ONO ŠTO gledamo od Erlinga Haalanda ove sezone nekad smo mogli vidjeti samo u igricama, poput Championship Managera, u kojem je legendarni pokojni Maksim Tsigalko bio čovjek koji garantira 50 golova po sezoni. Haaland je u ovoj sezoni utrpao 21 gol u 17 utakmica, točno na njenoj polovici.

Ipak, stvari nisu tako ružičaste. Manchester City zaostaje velikih osam bodova za Arsenalom u ligi koju je skoro pretvorio u "farmersku", kako se često govori primjerice o Bundesligi, u kojoj dominira samo jedan klub. Jedan dio krivice vezan je uz Haalanda. Čovjek od 50 golova po sezoni zadaje Guardioli glavobolje s kakvima se dosad nije susreo.

Haalandove brojke su nevjerojatne

Za dočaravanje koliko je dobar Haalandov učinak može se reći da bi, čak i da ne zabije nijedan gol do kraja prvenstva, bio dovoljan da bude najbolji strijelac Premiershipa u šest od trideset sezona, otkad postoji kao brend.

Iako je City uz brojne menadžerske provizije i veliku plaću iskrcao veliku lovu za norveško čudo, nema nimalo sumnje da će se on, nastavi li ovakvim ritmom zabijati, višestruko isplatiti engleskom prvaku.

Idući najbolji strijelac je Harry Kane, koji ima šest golova manje (15) iako je dosad ubilježio dva šuta više prema suparničkom golu. Uz ovakav tempo Haaland će sigurno skinuti rekord Alana Shearera iz sezone 1994./1995., kada je utrpao čak 34 gola.

Haaland zabija na sve moguće načine - glavom, iz odbijanaca, iz udaraca s vrha šesnaesterca, na povratnu loptu, s obje noge i bilo kojim dijelom kopačke. Uz onakvu visinu i silinu vjerojatno je nešto najbliže što smo vidjeli prototipu idealnog golgetera. Ipak, na druge elemente njegove igre City se tek treba prilagoditi.

Pep je s Haalandom dobio "milijun" golova, ali je izgubio nešto jako važno

Pepov sustav igre vrlo je specifičan, a Haalandove karakteristike, koliko god spektakularne bile, u teoriji nisu pretjerano kompatibilne. Pep je na poziciji devetke volio igrače koji služe kao spojka za završnicu napada, koji napadaju šesnaesterac, ali jednako važna zadaća im je uposliti suigrače.

Haaland radi nešto sasvim drugo. On svojom konstitucijom i postavljanjem veže suparničke stopere, ali u izgradnji napada donosi puno manje nego igrači koji su prošle sezone igrali na poziciji devetke.

Usporedimo li njegove i brojke Gabriela Jesusa u prošloj sezoni, vidjet ćemo drastične razlike u svim kreatorskim, ali i obrambenim statistikama. Razlika bi bila još veća da smo u usporedbu stavili Phila Fodena, koji je često igrao lažnu devetku, a imao je čak duplo više dodira po utakmici od Haalanda.

Heatmap otkriva i važnu promjenu u igri Cityja. Dok je prošle godine na devetki imao igrače koji prilaze sredini terena i odlaze na krilo kombinirati s bekovima, ove sezone je rigidniji u pogledu toga da Haaland gotovo isključivo igra tamo gdje klasični napadač u teoriji i najčešće igra.

Pomalo su nevjerojatne dvije zone u kojima Haaland najčešće igra loptom. Jedna je, očekivano, šesnaesterac. Međutim, druga zona u kojoj je najaktivniji je centar igrališta s kojeg izvodi početan udarac. To dosta govori o njegovim navikama u igri.

City tek uči kako igrati s Haalandom u momčadi

Postoji niz metrika, poput onih o progresivnim dodavanjima i progresivnim nošenjima lopte, koje govore da je City manje okomita momčad nego lani koja teže ulazi u zadnju trećinu terena. Više nema figuru u vrhu napada koja služi za kontrolu posjeda debelo na suparničkoj polovici i to se osjeti u njihovoj igri.

Zbog svega toga pati i faza obrane - linije nisu dovoljno kompaktne, vezni red kasni u pomoći prednjem redu i Haalandov doprinos u presingu naprosto ne može biti poput onih koje su davali njegovi prethodnici u plavom dresu. 

Naravno, City ima i druge probleme koji mogu objasniti umjereni pad u igri i rezultatima. Obranu muče ozljede i Pep je vrlo često prisiljen kemijati s rotacijama kako bi složio zadnju liniju. S druge strane, igrači poput Fodena i Cancela, koji su po profilu ključni, daleko su od forme iz prošle sezone.

Pepu bi moglo presuditi najbolje pojačanje koje je ikad doveo

Čak i kad se svi ti faktori uzmu u obzir, dojam je da je efekt Haaland ono što je najviše odredilo dosadašnji dio Cityjeve sezone. S jedne strane Pep ima monstruma koji je pred golom nezaustavljiv. S druge strane ima čovjeka s navikama u igri kojima se mora prilagoditi čitav sustav i svi igrači u njemu.

Pep zapravo još uvijek uči kako igrati s Haalandom, kao što je nekoć u Barceloni morao shvatiti kako uklopiti Ibrahimovića. Situacija je puno bolja nego tada, a Haaland se osjeća sjajno i zabija. Ipak, ne uspije li zvijer efikasnije koristiti u gabaritima u kojima se ostatak momčadi najbolje osjeća, ironično - možda i najbolje Pepovo pojačanje u povijesti moglo bi ga koštati titule.