AKO STE u nekom trenutku podigli pogled tijekom grmljavinske oluje i na nebu ugledali strukturu koja nalikuje na divovsku crvenu meduzu ili čudne šiljke, ne bojte se - niste halucinirali niti ste vidjeli izvanzemaljce.

Ova svjetlosna pojava zapravo je jedan oblik munje, odnosno električnog pražnjenja koji često ima crvenkastu ili narančastu boju - otuda i dolazi naziv crveni vilenjak (engl. red sprite). 

Najnovija fotografija ovog neobičnog fenomena snimljena je na nebu iznad čileanske pustinje Atacama u blizini zvjezdarnice La Silla Europskog južnog opservatorija (ESO).

Crveni vilenjaci, fenomen u koji se dugo nije vjerovalo

Za razliku od običnih munja, crveni vilenjaci javljaju se vrlo visoko u mezosferi, negdje između 50 i 90 km iznad grmljavinskih oblaka te imaju različite oblike i vrste sjaja. Prvi zapisi ovog fenomena pojavili su se 1886. godine, a prve snimke tek 1989. godine.

U raznim društvima već stoljećima kruže narodne priče o tajanstvenim crvenim svjetlima na nebu koje su stručnjaci do sada odbacivali, odnosno smatrali da se radi o izmišljenim događajima. Čak i kad su ih opisali ugledni piloti ili znanstvenici, znanstvena zajednica je do nedavno ignorirala postojanje ovog fenomena, piše Universe Today.

Stav se promijenio tek 1989., kada su znanstvenici sa Sveučilišta Minnesota snimili prve slike crvenih vilenjaka. 

Rijetka pojava

Mada je ovakvo neobično električno pražnjenje u međuvremenu snimljeno tisuće puta, "uhvatili" su ih i astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji, crveni vilenjaci još uvijek spadaju u prilično rijetku nebesku pojavu. Naime, oni se teško ulove kamerom jer obično traju samo nekoliko milisekundi te se često i ne primjećuju golim okom, nego samo posebnim fotoosjetljivim kamerama. 

Neki crveni vilenjaci imaju oblik meduze i neodoljivo podsjećaju na čudan izvanzemaljski brod. Ostali većinom izgledaju kao okomiti stupovi crvene svjetlosti s pipcima koji se spuštaju prema dolje - kao i na ovoj novoj fotografiji ESO-a.

Vidljiv i zelenkast odsjaj

Crveni vilenjaci se pojavljuju nisko na horizontu. Pozadina fotografije koju je snimila kamera na ESO-ovom teleskopu od 3.6 metara u La Silli pokazuje zelenu nijansu nebeskog odsjaja (engl. airglow).

Do ovog odsjaja dolazi nakon što tijekom dana sunčeva svjetlost izbacuje elektrone iz dušika i kisika u Zemljinoj atmosferi, a noću se ti elektroni rekombiniraju s atomima i molekulama, uzrokujući fascinantan sjaj. Zelenkast odsjaj se može vidjeti samo na vrlo tamnom nebu gdje nema svjetlosnog onečišćenja, objašnjava ESO.