OD UČIONICA do filmskih platana, većina beskralježnjaka ne dobiva dovoljno pažnje, piše The Guardian. Najnovije istraživanje pokazuje kako glavne uloge u dokumentarcima dobivaju ili slatke i simpatične ili velike životinje, što utječe na pokušaje zaštite tih vrsta.
Poražavajuća statistika
Beskralježnjaci čine 97% životinjskog carstva, ali samo 17.9% dokumentaraca im daje pažnju. Štoviše, čak i kad se kukci spominju u dokumentarcima, rijetko se spomene ime vrste o kojoj se priča. Iako istraživači razumiju da su velike životinje ljudima zabavnije za promatranje, što utječe na odluke producenata, isto tako vjeruju da se ekosistem može prikazati na drukčiji način.
Inovacije u načinu snimanja
Zahvaljujući napretku tehnologije, u današnje vrijeme moguće je snimati i najsitnije organizme. Dokumentarna serija Divlji otoci (Wild Isles) Davida Attenborougha pokupila je brojne kritike jer se fokusirala na britanske livade i šume i prikazivala hrastove, puževe i vjeverice, bića koja su u većini dokumentaraca prikazana isključivo kao plijen.
Mišljenja stručnjaka
Wendy Drake, bivša voditeljica BBC-jevog odjela The Natural History Unit, tvrdi da bi dokumentarci trebali prikazivati kako funkcionira cijeli ekosustav, a ne samo pojedinci unutar njega. Drake također navodi kako su dokumentarci u jednu ruku prejednostavni i da bi bilo teško prenijeti neke karakteristike o kukcima prosječnim gledateljima.
S druge strane, profesorica filma i medijske umjetnosti na sveučilištu UC Santa Barbara Janet Walker vjeruje da prikazivanje manje popularnih životinjskih vrsta neće u ljudima probuditi svijest o zaštiti ekosustava. Walker smatra kako bi dokumentarci trebali prikazivati povezanost ekosustave s ekonomijom, politikom i kulturom kako bi ljudi dobili svijest o važnosti prirode u svakodnevnom životu. Dokumentarci ne bi trebali biti pozadinska buka, već poziv na raspravu i promjene u društvu.