NOVI Maksimir postao je jedna od najspornijih zagrebačkih tema samo nekoliko dana nakon što je predstavljen pobjednički projekt. Rješenje milanskog studija VG13 Architects izazvalo je snažan otpor među Dinamovim navijačima, a nakon njih su se od njega u različitoj mjeri distancirali i ključni ljudi uključeni u projekt.

Predsjednik Dinama Zvonimir Boban, koji je kao član ocjenjivačkog suda glasao za pobjedničko rješenje, naknadno je poručio da želi da se uvaže primjedbe navijača. Premijer Andrej Plenković javno je otvorio pitanje može li se natječaj poništiti, dok je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević rekao da su, nakon isteka žalbenog roka, otvorene sve pravno dopuštene opcije.

Galerija

Kako je uopće moguće da se projekt oko kojeg su država, Grad i Dinamo godinama usuglašavali našao u ovakvoj situaciji? Index je dobio nove informacije o pripremi natječaja koje pokazuju da je jedna od ključnih Dinamovih želja bitno promijenjena na putu od klupskih zahtjeva do službenog natječajnog programa.

U suradnji s klubom godinama se radio program stadiona

Dinamo je već nekoliko godina u komunikaciji s Gradom Zagrebom oko toga što bi novi Maksimir trebao sadržavati i kako bi trebao funkcionirati. Taj je posao ranije bio u domeni posebnog odbora za stadion, koji je osnovao tadašnji Izvršni odbor kluba.

Njegova je zadaća bila, uz podršku ostalih klupskih tijela, prema Gradu jasno artikulirati zahtjeve budućeg glavnog korisnika stadiona. Neki od tih zahtjeva za Dinamo nisu bili predmet pregovora.

Sjeverna tribina, tradicionalni dom Bad Blue Boysa, trebala je ostati jedinstvena i jednoetažna, na stadionu je trebalo osigurati prostor za klupski muzej, a jedna od ključnih želja odnosila se na samu geometriju stadiona.

Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba zatim je, u suradnji s Dinamom, oblikovao program u kojem su te želje i upute objedinjene. Taj je dokument sadržavao vrlo jasan zahtjev da stadion bude zatvoren.

Dinamo je jasno tražio zatvorene kutove. Ta je rečenica poslije promijenjena

U dokumentu nastalom u suradnji Dinama i Zavoda stajalo je:

"Sve tribine na stadionu trebaju biti povezane i činiti jednu cjelinu (uglovni dijelovi trebaju biti iskorišteni/zatvoreni)."

Ta formulacija ne ostavlja puno prostora za različita tumačenja. Ne traži samo međusobno povezane tribine nego izrijekom određuje da kutovi stadiona moraju biti iskorišteni, odnosno zatvoreni. Tu dolazimo do ključnog detalja cijele priče.

Između prosinca, kada je taj program bio definiran, i ožujka, kada su objavljeni konačni uvjeti natječaja, Društvo arhitekata Zagreba, kao voditelj i organizator natječaja, promijenilo je upravo tu rečenicu.

Ostale Dinamove želje i zahtjevi nisu bitnije dirani. Upute o sjevernoj tribini, organizaciji ostalih tribina i drugim ključnim elementima prenesene su gotovo nepromijenjene. Upravo zato izmjena dijela o zatvorenosti stadiona toliko upada u oči.

U konačnom natječajnom programu više nije stajalo da kutovi trebaju biti "iskorišteni/zatvoreni". Umjesto toga navedeno je:

"Arhitektonsko rješenje treba predvidjeti kohezivnu i povezanu strukturu gledališta. Radi optimizacije dugoročnih operativnih troškova, zapadna, istočna i južna tribina trebaju biti organizirane u dvije neovisne razine: primarnu donju etažu i manju gornju etažu koja se može zatvoriti tijekom događaja s manjim brojem posjetitelja. Sjeverna tribina treba ostati jedinstvena, nedjeljiva cjelina neovisno o predviđenom broju sjedećih ili stajaćih mjesta (sjevernu tribinu tradicionalno koriste navijači lokalnog kluba)."

Dakle, detaljnost programa nije nestala. Vrlo konkretne upute o broju etaža zapadne, istočne i južne tribine ostale su, kao i izričit zahtjev da sjever ostane jedinstvena i nedjeljiva cjelina. Arhitekti, a to je važno za napomenuti, nisu imali pravo sadržajno se uplitati u program.

Ovo bi bilo kao da im date plan za preuređenje kuće, naznačite kako želite dvije kupaonice, a oni izrade projekt s njih četiri. Jasno je da to ne biste prihvatili.

Umjesto zahtjeva za zatvorenim kutovima ostala je puno šira formulacija o "kohezivnoj i povezanoj strukturi gledališta". Time je arhitektima otvoren prostor za znatno slobodnije tumačenje toga što zapravo znači povezan stadion.

Zašto je rečenica promijenjena?

Prema informacijama kojima raspolažemo, DAZ je htio nešto labavije kriterije oko dijela uvjeta, poput točne pozicije muzeja, kako na natječaj ne bi pristiglo sto istih radova. No DAZ je promijenio ključnu rečenicu cijelog programa. Tek kada su objavljeni radovi, postalo je jasno koliko je ta promjena zapravo bila važna.

Tu se, čini se, nalazi jedna od ključnih točaka na kojima je cijela priča pukla. Da stvar bude još neobičnija, svi drugi Dinamovi zahtjevi praktički su kopirani i u njih DAZ nije ni najmanje sadržajno intervenirao.

87 od 88 radova shvatilo je zadatak na isti način

Čak 87 od 88 pristiglih projekata predvidjelo je povezanu stadionsku zdjelu. Pobjednički VG13 otišao je drugim putem i otvorio četiri velika kuta stadiona. To je najupečatljiviji detalj cijele priče. Gotovo svi autori natječajni su zadatak protumačili na isti način, dok je jedini rad koji je otišao u suprotnom smjeru na kraju pobijedio.

Time se dodatno otvara pitanje koliko je konačna formulacija bila jasna, ali i koliko je ocjenjivački sud bio spreman prihvatiti projekt koji se tako očito razlikovao od gotovo svih ostalih rješenja.

Može li se na ovome srušiti natječaj?

To još nije moguće tvrditi. Natječaj je dio formalnog postupka i postoje pravni mehanizmi kojima se može osporavati njegov rezultat.

No nove informacije otvaraju dodatno pitanje. Nije riječ samo o tome je li pobjednički projekt pravilno protumačio službeni program nego i o tome kako je precizan zahtjev iz pripremne faze postao mnogo šira formulacija u konačnom natječajnom zadatku.

To potencijalno otvara i pitanje odgovornosti Društva arhitekata Zagreba u pripremi natječajnog programa, odnosno je li takvom izmjenom stvoren prostor za izbor rješenja koje se bitno razlikuje od onoga što je Dinamo kao korisnik prethodno tražio, kao i od onoga što je definirao gradski Zavod za prostorno uređenje.

Jedno je sigurno. Struka je jednom rečenicom izdriblala sve preostale sudionike cijele priče.

Natječaj je završen, ali pitanje Maksimira očito nije

VG13 je 24. rujna službeno proglašen pobjednikom među 88 pristiglih radova. Prema objavljenoj proceduri, s pobjednikom bi se trebao ugovoriti idejni, glavni i izvedbeni projekt, nakon čega slijede dozvole i priprema gradnje.

No samo nekoliko dana poslije više nije izvjesno da će cijeli proces jednostavno nastaviti tim putem. Plenković govori o mogućnostima za poništenje natječaja, Tomašević o svim pravno dopuštenim opcijama, Boban želi da se uvaže navijačke primjedbe, a otvorena je i rasprava o tome je li pobjednički rad uopće ispunio jedan od temeljnih zahtjeva programa.

Sada se pokazuje da korijen problema možda nije nastao tek 24. rujna, kada je pobjednik predstavljen javnosti. Mogao je nastati mjesecima ranije, u trenutku kada je formulacija "uglovni dijelovi trebaju biti iskorišteni/zatvoreni" zamijenjena puno otvorenijom formulacijom o "kohezivnoj i povezanoj strukturi gledališta".

Upravo bi ta promjena mogla postati jedan od ključnih detalja u raspravi o tome hoće li se novi Maksimir zaista graditi prema rješenju koje je prije samo nekoliko dana proglašeno najboljim.