VIDEO I FOTO Koliko još žena mora živjeti u strahu? Tisuće žena marširalo Zagrebom
FEMINISTIČKI kolektiv fAKTIV organizirao je u Zagrebu deseti, jubilarni Noćni marš povodom Međunarodnog dana žena. Kako su javili večeras, na Maršu je sudjelovalo preko 10 tisuća ljudi!
Prosvjedna povorka, koja se ove godine održava pod sloganom "Žene - kičma otpora", krenula je s Trga Republike Hrvatske. Sudionici su marširali Frankopanskom ulicom i preko Trga bana Jelačića do parka Zrinjevac, gdje je održan govorni i glazbeni program.
LIVE STREAM STE MOGLI GLEDATI OVDJE
"Marširamo za sve žene koje je ovo društvo iznevjerilo, marširamo za život, slobodan od nasilja i eksploatacije, za život slobodan od mizoginije i seksizma, ksenofobije i transfobije. Marširamo protiv nacionalizma, protiv društva i svijeta u kojem se normaliziraju ratovi i genocid. Marširamo za mir", poručila je Luiza Bouharaoua iz organizacije.
Ankica Čakardić iz fAKTIV-a naglasila je da je ženska radnička borba borba za dostojanstven život, za plaće od kojih se može živjeti, za mirovine koje mogu doprinijeti nekom boljem životu, bez kopanja po kontejnerima.
Na zagrebačkom 10. Noćnom maršu sudjelovale su i brojne osobe iz javnog i političkog života među kojima i Arsen Bauk (SDP), Rada Borić (Možemo), predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Matej Mišić (SDP), zamjenik zagrebačkog gradonačelnika Luka Korlaet...
Kičma društva i otpora
Iz kolektiva fAKTIV poručeno je kako borba za ženska prava traje cijele godine, a ne samo na 8. mart. "Žene su tu kad nasilje treba imenovati. Tu smo kad preko usta treba prevaliti riječ genocid. Tu smo kad odgovorne treba prozvati. Tu smo kad treba stati uz radnice kojima poslodavci i država desetljećima duguju plaće", istaknule su feministkinje, podsjetivši na poruku s prvog marša održanog prije deset godina.
"Tu smo kad prijateljicu treba odvesti na pobačaj u susjednu Sloveniju. Tu smo kad susjedu treba zaštititi od nasilnika. Tu smo kad treba obraniti prirodu od investitora i uništenja. Mi, žene, kičma smo društva i kičma otpora", naglasile su.
Donosimo govor sa Zrinjevca.
"Koliko još generacija mora odrastati u strahu da bi psihičko i fizičko zlostavljanje žena postalo prošlost?"
Danas stojimo ovdje deset godina nakon prvog moćnog marša i opet postavljamo isto pitanje: koliko još generacija mora odrastati u strahu da bi psihičko i fizičko zlostavljanje žena postalo prošlost?
Deset godina marširamo. Deset godina upozoravamo.
U međuvremenu se donose zakoni, pišu se strategije, usvajaju konvencije. Kazne su strože, postoje protokoli, postoje sigurne kuće. Postoje isključivo zahvaljujući ženama koje podmeću leđa i neumorno podsjećaju sustav da svojim nedjelovanjem ugrožava zdravlje i živote žena.
A trenutno stanje?
Tisuće prijava obiteljskog nasilja svake godine. Nebrojeno neprijavljenih strahova. Porast silovanja. Žene su izložene prijetnjama i kontrolom najbližih. Žene koje ubijaju muževi, očevi, sinovi i bivši partneri. Femicidi kao tragično predvidljiva posljedica već prijavljenog nasilja.
Nasilje nad kvir osobama čija se ljubav proglašava sramotom, greškom i fazom koju treba ispraviti.
Znakovi postoje, upozorenja postoje, propisi i politike postoje. Ali sustav zakazuje, a zaštita izostaje.
Mržnja, nasilje i zlostavljanje nisu incidenti ni trenuci slabosti, nego struktura koja održava mušku moć i žensku podređenost. Štiti privilegirane, a žene i sve na marginama ostavlja da se snalaze same.
U društvu koje relativizira mizoginiju, seksizam i homofobiju, gdje se secira ponašanje žrtve umjesto odgovornost nasilnika, nasilje nije iznimka.
Nasilje je sam sustav.
I zato odbijamo šutjeti. Marširamo za one koje su pokušale otići i ostale bez zaštite. Govorimo za one koje ne mogu, jer riskiraju posao, dom ili sigurnost.
Ako sustav ne može ili ne želi zaštititi živote žena, taj ćemo sustav srušiti.
Godina je 2026. i riječ pobačaj u Hrvatskoj se još uvijek najčešće izgovara šapatom. Kao da govorimo o zločinu, a ne o zdravstvenoj skrbi. Kao da tražimo oprost, a ne zdravstvenu uslugu.
U isto vrijeme živimo u zemlji u kojoj žene često nemaju uvjeta za djecu, čak ni kada ih žele. Inflacija guši, plaća ne dočeka kraj mjeseca. U javno zdravstvo se ne ulaže dovoljno, dostupni vrtići su privilegija većih gradova. Pa odlazimo privatniku, gdje ginekološki pregled košta 120 eura, a privatni vrtić i do 800.
A onda nam ta ista država cinično poručuje: rađajte, budite majke, proizvodite novu radnu snagu, po mogućnosti katoličku, bijelu, hrvatsku.
Upravo zato je pravo na pobačaj temeljno socijalno pravo. Ali puno više od toga.
Žena uvijek ima pravo odlučiti da ne želi biti trudna i pobaciti. Bez iznimki, bez ali, bez opravdanja, bez grižnje savjesti i moralnih ucjena. Naglas, ne kroz šapat.
I dok ultrakonzervativne udruge najavljuju novu pro-life stranku, jer Željki Markić i kompaniji očito nije dosta političkih poraza, pogledajmo što radi vlast.
Ne brine se - opet će ona izgubiti.
Devet godina nakon odluke Ustavnog suda novog zakona o pobačaju nema. A nema ga jer nas se boje.
I s pravom nas se boje.
Danas na ulicama Zagreba vidimo povratak strašnih zločina. Vidimo ga u relativizaciji fašističkih zločina, u napadima na prava žena, u rastućem broju napada prema migrantima, stranim radnicima, LGBTI+ osobama i svima koji se ne uklapaju u njihovu uskogrdnu sliku nacije. To nije prošlost - to je sadašnjost i to je upozorenje.
Zato pozivamo na hrabrost, na solidarnost koja prelazi granice identiteta, nacija i generacija. Na organiziranje u kolektivima, na ulici, na radnim mjestima, na fakultetima i u školama.
Pozivamo vas u feminističku borbu koja je antikapitalistička, antirasistička i antifašistička.
Pozivamo vas na antifašizam koji je borba za prava - koji jasno kaže da su ženska prava, radnička prava, kvir prava i prava svih potlačenih i izrabljivanih temelj slobodnog i zdravog društva, i pravednijeg svijeta.
Pozivamo vas u borbu protiv sustava koji nas ponižava, izrabljuje i tlači. Držimo se jedni drugih.
Svakodnevno nosimo teret nepravde, nasilja i kontrole i znamo da ga možemo odbaciti samo kada smo zajedno. Kao što su to znale žene prije nas, znamo i mi danas: nema slobode bez borbe, nema pobjede bez solidarnosti.
Smrt fašizmu, sloboda ženama!"