NOVINAR Michael Graczyk pratio je gotovo 500 pogubljenja u Teksasu, a nastavio ih je pratiti i nakon umirovljenja iz agencije Associated Press (AP) 2018. godine. Sjeća se dvaju slučajeva u kojima su igle tijekom pogubljenja iskočile prije nego što su ponovno umetnute i pogubljenje uspješno provedeno, ali nikad nije vidio slučaj u kojem je zatvorenik preživio.

Upravo se to dogodilo ovaj tjedan u Tennesseeju, gdje je 50-godišnja zatvorenica Christa Pike nastavila disati i glasno hrkati nakon što je primila dvije odvojene doze pentobarbitala, barbiturata koji se koristi u protokolu pogubljenja smrtonosnom injekcijom u toj saveznoj državi.

Graczyk (76) kaže da nije bio potpuno iznenađen kada je čuo za takav slučaj. O mogućnosti da pogubljenje ne uspije zapravo je razmišljao tijekom svoje višedesetljetne novinarske karijere u Teksasu. "Čini mi se da je to bilo samo pitanje vremena", rekao je za BBC.

Guverner obustavio pogubljenja

Prema AP-u, protokol pogubljenja u Tennesseeju predviđa dodatni komplet štrcaljki napunjenih pentobarbitalom u slučaju da osoba koju treba pogubiti ne umre nakon prve doze, ali ne navodi što se događa ako osoba ostane živa i nakon druge doze.

Guverner Bill Lee obustavio je pogubljenja u toj saveznoj državi nakon neuspjelog pogubljenja u srijedu navečer po lokalnom vremenu te je naložio provedbu neovisne istrage postupka.

Neuspjela pogubljenja posljednjih su desetak godina pod povećalom, otkako je nestašica lijekova koji se koriste za pogubljenja navela neke savezne države da promijene svoje kombinacije lijekova ili ih nabave iz upitnijih izvora. Neke su savezne države čak ponovno uvele pogubljenja streljačkim vodom kao alternativu. Pike se sada nalazi u bolnici te je, prema riječima njezina odvjetnika, u kritičnom stanju.

64 neuspjela pogubljenja od 1982. godine

Nije neuobičajeno da pogubljenja smrtonosnom injekcijom, najčešćim oblikom smrtne kazne u 27 američkih saveznih država u kojima je dopuštena, budu "neuspješna".

Death Penalty Information Center, neovisna istraživačka organizacija koja ne zauzima stav o smrtnoj kazni, navodi 64 neuspjela pogubljenja od 1982. godine, od kojih se 51 odnosilo na smrtonosnu injekciju. U najmanje sedam tih slučajeva pogubljenja su zaustavljena jer nije bilo moguće postaviti intravensku liniju.

No Graczyk nikada nije bio svjedokom neuspjeha pogubljenja nakon što je injekcija već primijenjena. "To se ovdje nikada nije dogodilo", naveo je Graczyk, govoreći o Teksasu.

Graczyk, koji je tijekom 46 godina rada za AP pratio širok raspon tema, smatra da je njegovo često prisustvovanje pogubljenjima važan dio novinarskog posla. "Ne postoji veći autoritet, moć, ili kako god to želite nazvati, koju državna ili savezna vlast ima nad nama, od moći da nam oduzme život", ustvrdio je.

"Sva pozornost je na zatvorenici, nitko ne plače zbog žrtve"

Prema Death Penalty Information Centeru, u SAD-u je od 1976. godine, kada je Vrhovni sud ponovno uveo smrtnu kaznu, izvršeno 1683 pogubljenja. Teksas ih je proveo uvjerljivo najviše među saveznim državama, ukupno 602. Teksas je 1982. postao prva savezna država koja je počela koristiti smrtonosne injekcije za pogubljenja.

"Uvijek sam smatrao važnim da netko tko nema nikakav interes u ishodu nekog slučaja bude tamo i vidi kako se zakon provodi te se uvjeri da se to čini na pravilan način. Netko je tamo da to vidi i drugima kaže: 'Evo što sam vidio. Evo što se dogodilo'", objasnio je Graczyk.

Posebno osjeća odgovornost prema žrtvama kada izvještava o pogubljenjima, a najteže mu je kada napiše tekst o pogubljenju koje ne privuče veliku pozornost. "Žao mi je žrtava u tom slučaju. One su zaboravljeni ljudi", poručio je.

"Danas je sva pozornost usmjerena na zatvorenicu u Tennesseeju. Nitko, osim uže obitelji žrtve, ne prolijeva suze za žrtvu... I razumijem da je to posao kojim se bavimo, ali to ne znači da je ispravno", nastavio je.

Majka žrtve prisustvovala pokušaju pogubljenja

Žrtva Christe Pike bila je Colleen Slemmer, 19-godišnjakinja podrijetlom s Floride, koja se, prema opisima prijatelja i obitelji, voljela rolati, smijati i pomagati drugima. Pike, tada 18-godišnjakinja, i njezin tadašnji dečko Tadaryl Shipp mučili su i ubili Slemmer nakon što su je upoznali u kampu za profesionalnu obuku.

Majka žrtve, May Martinez, bila je u Tennesseeju u srijedu kada je izvršen pokušaj pogubljenja. Nakon toga je za NBC News ispričala da je "sve bilo kaotično".

Teksas, gdje Graczyk živi i radi, ne dopušta promatračima da budu u prostoriji za pogubljenje dok se postavlja intravenska linija. "Dakle, kada uđemo u prostoriju, zatvorenik je već spojen", kazao je. Kod pogubljenja smrtonosnom injekcijom intravenska se linija obično postavlja u pregib ruke. Ako to ne uspije, ponekad se postavlja na nadlanicu, nogu, vrat ili neko drugo mjesto.

"Tijekom uspješnih pogubljenja zatvorenici ostanu bez svijesti nakon samo nekoliko sekundi. Obično ih se proglasi mrtvima 20 do 40 minuta nakon primjene smrtonosne doze", naglasio je Graczyk.

Pogubljenje Jonathana Noblesa 1998. godine

I dalje se sjeća smrti Jonathana Noblesa, koji je 1998. pogubljen smrtonosnom injekcijom u Teksasu. Osuđen je na smrt nakon što je proglašen krivim za brutalna ubojstva nožem dviju žena iz Austina, Kelley Farquhar i Mitzi Johnson-Nalley, počinjena 1986. godine.

Nobles je kao posljednje riječi pjevao "Silent Night", odnosno "Tiha noć". "Došao je do dijela 'samo Marija s Josipom bdi' i stao. Toliko je lijeku trebalo da počne djelovati da više nije bio pri svijesti", prisjetio se Graczyk, kojemu je ta scena u sjećanju i gotovo 30 godina kasnije.

"Do danas, kada sam u crkvi za Božić, kada zbor pjeva 'Tiha noć', a cijela se zajednica pridružuje pjevanju i svi su, znate, u duhu praznika i radosti tog razdoblja, ja razmišljam o tom pogubljenju. Siguran sam da sam jedini u toj zajednici koji ima takvo sjećanje", naveo je.

Kada ljudi čuju za njegovu karijeru praćenja pogubljenja, obično su znatiželjni. "Većina ljudi nikada nema priliku gledati kako netko umire", potvrdio je. No kada ga pitaju o onome čemu je svjedočio, kaže im da to nije jedino što je radio ili što radi tijekom života.