U SURADNJI s Yugopapirom prisjećamo se nekadašnjih stupova koji su krasili naše autoceste i bili jedini način za poziv u pomoć.
Srpanj 1975.: Telefon na autocesti je baš ono što je najneophodnije vozaču koji zapadne u nevolju bilo koje vrste. Obično prometni znaci upozoravaju vozača da je telefon u blizini puta. Na običnim cestama ti znaci su raspoređeni bez posebnog sustava.
Na žalost, mi u Jugoslaviji imamo samo dvije kratke autoceste, na kojima su telefonski aparati raspoređeni na svaka dva kilometra, s obje strane. Razumije se da to nisu aparati na kakve smo navikli u našim kućama i kancelarijama. Na izgled, to su mali stupovi, obilježeni brojevima i noću osvijetljeni.
Ali da ipak sve to skupa i ne bi bilo tako jednostavno, investitori obje autoceste izabrali su različite telefonske aparate: duž četverotračne autoceste između Zagreba i Karlovca raspoređeni su uvozni telefoni Philips, a između Vrhnike i Razdrtog domaći telefoni Iskra. Nećemo pisati o tome koji su bolji, i čija je cijena povoljnija. Zanima nas samo kada vozač može da ih upotrebi, kako treba da postupa s njima.
Duž slovenske autoceste raspoređeni su četverouglasti telefoni, čija tabla s instrumentima je na zadnjoj strani. Iza gornje mreže je slušalica, a iza donje je mikrofon. Između su četiri jednokrilna prekidača, a uz svaki od njih spada simbol: odozgo nadolje: crveni križ - liječnička pomoć, milicija (police), "francuski" ključ - mehaničar, telefonska slušalica - centrala baze koja vodi računa o cesti.
Simboli su dovoljno rječiti i nije potrebno objašnjenje. Korisnik telefona mora pritisnuti nadolje tipku odgovarajućeg prekidača i na što kraći, ali jasniji način da kaže što želi. Mora obavezno dodati brojku koja piše na telefonskom aparatu, jer to je orijentacija za one koji dolaze pomoći.
Najniži prekidač, uz koji je nacrtana telefonska slušalica, upotrebljavajte kada želite obavijestiti bazu o nečem što ne spada u djelokrug rada milicije, prve pomoći ili mehaničara. Na primjer: iznenadno oštećenje ceste ili ograde, ili da obavijestite o sanduku koji je pao na cestu s nekog kamiona, itd.
Mi smo isprobali telefon broj 10. Službenik s centrale se javio odmah čim smo pritisnuli prekidač.
Telefoni između Zagreba i Karlovca su malo drukčijeg oblika. Dvije slušalice su sa strane, a mikrofon je u sredini. Ispod mikrofona su samo dvije tipke s razumljivim simbolima: "francuski" ključ - mehaničar i crveni križ - liječnička pomoć.
Pored brojke koja označuje telefonski aparat i koju korisnik telefona mora saopćiti prilikom pozivanja pomoći, ispisano je opširno uputstvo o upotrebi telefona, ali samo na hrvatskom jeziku. Stranac može samo nagađati što piše u onih pet rečenica uputstva.
Pored onoga što već kazuju simboli, piše još da je u slučaju potrebe bilo kakve druge pomoći ili obavještenja potrebno pritisnuti bilo koji od dva prekidača. Ako se operater s centrale ne javi odmah, to znači da već prima poziv s nekog drugog mjesta duž ceste, što znači da treba malo pričekati.
Dakle, vrlo je jednostavno poslužiti se telefonom na nekoj od naših autocesta. Ali prije nego priđete telefonu, morate vozilo pravilno skloniti s ceste. Zaustavite automobil pravilno što bliže zaštitnoj ogradi, s onu stranu žute linije koja odvaja voznu traku od trake za zaustavljanje u nuždi. Stavite sigurnosni trokut i uključite sva četiri žmigavca.
Telefon upotrebljavajte samo u slučajevima kad ne možete bez pozivanja pomoći. To ni u kom slučaju nije spravica za ubijanje vremena ili za obijesne vozače.
Napisao: Martin Česenj (Auto magazin, 1975.)