VIŠE od trećine osmogodišnjaka u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, zbog čega će se očekivano trajanje života do 2050. u našoj zemlji skratiti za tri i pol godine. Nacionalno istraživanje CroCOSI pokazuje da udio osmogodišnjaka s prekomjernom tjelesnom masom iznosi čak 36,1 posto, od čega debljinu ima 15,4 posto.

Što je prekomjerna tjelesna masa, a što debljina kod djece?

Indeks tjelesne mase (ITM) povezuje tjelesnu masu i visinu: masa u kilogramima dijeli se s kvadratom visine u metrima. Kod odraslih prekomjerna masa počinje pri ITM-u od 25, a debljina pri 30. No djeca rastu pa se njihov ITM uspoređuje s vrijednostima djece iste dobi i spola.

Primjerice, prema WHO-ovim referentnim vrijednostima, prag za prekomjernu tjelesnu masu kod osmogodišnjeg dječaka odgovara ITM-u višem od onoga koji ima približno 84 posto dječaka iste dobi u referentnoj populaciji, a prag za debljinu približno 98 posto njih.

Socijalna pedagoginja Helena Križan, voditeljica Odsjeka za praćenje i analizu odrednica tjelesnog zdravlja HZJZ-a, ističe da su "podaci o djeci vrlo pouzdani jer se njihova visina i masa stvarno mjere u školama, dok se podaci za odrasle temelje na njihovim vlastitim navodima".

Hrvatska je u europskom vrhu, a brojke rastu

Udio djece s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom godinama raste: 2015. iznosio je 34,9 posto, 2019. godine 35 posto, a nakon pandemije covida-19 dosegnuo je 36,1 posto.

Među odraslima situacija je još gora. Prekomjernu tjelesnu masu, uključujući debljinu, ima čak 73 posto muškaraca i 59 posto žena. Među njima debljinu ima 24 posto muškaraca i 23 posto žena. Samo od 1976. do 2016. udio ljudi s debljinom više se nego udvostručio s oko 10 na gotovo 25 posto (grafikon dolje).

Problem je češći na jugu Europe

Hrvatska je po udjelu osmogodišnjaka s prekomjernom masom ili debljinom četvrta u Europskoj regiji WHO-a, iza Cipra, Italije i Grčke. Križan kaže da je problem općenito češći na jugu Europe.

"Moguće je da je to zbog toga što je došlo do udaljavanja od mediteranske prehrane. No, za sada još nema čvrstog znanstvenog odgovora na pitanje je li to posljedica prihvaćanja zapadnjačkih navika i intenzivnog turizma", tumači.

"Najlakše je reći roditeljima da pripaze, ali..."

Problem je, među ostalim, u tome što se djeci na svakom koraku nude jeftini slatkiši, sokovi, peciva i brza hrana, porcije su sve veće, a reklame agresivno ciljaju najmlađe. Zdrava hrana je često skupa, a nezdrava dostupna na svakom uglu.

Roditeljima nije dovoljno samo dijeliti savjete o zdravoj prehrani ako im je voće i povrće preskupo, a gradovi ne nude lako dostupna, sigurna mjesta za igru i šetnju.

"Najlakše bi bilo reći roditeljima da pripaze na prehranu i da vode računa da se djeca više kreću, no stvar nije tako jednostavna. Ne radi se samo o tome da je potrebno imati informaciju o tome što bi bili zdravi izbori, nego i o tome da ti zdravi izbori budu zaista i lakši izbori, a danas živimo u okruženju u kojem to često nije slučaj. Naše zajednice često su više prilagođene automobilima nego pješacima, a djeca su izložena brojnim oglasima za hranu i pića", kaže naša stručnjakinja.

Debljina ima i genetsku podlogu, ali...

Debljina ima i biološku podlogu. Naša su tijela kroz evoluciju naučila čuvati masne zalihe kako bismo preživjeli razdoblja gladi, no danas živimo u svijetu gdje su jeftine kalorije dostupne na svakom koraku. Ipak, geni nisu presuda – stručnjaci naglašavaju da promjena svakodnevnog okruženja može uvelike utjecati na to hoće li se te genetske predispozicije uopće razviti.

Europske analize pokazuju da su djeca stalno izložena reklamama za slatkiše, grickalice i zaslađena pića, među ostalim i na društvenim mrežama. Istodobno, obiteljima s niskim prihodima novac može biti prepreka zdravoj prehrani, pa izbor onoga što će završiti na tanjuru nije samo pitanje znanja i dobre volje.

Debljina je češća kod dječaka

Križan kaže da postoje razlike u tjelesnoj masi po spolu.

"Debljinu ima 19 posto dječaka i 12 posto djevojčica u dobi od osam godina. Među djecom čiji roditelji imaju nizak ili srednji stupanj obrazovanja učestalost debljine iznosi 18 posto, a među djecom visokoobrazovanih 11 posto", dodaje.

Život djece s debljinom će se skratiti

Prekomjerna masa i debljina već se kod djece povezuju s većim rizikom i ranijom pojavom dijabetesa tipa 2 te s bolestima srca i krvnih žila, a djeca s debljinom često postaju odrasli s debljinom.

Procjenjuje se da će se u sljedećih 30 godina prekomjernoj masi u Hrvatskoj moći pripisati oko 10 posto slučajeva bolesti srca i krvnih žila, 75 posto dijabetesa, sedam posto demencije i pet posto raka. To je u Hrvatskoj oko 297.000 slučajeva bolesti srca i krvnih žila, 167.000 dijabetesa, 20.000 demencije i 16.000 raka.

Križan kaže da projekcije OECD-a pokazuju da će se u Hrvatskoj do 2050. očekivano trajanje života zbog velike zastupljenosti prekomjerne mase i debljine smanjiti za čak tri i pol godine. Moguće posljedice prekomjerne tjelesne mase u djetinjstvu uključuju i niže samopouzdanje te lošiji školski uspjeh.

Smrtnost koja se može pripisati višku kilograma u Hrvatskoj je također među najvišima u EU i iznosi 11,2 posto (interaktivna karta dolje). 

U školama nedostaju obroci i sportske dvorane

Hrvatska istraživanja pokazuju da samo tri posto osmogodišnjaka jede preporučenih pet porcija voća i povrća dnevno. "Školska prehrana jako je važna i može biti fantastičan način za učenje o pravilnim prehrambenim navikama", kaže Križan.

"No, obroci diljem Hrvatske i dalje nisu u potpunosti usklađeni s Nacionalnim smjernicama i jako se razlikuju, što je velikim dijelom rezultat nejednake opremljenosti škola. U većini srednjih škola organizirane prehrane ni nema, a brojne osnovne škole nemaju sportske dvorane.

Program Živjeti zdravo zato je takvim školama osigurao Poligone za tjelesnu aktivnost školske djece, setove pomagala koja omogućuju da se nastava tjelesnog lakše održava i bez dvorane", objašnjava Križan.

Satima su nepokretni pred ekranima

Problem je i u načinu na koji se koristi slobodno vrijeme. Više od 90 posto osmogodišnjaka provodi najmanje sat dnevno u aktivnoj igri, no dobar dio vremena provode i pred ekranima.

"Naša istraživanja pokazala su da osmogodišnja djeca radnim danom pred ekranima prosječno provedu 1,4 sata, a vikendom 2,4 sata", kaže Križan. Dodaje da djeca manje obrazovanih roditelja češće pred ekranima provode najmanje dva sata dnevno.

Osim toga, samo oko polovice osmogodišnjaka u školu dolazi pješice ili biciklom.

Manje reklama za nezdravu hranu, više prostora za igru

Stručnjaci se slažu da treba ograničiti prodaju, veličinu porcija i reklamiranje hrane koja sadrži mnogo kalorija, a malo hranjivih tvari, te da treba učiniti da sigurna mjesta za igru i sport postanu svima dostupna.

Također preporučuju isključivo dojenje prvih šest mjeseci, kvalitetnu nastavu tjelesnog, dostupne sportske programe, kretanje tijekom školskih odmora te savjetovanje o prehrani i kretanju prije i tijekom trudnoće.