food

Butković za siromašne: Bili smo kod Koste na ćevapima. Nije to više to

Foto: Zvonko Alač

"NE, mi nismo TPK! Mi smo Tvornica pljeskavica Kosta! Ako želite TPK, odite u Cvjetno naselje! Mi smo Tvornica pljeskavica Kosta!" Ostali smo iznenađeni kada je inače jako ljubazan i uslužan konobar ovako ljutito i uvrijeđeno reagirao na to što ga je ekipa za stolom pored našeg benigno podjebavala da je objekt u kojem smo "TPK". Zašto se tako naljutio na to iako svatko objekt kojem tri riječi imena počinju s T, P i K skraćeno naziva...?

Zašto se u objektu kojem riječi imena počinju s T, P i K ljute kada ih zovete...?

Za odgovor na ovo jako važno pitanje zagrebačke roštiljske scene trebamo otići u prvu polovicu prošlog desetljeća. Tada se dogodilo nešto naizgled nezamislivo: neugledna limenka ili baraka na često blatnoj livadi tik uz užasno bučno i jedno od par najprometnijih križanja u državi, ono Savske ceste i Slavonske avenije u Zagrebu, postala je "it" odredište za sve metropolitanske ljubitelje roštilja, a stol tamo morao se rezervirati danima unaprijed.

Razlog tome bio je i krajnje ograničeni kapacitet ove roštiljane na najneatraktivnijoj lokaciji, ali i to što bi tamo svakodnevno nahrupili svi Zagrepčani i njihovi gosti koji vole roštilj. To su radili zato što je bio spektakularan. "Kosta" ili "Kod Koste", kako samo svi tada zvali objekt koji se zvao "Tvornica pljeskavica Kosta" ili skraćeno, bez da se itko ljutio, TPK, nudio je fenomenalne roštiljske specijalitete.

U hypeu, koji je bio itekako opravdan, najviše je uživao srbijanski roštilj majstor Kosta, po kojem se objekt zvao i proslavio, iako mu on nije bio vlasnik. Uskoro je došlo do sukoba između gazdi i zvijezde iznad plamenika, pa su vlasnici otišli preko avenije i otvorili TPK, a Kosta je prisvojio Tvornicu sa svojim imenom u njenom nazivu.

Ako je onako odlično bilo kada je Kosta bio chef, kako li će tek biti sada kada je i chef i šef?

Nisam bio u Kosti od tog raskola, dakle gotovo desetljeće, koje je, eto, on uspješno prebrodio te je još uvijek u naizgled neuglednom objektu na također naizgled užasnoj lokaciji, ali sada kao i gazda i zvijezda.

Zapravo, to je sjajan objekt, a lokacija je ništa manje dobra, uvjerio sam se u to i povratkom onamo nakon toliko vremena i s jako velikim očekivanjima, jer ako je bilo onako vrhunski kada je Kosta bio, što bi snobovi rekli, chef, kako li je to tek sada, kada je i chef i šef...

Da, terasa je toliko sićušna da na nju jedva stanu četiri stola, u zatvoreni dio jedva se smjesti i možda jedan više. Međutim, sve to, kao i ona livada ispred kućice, te drveni znak iznad ulaza, daje neglamurozno-rustikalni šarm kakav imaju samo pravovjerne old-school roštiljane.

Karirani stolnjaci, tenda, rakija... sve za sjajan uvod je tu

U tom stilu su i karirani stolnjaci, tenda koja od prejakog sunca zaštiti terasu, ali i pusti svjetlosti taman koliko je potrebno te ljubazni mladi konobar u bijeloj košulji i hlačama na crtu; sve je, dakle, po pe-esu. Dojam je pojačao i aperitiv, rakija Stara Sokolova, kako će mi također jako uslužni ober ili glavni konobar objasniti, možda najbolja komercijalna rakija iz Srbije.

Odlazak na WC, koji je, naravno, rustikalan, dodatno je poboljšao dojam jer prostor je ne samo čist nego i mirisan. Povratkom na terasu impresije su išle iz boljih prema izvrsnima i kada smo vidjeli da Tvornica pljeskavica Kosta ima i craft piva, kao i zbog poteza konobara koji nam je, nakon što nam je dijete slučajno prolilo sok po odličnoj, sočnoj i ukusnoj salati, drugu donio na račun kuće. Netko može reći da je to normalno, ali mi ćemo to upisati u brojne pluseve koje je Kosta zaslužio od nas.

Nedopustivo dugo čekanje

Međutim, Kosta ima i minusa, i to tamo gdje ih ne bi smio imati. Za početak, iako smo bili jedan od samo tri mala neposlužena stola (za dva osim našeg bilo je tek po dvoje gostiju), platu za dvoje koju smo naručili čekali smo više od 40 minuta a da nam nitko to nije najavio ili nam se ispričao, a najmanje je to dvoje nužno u takvoj situaciji.

U roštiljskom restoranu, u kojem je k tome tako malo gostiju koji čekaju hranu, toliko čekanje je doslovno nedopustivo. Kada sam bio na rubu odluke da ostavimo novac za ono što smo dobili, piće i salatu, te s dvoje male djece jako nervozne od gladi odemo negdje drugdje, ipak pozvao konobara i pitao ga zašto toliko čekamo, rekao mi je: "Imamo puno dostava."

To nije nikakvo opravdanje, a još manje problem gostiju koji predugo čekaju. Konačno smo dočekali hranu, što je, barem vizualno, opet priču vratilo u plus. Tri male pljeskavice, vješalice, uštipci, ćevapi, zapečeni grah... sve je izgledalo jako dobro, a prvo smo opipali ono što će se pokazati glavnom zvijezdom ovog objekta.

Fenomenalne lepinje, jedinstvene u Zagrebu

Lepinje, kakve nismo dirali ni jeli ni u jednom roštiljskom restoranu u Zagrebu. Za razliku od mnogih, ne samo da nisu bile gadljivo zauljene i(li) "reš" pečene, što su loši trikovi kojima u brojnim restoranima još lošije prikrivaju činjenicu da nisu svježe, nego su, premda potpuno suhe, bile mekane, svježe i tople. Neviđeno i savršeno.

Ipak, koliko god lepinje bile ključne, ne bi smjele toliko ukrasti show drugom ključnom sastojku. To je, naravno, meso s roštilja, a ono nas, kao ni ključni prilog, zapečeni grah, nisu impresionirali. Zapečeni grah morao bi biti šarf, zapečenost bi se morala osjećati, paprika bi se također trebala ćutjeti, ali ovo je bilo blago i bez karaktera. Premda je ovo jelo koje ga po definiciji mora imati.

Bez magije, točnije, bez okusa

Gurmanska pljeskavica također nije imala nikakve "magije", izostao je vau-efekt koji smo očekivali sjećajući se davnih Kostinih majstorija. Kad smo kod šarf okusa, žestine, uštipak je takav bio kako-kad, a to bi moralo biti baš ljuto. Što se tiče vješalice, bila je okej, dobro začinjena, slanina taman hrskava.

Voljeli bismo, doduše, da je sir, kojeg je bilo dosta i odmah je iscurio van, imao više i okusa. Ćevapi nas se također nisu dojmili, kod njih je dominirala bezukusnost, što prevladava u mesu kod Koste. Bezukus u ustima isprali smo gorčinom još jedne rakije i otišli iz Koste sjećajući se kako smo ga nekad davno napuštali impresionirani, a ne kao sada, ravnodušni.

OCJENA

Koliko platiš: Umjereno 
Koliko se najedeš: Solidno 
Valja za: Tako-tako 
Ukupni dojam: 

POJEDINAČNO

Pljeskavica 
Ćevapi 
Vješalica 
Uštipci 
Zapečeni grah 
Lepinja 
Cijene 
Čistoća 
Ljubaznost