HRVATSKA nogometna reprezentacija je u formu ušla u najbolje moguće vrijeme. Povezala je seriju pobjeda protiv najbolje rangiranih reprezentacija u svojoj povijesti, izborila je odlazak na završnicu Lige nacija i potvrdila kako bi u Kataru uz malo sreće ponovo mogla otići jako daleko.

No Hrvatska nije jedina reprezentacija iz regije koja se redefinirala u posljednjih godinu i pol dana. Srbija će u Kataru igrati svoje prvo veliko natjecanje nakon 2018. godine i petog u nizu propuštenog Eura, a u Ligi nacija je u vrlo teškoj skupini uspjela izboriti plasman u elitu.

Bitnije je od toga da njeni najbolji igrači razvaljuju diljem Europe. Srbi imaju napad kakav ima još samo nekoliko reprezentacija na svijetu, a kad se uzme u obzir stanje kralježnice momčadi, može se reći da nikad nisu bili ovoliko dobri i opasni.

Renesansa stigla s Piksijem

Srbija je uoči Eura 2020. godine doživjela još jedno veliko razočaranje. Srbi se nisu uspjeli plasirati na turnir na koji ide skoro pola Europe. Iako su u ozbiljnoj skupini iza Portugala i Ukrajine uspjeli izboriti play-off, ondje su ih izbacili Škoti.

Bio je to posebno velik udarac za vrstu čija je U-20 reprezentacija 2015. godine uzela svjetsko zlato, pa se očekivalo da će ključni igrači iz tog uzrasta otprilike sada biti u najboljim igračkim godinama i velikim svjetskim klubovima.

Uoči početka kvalifikacijskog ciklusa za Katar, na izborničku poziciji zasjeo je legendarni Piksi Stojković. Ono što gledamo otad definitivno se može nazvati renesansom srpske reprezentacije, i na igračkom i na rezultatskom planu.

Do posljednjeg kola izgubili su tek četiri boda, u gostima kod Irske i kod kuće protiv Portugala, gdje su ih samo luda sreća i sudačko ludilo spasili od poraza. Ronaldov udarac završio je barem metar u golu, ali nijedan sudac to nije vidio. U posljednjem kolu Srbi su putovali u Portugal s jasnom računicom da ih samo pobjeda vodi u Katar umjesto u dodatne kvalifikacije.

Niz kakav nikad nisu imali

Do nje su stigli na najdramatičniji mogući način, preokretom i golom Mitrovića u 90. minuti. Sjajne igre prenijeli su i na Ligu nacija. Iako su igrali drugi razred tog natjecanja, dobili su izazovno zahtjevnu skupinu s Norveškom, Švedskom i Slovenijom.

Svoj proboj u elitu ponovo su morali naći na najtežem mogućem terenu, u posljednjem kolu u Oslu, kada su izašli na megdan Haalandu i Norveškoj. Još jednom su uspjeli pobijediti i pokazali su da prethodni uspjesi nisu bili slučajni.

Zapravo, Srbija nikad u periodu otkako je prestala nastupati pod imenom Jugoslavija nije imala ovakav niz rezultata. Od početka 2021. godine odigrala je 14 službenih utakmica. Poražena je samo kod kuće od Norveške, remizirala je s Portugalom, Irskom i Slovenijom, a 11 puta je pobijedila.

Napredak na svim ljestvicama

Trenutno su Srbi 25. svjetska reprezentacija po FIFA-inoj rang-ljestvici. Uzmemo li u obzir da su 2015. godine bili 56., a tri godine kasnije 38., jasno je da je trend njihovih rezultata, a samim time i ranga, vrlo pozitivan.

Još je relevantnija ELO-ov renking. Riječ je o statistički najnaprednijem modelu vrednovanja rezultata u sportu, kojim se koriste kladionice pri formiranju tečajeva jer je uspješan u predviđanju relativne snage jedne ekipe.

Srbija je po toj ljestvici trenutno 16. reprezentacija svijeta, samo dva mjesta iza Hrvatske. Na navedenoj ljestvici nikad nije stajala bolje, a neslavan pokušaj kvalifikacija na Euro 2020. završila je kao 23. reprezentacija te ljestvice.

Klinac kojeg je htjelo pola Europe

Glavna snaga Srbije je u napadu. Po talentu, raznovrsnosti i formi, danas ne postoji puno reprezentacija koje su bolje u prednjem dijelu momčadi. Najveći dragulj među njima je Dušan Vlahović, koji bi po svemu dosad prikazanom trebao biti jedan od najboljih napadača svoje generacije.

Na njegov točno 22. rođendan, Juventus je za njega Fiorentini isplatio 82 milijuna eura. Vlahović je do polusezone utrpao 17 golova u 21 nastupu u Serie A, a dodao ih je još sedam u drugom dijelu sezone, kad je prešao u Staru damu.

Vlahović je hibridna verzija stare devetke, koja se uvijek nađe na pravom mjestu, ima fantastičan osjećaj za prostor i završnicu te ono ubrzanje kojim dobiva korak prednosti nad stoperom prilikom centaršuta ili povratne lopte. Istovremeno je i pokretljiv i koristan kao spojka. Već sad je nevjerojatan igrač, a tek je počeo igrati nogomet na najvišoj razini i prostor za napredak mu je golem.

Nestvarni Mitrović

Njegov partner u napadu je čovjek koji posljednju godinu i pol ne može prestati zabijati, ni u klubu ni u reprezentaciji. Mitrogol, kako su ga prozvali fanovi, zabio je nestvarna 43 gola u 44 nastupa u engleskom Championshipu. Bio je to najbolji golgeterski učinak u toj ligi još od sezone 1956./57.

Mitrović nije stao ni u Premier ligi, u koju je uveo Fulham. U prvom kolu je zabio dva gola za remi protiv Liverpoola, a u trećem kolu je u 90. minuti zabio gol za pobjedu protiv Brentforda. Po jedan gol dao je u svakom od sljedeća tri kola.

Njegov učinak u reprezentaciji jednako je impresivan. Dao je čak 50 golova u 75 utakmica, a s 27 godina je postao najbolji strijelac u povijesti Srbije i svih prethodnica te reprezentacije. U posljednje četiri utakmice dao je šest golova, od čega hat-trick Švedskoj.

Sjajan je u igri glavom, a trenutno je daleko najdominantniji napadač Premiershipa u duelima. Njegova mogućnost da igra leđima te radne navike jako su korisne i Srbiji i Fulhamu, posebno kada se brane i trebaju nekog da zadrži loptu dok momčad ne izađe iz dubokog bloka.

Svjetski rekorder Tadić je godinama jedan od najboljih kreatora Europe

I dok su Vlahović i Mitrović nenadmašni golgeteri, duša srpske reprezentacije je Dušan Tadić, kapetan i desetka i po broju na leđima i po svemu onome što ta brojka treba predstavljati. On je onaj tko najčešće radi ključnu razliku na terenu.

Tadić je još u Southamptonu pokazao nevjerojatnu viziju. U sezoni 2015./16. imao je šest golova i čak 13 asistencija, a po sposobnosti da suigrače ubaci u šansu je već godinama u dresu Ajaxa nenadmašan u Europi.

U svakoj od posljednje tri sezone imao je double-double učinak. U sezoni 2019./20. imao je 11 golova i 15 asistencija, sljedeće sezone 14 golova i 18 asistencija, a prošle sezone 13 golova i 18 asistencija. Prošle godine je srušio i svjetski rekord po broju asistencija u jednoj kalendarskoj godini. Imao ih je 37, čime je srušio Messijev učinak iz 2011. godine, koji je imao jednu manje.

Usporedba njega i Codyja Gakpa, koji polako postaje jedan od ključnih igrača Nizozemske i njezin najplemenitiji igrač, govori o tome koliko su dobre Tadićeve kreatorske brojke. Katar mu je vjerojatno posljednja šansa da napravi nešto veliko u reprezentativnoj karijeri i u tome će možda vidjeti motiv više.

Dobra potpora u ostatku momčadi

Srbija po kvaliteti nije idealno izbalansirana momčad jer u ostalim linijama nije ni izbliza toliko dominantna, ali u svakoj od njih ima nekoliko izvrsnih igrača koji igraju ozbiljne role u najboljim svjetskim ligama.

Luka Jović iza sebe ima vrlo lošu epizodu u Realu, ali je u Eintrachtu dokazao da u pravim okolnostima može biti itekako koristan. Milenković je u Serie A vrlo dominantan stoper u duelu, a sve više napreduje i u igri nogom.

Filip Kostić je već godinama jedan od najopasnijih lijevih bekova (u 3-5-2 sustavu) na svijetu. Izuzetno prodornog i s 40 bundesligaških asistencija u posljednje tri sezone, ove sezone doveo ga je Juventus. Milinković-Savić je svojevremeno bio jedan od najtraženijih veznjaka svijeta. Nije ispunio potencijal, ali je i dalje vrlo koristan i odličan igrač.

Uzmemo li u obzir da je većina ključnih igrača u najboljim godinama ili u uzlaznoj putanji karijere, Srbija možda nikad nije imala ovoliko dobru i opasnu ekipu. A čak i 33-godišnji Tadić i dalje pokazuje da je vrhunski igrač.

Koliko daleko mogu? 

Teško je reći koliko ova reprezentacija može na Mundijalu, iz najmanje dva razloga. Prva je to da su Srbi svjetski prvaci u tome da sami sebi sapliću noge i iznutra se uruše u najgorem mogućem trenutku i pod najčudnijim okolnostima. Ako je atmosfera u ekipi konačno onakva kakva treba biti, onda je Piksi već napravio velik dio posla.

Drugi je to što nisu imali pretjerane sreće kod ždrijeba. Brazil je bio najviše plasirana momčad u prvom jakosnom šeširu i u Katar stiže kao prvi favorit turnira. Švicarska je iz drugog šešira solidan ždrijeb, ali je već dugo jedna od najkonstantnijih reprezentacija iz drugog svjetskog razreda. Kamerun bi trebao biti najlakši zalogaj, ali i on je bio najbolje rangirana momčad iz zadnjeg šešira.

Kao i kod svih ostalih reprezentacija koje ne pripadaju samoj eliti, ključan će biti ždrijeb u eventualnoj nokaut fazi. Srbi su i prije dolazili na velika natjecanja s velikim očekivanjima, ali nisu imali ovoliko aduta na koje se mogu osloniti i objektivnih pokazatelja zašto bi konačno mogli do rezultata. Srbija nikad nije bila ovako opasna.