MARINO BLOUDEK (27) ima sportsku i životnu priču koja nadilazi uobičajene sportske biografije. Nekada talentirani nogometaš iz Virovitice, koji je na turnirima nastupao za mlađe uzraste Dinama i bio pozivan u kampove londonskog Arsenala, morao je prekinuti nogometnu karijeru nakon teškog loma noge. Na nagovor profesora tjelesnog odgoja Zlatka Tota prebacio se u atletiku, a sinoćnji uspjeh na Europskom prvenstvu u Birminghamu, gdje je osvojio srebrnu medalju, kruna je tog puta.

Svoju atletsku karijeru počeo je graditi na Krosu Sportskih novosti, gdje je prvi put nastupio 2010. godine. Od 2014. do 2019. ostvario je šest uzastopnih pobjeda, a 2017. u Grossetu postao je i europski juniorski prvak. U međuvremenu je iz rodne Virovitice preselio u Rijeku i upisao Visoku poslovnu školu PAR.

Njegov otac Valentin doselio je iz Kaknja u Bosni i Hercegovini, a potječe iz nogometne obitelji. I djed Zdravko i njegov brat Marijan igrali su za Rudar, dok je bratić Marinova oca, Sandro Bloudek, pomoćni trener u Dinamu.

Godine stagnacije i ključni preokreti

Prijelaz iz juniorske u seniorsku konkurenciju donio je razdoblje stagnacije. Nakon što je 2017. kao 18-godišnjak prvi put trčao 800 metara na otvorenom ispod 1:50, na idući takav rezultat čekao je sve do 2022. godine. U tom je periodu živio u Puli i trenirao s Milovanom Savićem. Iako su ga mnogi tada otpisali, Bloudek nije odustao.

Kao član riječkog Kvarnera počeo je surađivati s Azuzom Simcichem, tada kondicijskim trenerom tenisačice Jelene Ribakine, a danas članom stožera Mire Andrejeve. Zbog Simcichevih obveza na WTA Touru, njihova suradnja odvijala se isključivo online.

Pravi uspon počeo je dolaskom u Zagreb i početkom suradnje s trenerom Mladenom Kršekom. Kao član Dinamo-Zrinjevca, Bloudek je 2023. izborio nastup na Europskom dvoranskom prvenstvu u Istanbulu, svom prvom velikom seniorskom natjecanju, a istog ljeta nastupio je i na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti.

Godinu kasnije napravio je novi veliki korak. Nastupio je na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Glasgowu, a potom je na Europskom prvenstvu u Rimu u kvalifikacijama 800 metara istrčao osobni rekord od 1:45.07 i izborio polufinale. Bio je to prvi jasan znak da se približava europskom vrhu i da sve bolje rezultate može trčati i pod pritiskom velikih natjecanja.

Osobni rekordi i privatna sreća

Uspjesi na stazi poklopili su se s važnim događajima u privatnom životu. Godine 2023. upoznao je kolegicu atletičarku Nataliju Švendu, a prošle godine zaprosio ju je na Memorijalu Borisa Hanžekovića. Vjenčanje planiraju za rujan 2027. godine.

Godina 2025. bila je iznimna i po sportskim rezultatima. U veljači je s vremenom 1:46.15 srušio 37 godina star dvoranski rekord Predraga Melnjaka. U lipnju je u Madridu s 1:44.01 za šest stotinki nadmašio 51 godinu star rekord Luciana Sušnja na 800 metara.

Na Svjetsko prvenstvo u Tokiju 2025. stigao je s velikim očekivanjima, ali je dan prije početka natjecanja završio u bolnici zbog povraćanja i povišene temperature. Ipak je nastupio, prošao kvalifikacije i izborio polufinale. U njemu je istrčao 1:44.33, ali nakon zdravstvenih problema nije imao dovoljno snage za plasman u finale.

Novi iskorak stigao je tijekom dvoranske sezone 2026. U Valenciji je s 3:37.77 srušio 29 godina star hrvatski rekord Branka Zorka na 1500 metara, a potom je dvaput popravljao i vlastiti dvoranski rekord na 800 metara, najprije na 1:45.27 pa na 1:45.19.

Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Toruńu izborio je prvo veliko seniorsko finale u karijeri i zauzeo peto mjesto. Bio je to konačan dokaz da je postao konkurentan samom svjetskom vrhu. 

Srebro u Birminghamu zato ima i posebno mjesto u povijesti hrvatske atletike. Bloudek je postao prvi hrvatski trkač s medaljom na Europskom prvenstvu na otvorenom nakon Branka Zorka i njegove bronce na 1500 metara 1994. godine. Na 800 metara Hrvatska je posljednju medalju imala još 1974., kada je Luciano Sušanj u Rimu postao europski prvak.