NEIZBJEŽNA je tuga u glasu Elliota Omozusija dok razgovara o načinu na koji je sve za njega završilo u Fulhamu. A opet, ni grama gorčine kada govori o odlasku iz nogometa sa samo 28 godina. Ono što ljuti bivšeg braniča je nepravda koju osjeća zbog toga što je prije gotovo 10 godina osuđen na dvije i pol godine zatvora, piše Planet Football.

Da biste razumjeli što se dogodilo, važno je vratiti se u Omozusijeve rane godine u zloglasnom London Fieldsu u Hackneyu. To je područje bilo puno kriminala i bandi, iako je on iz stabilne obitelji. To je jedan od glavnih razloga zašto je Londončanin postao junak zajednice i sada je zadužen za sigurnost djece u školi u Essexu.

"U usporedbi s ljudima s kojima sam odrastao, odgojen sam u domu punom ljubavi, i mama i tata su imali posao", kaže Omozusi, sin engleske majke i nigerijskog oca. "To je opako područje i nismo financijski najbolje stajali, ali nikad nismo bili bez novca. Smatram se jednim od sretnika."

Navijač Arsenala u djetinjstvu, igrao je za lokalnu momčad prije nego što ga je uzeo Chelsea, ali putovanja u zapadni London postala su financijski prevelik teret za njegovu majku. Zato je 2001. ipak potpisao za susjedni Fulham.

Omozusi, kojem su sada 32 godine, prisjeća se: "Fulham je upravo bio ušao u Premier ligu prvi put i brojno Chelseajevo osoblje otišlo je raditi tamo. Jedan od njih nazvao je moju mamu i rekao da će mi klub pokriti troškove putovanja, što ju je rasteretilo. Fulham se zaista brinuo za svoje mlade igrače, sve su radili kako treba i stožer je poticao roditelje i obitelji da se uključe. Bio je to zaista obiteljski klub."

Omozusi je rastao u mlađim kategorijama na Craven Cottageu, a najveći utjecaj na njega imali su treneri Ray Lewington i Billy McKinlay.

Pitao Giggsa za dres dok ga je čuvao kraj kornera. Čekao ga je ispred svlačionice

Bilo je to uzbudljivo vrijeme u Fulhamu jer je tajkun Mohamed Al-Fayed, vlasnik Harrodsa, kupio klub četiri godine ranije, a menadžer je bio legendarni Francuz Jean Tigana. Omozusi, koji je bio desni bek, ušao je u kadar prve momčadi kad je u travnju 2003. Tiganu zamijenio Chris Coleman.

"Više puta su me pozvali na trening dok je Chris bio trener, uvijek ću pamtiti kako su Billy McKinlay ili Ray Lewington odlazili s treninga rezervi da bi gledali kako mi ide. Obojica su puno tražila od mene", kaže.

"Bilo je sjajno biti u ili oko prve momčadi. Liam Rosenior je bio standardni desni bek i imao sam sjajan odnos s njim. Čistio sam mu kopačke, a on je meni dao puno savjeta. Zaista je dobar tip, ali svi dečki su bili fantastični prema meni."

Debitirao je za prvu momčad u Liga kupu u porazu od Wycombe Wanderersa u listopadu 2006., zamijenivši Carlosa Bocanegru nakon sat vremena igre. 

Omozusi, koji se u međuvremenu preselio u obližnji Kingston upon Thames, morao je čekati godinu dana na idući nastup u remiju 1:1 u Sunderlandu. A na domaćem debiju u Premier ligi tjedan dana kasnije, koji je završio pobjedom protiv Readinga 3:1, isključen je u četvrtoj minuti nadoknade.

Potpisao je trogodišnji ugovor i priželjkivao blistavu budućnost s Cottagersima, koji su Colemana zamijenili Lawriejem Sanchezom.

Omozusijev najveći ispit stigao je početkom prosinca 2007., kada je započeo na desnom beku utakmicu protiv Manchester Uniteda na Old Traffordu. United je pobijedio 2:0, a Omozusi se suočio sa zapanjujućom napadačkom linijom koju su činili Cristiano Ronaldo, Wayne Rooney, Carlos Tevez i Ryan Giggs.

"Stalno su se izmjenjivali, pa sam čuvao svakog od njih u različitim dijelovima utakmice", prisjeća se Omozusi. "Zapravo sam pitao Ryana Giggsa za dres dok sam ga čuvao kod kornera i rekao mi je da nema problema. Nakon utakmice, dok sam hodao prema svlačionici, stajao je ispred i čekao me s dresom."

Sanchezov kratki mandat završio je otkazom tri tjedna kasnije, a zamijenio ga je Roy Hodgson. Činilo se da je to pozitivna stvar za Omozusija jer je Lewington imenovan Hodgsonovim pomoćnikom. Omozusi se vratio na predsezonu na ljeto 2008. kao jedini pravi desni bek u momčadi i mislio je da će započeti novu sezonu kao prvi izbor.

Bio je klinac koji je blokirao veliki transfer. Rastali su se s gorkim okusom

Ali Hodgson mu je rekao da će kupiti dva nova desna beka i tražio ga da ode na posudbu u Norwich City. Tada se odnos između njega i kluba počeo raspadati. "Znao sam da ću se morati nametnuti Royu i to mi nije smetalo, a uz to mu je pomoćnik bio Ray, koji je bio moj najveći fan. Počeo sam se osjećati kao da me žele izgurati", kaže Omozusi.

"Fulham je imao skupog braniča Dejana Stefanovića i pokušavao ga se riješiti. Norwich je rekao da će ga uzeti, ali samo ako može i mene dobiti na posudbu. Nisam bio siguran u to i Fulhamov glavni operativac je poludio i pitao zašto 19-godišnji klinac blokira transfer. Odlučio sam otići u Norwich i svidjelo mi se pod Glennom Roederom, ali u Fulhamu su me čekali.

Trebao sam otići na cijelu sezonu na posudbu, ali Fulham je imao klauzulu da je prekine u siječnju. Fulham mi je ponudio novi ugovor, ali uvjeti su bili smiješni i nisam ga namjeravao potpisati, pa su mi rekli da će me povući s posudbe i baciti u U-23 momčad, što su i učinili."

Tek u listopadu 2009. otišao je na novu posudbu, ovaj put u Charlton Athletic, a svoj matični klub odveo je na sud.

"Ponudili su mi smanjene uvjete samo kako bi se osigurali da dobiju odštetu za mene", dodaje. "Mislim da me Coventry tražio, kao i Wolvesi, koji su upravo ušli u Premier ligu. Sheffield United i Watford su bili zainteresirani, ali nitko nije želio platiti tako visoku odštetu i Fulham je sve ponude odbijao.

Rekli su mi i da se ne vraćam u trening-kamp, da počistim ormarić i rekli mi da mogu blokirati moju registraciju dok mi ne budu 24 godine. Fulham me na kraju pustio kad sam imao 21, bio sam tamo 10 godina i to je ostavilo gorak okus u ustima.

Sve se to moglo izbjeći, ali s moje strane nije bilo nikakve loše namjere. Gledajući unatrag, mogu samo zamisliti koliko je mladih igrača prošlo tako nešto."

Otac dvoje djece potpisao je za Leyton Orient uoči sezone 2010./11. i ustalio se na Brisbane Roadu. Ali svijet mu se srušio u studenom 2011., kad su ga poslali u zatvor. Članovi bande iz London Fieldsa osuđeni su za ubojstvo 16-godišnje Agnes Sina-Inakoju u prodavaonici piletine u travnju 2010.

Omozusi je osuđen za pokušaj osvete nakon što se slučajno susreo u Liverpoolu sa svjedokom u suđenju njegovim prijateljima za ubojstvo djevojke.

Odslužio je 16 mjeseci. Držale su ga podrška kluba i partnerice

"Nikad nisam bio član bande", kaže. "Nikad nisam bio uhićen niti osuđen, što ne bi bio slučaj da sam bio član poznate bande. Prvi put sam unutrašnjost ćelije vidio kad su me uhitili. Poslali su me u zatvor jer sam bio poznat i jer su željeli napraviti primjer."

Odslužio je 16 mjeseci u zatvorima Pentonville, Wellingborough i Oakwood, gdje se dobro nosio jer je znao nekoliko drugih zatvorenika i redovito je išao u teretanu. Ali držalo ga je to što je Orient stao uz njega, a ondašnji menadžer Russell Slade redovito ga je posjećivao.

"Moja partnerica je upravo rodila naše prvo dijete i ona je također bila puna podrške", kaže Omozusi. "Orient je u principu rekao: 'Znamo što si učinio i što nisi učinio, imat ćemo mjesto za tebe kad izađeš.' Činjenica da su stali uz mene mentalno mi je bila neprocjenjiva. Najteži mi je bio osjećaj da sam iznevjerio roditelje i pomisao da sam ih uznemirio."

Vratio se u Orient 2013. i godinu dana kasnije nominiran je za nagradu Udruge profesionalnih nogometaša (PFA) za Nagradu zajednice, zbog rada u sportskom programu zajednice Leyton Orienta.

"Kao da sam dobio drugu šansu", kaže Omozusi. "Išao sam u omladinske klubove i škole, a kad sam razgovarao s djecom, zaista su se mogli povezati s mojim iskustvima jer sam imao isto odrastanje kao oni. Za mene je to bilo vrlo produktivno raditi i jedan je od razloga zašto sam zadužen za sigurnost djece."

Nakon što je preokrenuo život, Omozusi je ostao u Orientu do 2015., kada je potpisao za Cambridge United. Iz njega je otišao u siječnju 2017., kratko igrao za Whitehawk i prešao u Chelmsford City, gdje je proveo četverogodišnje razdoblje koje je završilo ovog ljeta.

Sada igra u niželigašu Barkingu i nimalo ne žali zbog načina na koji mu se nogometna karijera rasplela. 

"Prijatelj sam s brojnim nogometašima koji su stariji od mene i gledao sam njihov prijelaz iz nogometne karijere u život poslije nje", kaže Omozusi. "Uvijek sam govorio da želim da bude onako kako želim i da držim stvari u svojim rukama. Ako naiđe karijera koja mi odgovara, učinit ću prijelaz prije nego što budem prisiljen, i baš to sam napravio."

Ali za nekim stvarima iz nogometne karijere žali. "U smislu sposobnosti, nisam dosegao visine koje sam trebao, ali nisam mogao tražiti više što se tiče prilika koje sam dobio", dodaje Omozusi. "Zahvalan sam na onome što sam imao i što imam sad."