U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30, 50 ili više godina.

Zamislite atletičarku koja u današnje vrijeme drži svjetske rekorde u svim trkačkim disciplinama od 100 do 1500 metara i u svim ostalim dionicama do maratona. Zvuči nemoguće. Prije više od pola stoljeća upravo takvo čudo dogodilo se u svijetu plivanja.

Pojavila se gotovo niotkuda, s melanezijskog arhipelaga na kojem je, tvrde njezini roditelji, razvila instinktivan odnos prema vodi, te kao tinejdžerica u nešto više od devet mjeseci na juriš osvojila natjecateljsko plivanje i srušila sve svjetske rekorde slobodnim stilom, od 100 do 1500 metara. Do danas je ostala jedina u povijesti kojoj je to uspjelo.

Bila je čudo od djeteta i ponos Australije, nije imala niti 15 godina kad je izjednačila svjetski rekord slavne sunarodnjakinje Dawn Fraser na 100 metara slobodno, postavljen još 1956. Očekivalo se da će još dugo dominirati bazenima, no samo dvije godine nakon što se trijumfalno pojavila na svjetskoj sceni, napustila je vrhunsko plivanje. I to ne zato što više nije mogla pobjeđivati.

Odustala šest mjeseci nakon posljednjeg svjetskog rekorda

Prerano razvijeni tinejdžeri koji su brzo izgorjeli nisu ništa novo u sportu, no slučaj Shane Gould po mnogočemu je poseban zato što nema stereotipni završetak. Svoj posljednji svjetski rekord postavila je samo šest mjeseci prije nego što je odustala.

Otišla je praktički na vrhuncu, sa samo 16 godina, dok je još držala nekoliko svjetskih rekorda. Više jednostavno nije htjela biti osoba u koju ju je svjetska slava pretvorila. Nije ju uništio sport, uništilo ju je sve ono što je došlo s njim.

Shane Elizabeth Gould rođena je 23. studenoga 1956. u Sydneyju. Djetinjstvo je provela s obitelji na Fidžiju, otočnoj državi u južnom Pacifiku, gdje je praktički godinama bila u neprestanom dodiru s vodom i što danas smatra temeljem svoje plivačke karijere. No, sve je započelo nakon ozbiljne nesreće.

"Kad mi je bilo samo 18 mjeseci, slučajno sam se polila kipućom vodom, a ubrzo potom razvila sam ozbiljnu reakciju na cijepljenje. Roditelji su me svakodnevno vodili na plaže u Sydneyju i tata je kasnije objašnjavao da sam u moru nekako oživjela. To je postala moja terapija, sate i sate provodila sam u vodi", objasnila je godinama kasnije Gould.

Nakon obiteljske selidbe na Fidži, Shane se definitivno zaljubila u plivanje. Njezina je majka rekla da bez tog fidžijskog odrastanja vjerojatno ne bi razvila snagu i interes potrebne za natjecateljsko plivanje. Kad se obitelj nakon sedam godina vratila u Australiju, Gould je počela trenirati kod legendarnog australskog stručnjaka Forbesa Carlilea, jednog od pionira primjene sportske znanosti u plivanju.

Carlile je brzo shvatio da pred sobom nema običan talent. Gould je počela trenirati prije i poslije škole, vodila je detaljan dnevnik rada, a Carlile je pratio vremena, puls i njezin fizički razvoj te joj redovito postavljao nove ciljeve. Do 1971. provodila je na treningu oko 25 sati tjedno.

Iz škole u bazen po novi svjetski rekord

Napredak je bio gotovo nestvaran: već do kraja 1970. počela je pobjeđivati dvije godine stariju sunarodnjakinju Karen Moras, tadašnju svjetsku rekorderku i trostruku pobjednicu Igara Commonwealtha. U veljači 1971. tada 14-godišnja Gould eksplodirala je na australskom prvenstvu u Hobartu.

Osvojila je nacionalne naslove na 100 i 200 metara slobodno te 200 metara mješovito. Djevojčica koja je godinu ranije tek ušla u Carlileovu plivačku družinu odjednom je bila najbolja plivačica Australije, a samo dva mjeseca kasnije krenula je u Europu i počela rušiti svjetske rekorde.

"Shane je bila izvanredna plivačica. Jednog dana potkraj 1971. došla je na bazen i postavila novi svjetski rekord na 200 metara slobodno, nakon što je provela cijeli dan u školi", prisjetio se godinama kasnije Carlile.

Njezin prvi veliki nastup u inozemstvu dogodio se na turneji australske plivačke reprezentacije po Europi u proljeće 1971. Prvi miting na kojem je nastupila održan je u londonskom Crystal Palaceu. Posljednjeg dana travnja u Londonu je izjednačila svjetski rekord Dawn Fraser na 100 metara slobodno (58.9 sekundi), a dan kasnije srušila je svjetski rekord na 200 metara slobodno (2:06.5).

Ta europska turneja potrajala je od 24. travnja do 22. svibnja 1971. i uključivala je London, Francusku, Skandinaviju, Zapadnu Njemačku i Italiju. U srpnju 1971. nastupila je u Santa Clari u Kaliforniji i postavila novi svjetski rekord na 400 metara slobodno (4:21.2). Kad je 8. siječnja 1972. u Sydneyju isplivala 100 metara za 58.5 sekundi, ostvarila je pothvat koji nikome prije ni poslije nije uspio.

Nije imala ni 16 godina, a već je funkcionirala poput plivačkog stroja. Svakog dana u 4:45 ujutro već je bila u bazenu. Tjedno je plivala po 64 kilometra. "Sve mi se to činilo kao dječja igra. Bila sam nevina i naivna, mislila sam da je svijet prekrasno mjesto", govorila je Gould, koju je potkraj kolovoza 1972. čekala kruna karijere - Olimpijske igre u Münchenu.

"All that glitters is not Gould"

U Bavarsku je stigla s tako zastrašujućom reputacijom da su američke plivačice nosile majice s provokativnim natpisom "All that glitters is not Gould", igrom riječi na poznatu izreku "Nije zlato sve što sja". Amerikanke su bile frustrirane činjenicom da im jedna klinka iz Australije uzima svu slavu. Suočila se s golemom pažnjom i očekivanjima. Mediji su je prozvali "Zlatnom ribicom iz Australije".

Shane Gould je u Münchenu osvojila pet medalja: zlata na 200 metara mješovito te 200 i 400 metara slobodno, sva tri uz svjetske rekorde, srebro na 800 metara slobodno i broncu na 100 metara slobodno.

Bila je prva plivačica koja je osvojila tri olimpijske zlatne medalje sa svjetskim rekordima i prva u povijesti plivanja koja je osvojila olimpijske medalje u pet pojedinačnih disciplina na jednim Olimpijskim igrama.

Kada je nakon osvojenog srebra ugledala novinski naslov "Shane je podbacila!", 15-godišnjakinja je ostala zbunjena. "Zar tri zlata nisu dovoljna?", pitala se u nevjerici. Na dodjeli medalja u rukama je držala plišanog klokana.

Bila je još dijete i nije sasvim razumjela što se događa s njom i oko nje. Zbog svojih blistavih rezultata imala je drugačiji tretman od ostalih australskih plivačica, što je dovelo do osjećaja otuđenja. Umjesto da slavi, tinejdžerica se slamala pod teretom tuđih ambicija.

Postojale su dvije Shane Gould

Kasnije je rekla da su već tada postojale dvije Shane Gould: figura za medije, mlada, sretna i uspješna olimpijska pobjednica, ali i djevojčica ubačena u svijet odraslih u kojem se osjećala nezaštićeno. Bila je to cijena koju je trebalo platiti za uspjeh. Ipak, još nije slutila da će nešto više od godinu dana kasnije napustiti bazene.

Nakon napada palestinskih terorista i ubojstva 11 izraelskih sportaša u Münchenu, roditelji su odveli Shane iz Olimpijskog sela. Plivačka su natjecanja, srećom, već bila završena. Sljedeće dane provela je u Schwarzwaldu i bavarskim Alpama i prvi put u životu vidjela snijeg.

Po povratku kući u Australiju dočekali su je kao nacionalnu heroinu. Proglašena je Australkom godine, kao najmlađa ikad. Već tada je bila jedna od najvećih plivačica u povijesti, no ta "Shane Gould" nestat će samo 12 mjeseci kasnije.

U veljači 1973. još je bila apsolutno vrhunska. Na australskom prvenstvu u Adelaideu osvojila je čak sedam naslova, a 11. veljače na 1500 metara postavila je svoj posljednji svjetski rekord (16:56.9), postavši prva žena koja je ovu dionicu isplivala ispod 17 minuta.

Samo dva dana poslije otišla je u Kaliforniju pokušati nastaviti karijeru. Od 13. veljače do 22. lipnja 1973. živjela je u Los Altosu i radila s američkim trenerom Nortom Thorntonom u Foothill Aquatic Clubu.

U samo pet mjeseci udebljala se 13 kilograma

U travnju se još normalno natjecala: nastupila je na američkom dvoranskom prvenstvu, a zatim na velikom međunarodnom mitingu u londonskom Crystal Palaceu. Tamo je, među ostalim, pobijedila na 800 metara.

U Kaliforniji se, međutim, počela raspadati njezina motivacija. Gould je kasnije otvoreno pričala da nije bila sretna, da više nije znala želi li uopće plivati, da je trenirala sve manje, jela sladolede, krafne i drugu kaloričnu hranu. U samo pet mjeseci udebljala se 13 kilograma.

U jednom kasnijem intervjuu ovako je objasnila te trenutke: "Bila sam jednostavno zbunjena. Problem nije bio u samom plivanju, fizički sam bila sasvim dobro. Okolina je od mene očekivala da nastavim pobjeđivati, ali više nisam imala cilj zbog kojeg bih nastavila."

Gould nije mogla podnijeti sve što je išlo uz natjecateljsko plivanje. Imala je samo 16 godina, nije bila pripremljena za medije, nije imala vršnjake s istim iskustvom ni mentore spremne pomoći joj i smatrala se nezaštićenim djetetom.

Najbolje je to objasnila riječima da se osjećala zarobljena u nametnutom liku "plivačice Shane Gould". Postala je javno vlasništvo, a voda - njeno jedino pravo utočište i mjesto iscjeljenja - pretvorila se u gladijatorsku arenu u kojoj se od nje tražila isključivo besprijekornost.

To nije klasični sportski burnout. I dalje je voljela samo plivanje, ali joj je postalo nepodnošljivo sve što se nakalemilo na njega - slava, očekivanja, mediji, sponzori, pritisak javnosti i činjenica da je sa 16 godina postala svojevrsni australski nacionalni simbol. Motivacija je počela kopniti.

"Nikad nisam stvarno željela toliku medijsku pažnju ni sve ostalo što se oko mene događalo u Münchenu. Osjećala sam se umjetno, nestalo je autentičnosti. Stalno sam se pitala ima li u životu nešto više od osvajanja medalja", rekla je Gould.

Odustala od nastupa na prvom Svjetskom prvenstvu u Beogradu

Odustala je od nastupa na prvom FINA Svjetskom prvenstvu u Beogradu u rujnu 1973. na kojem je trebala biti ponajveća ženska zvijezda. Umjesto Gould, u Beogradu je zablistala 14-godišnja Kornelia Ender, po svemu sudeći umnogome zahvaljujući istočnonjemačkom sustavnom dopingu.

Posljednji upis u njezinu dnevniku treninga nosi datum 17. kolovoza 1973. Nije održala veliku tiskovnu konferenciju, oproštajnu utrku niti spektakularno objavila kraj. Jednostavno je izašla iz sustava. Nakon povlačenja zamolila je medije i javnost da poštuju njezinu privatnost. Australski su mediji, neobično za superzvijezdu takvog kalibra, uglavnom to i učinili.

Navodno ju je i otac, želeći da ponovno pronađe sebe, poticao da prekine plivačku karijeru, a ona sama počela je osjećati krivnju što je njezina golema slava zasjenila tri sestre te se pitala koliko je njezin uspjeh koštao ostale članove obitelji.

Posebno je zanimljivo njezino kasnije objašnjenje da joj je natjecanje promijenilo odnos prema vodi. Više voda nije bila ono spontano, gotovo duhovno mjesto koje je zavoljela kao dijete.

Pola stoljeća kasnije Gould je objasnila da je na 17. rođendan, 23. studenoga 1973. godine, svoj plivački projekt smatrala završenim. "Bio sam razočaran što se Shane odlučila povući jer očito nije ostvarila svoj puni potencijal. Odlučila je biti obična tinejdžerica", rekao je njezin trener Carlile.

Udala se u alternativnoj kršćanskoj zajednici s nepunih 19 godina

Jednog je dana u Sydneyju prošla pored Wesley Central Missiona, velike kršćanske humanitarne organizacije koja je pružala pomoć siromašnima, beskućnicima, djeci, starijima, osobama s problemima ovisnosti i mentalnog zdravlja te općenito ljudima s društvenog dna. I to joj je preokrenulo život.

Na crkvenim okupljanjima upoznala je svog prvog supruga Neila Innesa, studenta teologije i sljedbenika alternativne kršćanske zajednice House of the New World. Shane kaže da se zaljubila u Neila zato što se prema njoj nije ponašao kao prema trostrukoj olimpijskoj pobjednici nego prema autentičnoj osobi sa svojim slabostima i vrlinama.

Shane se udala za Neila potkraj 1975. s nepunih 19 godina. Pod njegovim utjecajem počela je proučavati teološke tekstove i razvijati kritičan odnos prema konzumerizmu i natjecanju. Potom su oboje nestali iz javnosti i preselili se u Margaret River na samom jugozapadu Australije.

Željeli su biti poput svojevrsnih misionara među ljudima alternativnog načina života. Živjeli su svjesno skromno, izgradili vlastitu kuću, bavili se organskim uzgojem, vegetarijanstvom i recikliranjem te gotovo svakodnevno surfali po Indijskom oceanu. Gould je svoj tadašnji život opisala kao "dobrovoljno siromaštvo".

U sljedećih 20 godina rodila je četvero djece i plivanje je uopće nije zanimalo. No, djeca su imala svoje potrebe koje je trebalo financirati i Shane je shvatila da oskudica više nije prihvatljiva i da mora nešto poduzeti.

"Čistila sam tuđe kuće za 10 dolara po satu"

"Odlučila sam izaći u medije i pokušati zaraditi za obitelj. No, iako smo jedva spajali kraj s krajem, Neil nije želio da komercijaliziram svoje ime i lik. Nije mu smetalo da čistim tuđe kuće za 10 dolara po satu, ali protivio se tome da zaradim 1000 dolara u jednom danu. To je opteretilo naš odnos", rekla je Gould.

Sredinom 90-ih godina stigao je poziv da nastupi na Mastersu u Perthu, veteranskom plivačkom natjecanju. "Rekla sam Neilu da ponovno želim plivati. Izbila je svađa i on me udario", rekla je Gould. Shane je završila na antidepresivima i ubrzo napustila svog supruga.

"Bojala sam se Neila i morala sam otići. Ostavila sam svoje četvero djece u dobi od 14 do 19 godina, u takvom stanju nisam im bila od koristi. U travnju 1997. odlučila sam otići u Ameriku. Nisam imala novca, pa sam založila svoje olimpijske medalje", govori Gould o tom razdoblju.

Povratak u bazen i veteranski svjetski rekord

Nikad se više nije vratila u Margaret River. Mediji su saznali za razvod i ponovno se zainteresirali za njezinu sudbinu. Postupno se vratila u javni život. Nakon više od dva desetljeća opet je počela ozbiljnije plivati u veteranskoj konkurenciji. Tako je 2003. postavila svjetski rekord na 200 metara mješovito za dobnu skupinu od 45 do 49 godina.

Objavom autobiografije "Tumble Turns" (okret plivača na zidu bazena) Gould je 1999. zaključila, kako ih je sama nazvala, "godine samosažaljenja". Posebno simboličan trenutak dogodio se na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000.

Bila je jedna od šest proslavljenih australskih olimpijki koje su nosile baklju unutar stadiona prije nego što je stigla do atletičarke Cathy Freeman koja je upalila olimpijski plamen. Gould je to poslije opisivala kao zatvaranje jednog kruga u životu.

Dvije godine kasnije upoznala je američkog stručnjaka za plivanje i biomehaniku Miltona Nelmsa. Vjenčali su se 2007. i nastanili na australskom otoku Tasmaniji, gdje žive i danas. Gould je u međuvremenu doktorirala na istraživanju plivanja ne samo kao sporta nego kao dijela australskog identiteta, kulture, javnog prostora i odnosa prema vodi.

"Ponovno sam otkrila pravo zadovoljstvo plivanja"

"Ponovno sam otkrila pravo zadovoljstvo plivanja, ali iz drugačije perspektive. Nije to zbog priznanja, uspjeha ili izvedbe, nego zbog osjećaja kretanja kroz vodu i ponovnog proživljavanja onog sna koji sam imala kao dijete", rekla je Gould.

Na kraju se Shane Gould ipak vratila onome od čega je sve počelo - vodi. Samo što joj ovaj put nitko nije mjerio štopericom, nije od nje očekivao svjetski rekord i nije joj govorio tko mora biti.

Kao djevojčica u vodi je pronašla slobodu, kao tinejdžerica je u vodi postala najbolja na svijetu, a zatim je od bazena pobjegla kako bi spasila vlastiti život od osobe u koju ju je pretvorila slava. Trebala su joj desetljeća da ponovno shvati ono što je znala još kao dijete na Fidžiju: da se ne mora uvijek plivati prema cilju, rekordu ili medalji. Ponekad je dovoljno samo plivati.