SMRT Jeana Vigoa s 29 godina od tuberkuloze predstavlja jedan od tragičnijih događaja za filmsku umjetnost od njenog postanka. Iako je snimio svega dva kratka filma, zatim srednjometražni Nula iz vladanja i na kraju L'Atalante, to je dovoljan opus da ostane jedan od velikana.
Od dječačkih dana bio je boležljiv, a veliki udarac je uslijedio kada mu je otac, inače čuveni francuski anarhist pseudonima Miguel Almereyda, ubijen u zatvoru, tj. udavljen vlastitom vezicom. Budući redatelj u tom je trenutku imao 12 godina. Napušten od majke, vucarajući se od internata do internata i skrivajući svoje pravo ime, odrastao je u uvjetima koji teško da mogu biti teži.
Međutim, uz mnogo odricanja i muke stigao se bar koliko-toliko baviti profesijom za koju je bio rođen.
"Djelo opsjednutog manijaka"
Kao pionir poetskog realizma u filmu tridesetih godina dvadesetog stoljeća, nije bio previše uspješan sa svoja spomenuta dva naslova kada su izašli, već su mu poštovanje i priznanja stigli daleko poslije smrti.
Nula iz vladanja (Zéro de conduite), 40-minutni film o četiri buntovna dječaka u internatu, prepoznat je kao antifrancuski u vrijeme izlaska i zabranjen je u cijeloj zemlji, i država i Katolička crkva su ga žestoko osudile. "Djelo opsjednutog manijaka", bila je jedna od čestih ocjena.
L'Atalante (1934) je njegovo konačno remek-djelo, izašlo u godini njegove smrti, naizgled jednostavna priča o dvoje svježih supružnika koji započinju život na barci, a čitav film je obogaćen sanjarskim sekvencama i inovativnim filmskim rješenjima.
Nažalost, i L'Atalante je doživio žestoka prekrajanja i isijecanja, a tvorac je u to vrijeme već bio suviše bolestan, na umoru, nije se mogao boriti za svoj rad. U vrijeme premijere verzija od 65 minuta je puštana u kinima, kasnije je djelo doživjelo restauraciju i ona verzija koju danas možemo vidjeti traje 89 minuta, a pitanje je kako bi konačno izdanje izgledalo da se Viga pitalo.
Mitska figura
I pored svega toga, u narednim desetljećima je postao svojevrsna mitska figura u svijetu kinematografije, veliki utjecaj imao je na redatelje francuskog Novog vala, onda na Lindsaya Andersona, Martina Scorsesea, Emira Kusturicu, Jima Jarmuscha itd...
U matičnoj zemlji je od 1953. ustanovljena nagrada za najbolje režisere koja nosi ime po njemu. Što se tiče filma L'Atalante, redovno se nalazi na uglednim listama najboljih filmova svih vremena u izdanjima časopisa Sight & sound. To su liste koje se prave svakih deset godina, a sastavljaju ih renomirani filmski stvaratelji i kritičari. I jednima i drugima je uglavnom barem u Top 20.
Možemo samo zamisliti kako bi povijest kinematografije izgledala da je barem malo duže poživio Jean Vigo i da je imao priliku bez uplitanja raditi svoj posao. Kada je jednim filmom od 89 minuta utjecao na stilove barem nekoliko desetaka/stotina klasika koji su izašli poslije toga, sigurno je da je imao potencijala da u potpunosti promijeni tijek sedme umjetnosti kakvu poznajemo.