Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu i danas vas vodi u jednu staru zagrebačku pizzeriju.
NEDAVNI SAM odlazak u Zagreb iskoristio za šetnju po samom centru grada, kvartu u kojem sam odrastao. Namjerno sam izabrao rutu na kojoj se nalaze kultne zagrebačke pizzerije iz osamdesetih godina.
Stara Vlaška, park Ribnjak, Kaptol pa preko Kamenitih vrata i Strossmayerovog šetališta niz Medulićevu do Ilice i natrag do Trga bana Jelačića pa Jurišićevom do stare Vlaške. Na toj su ruti kultne zagrebačke pizzerije Šestine, Dvojka, Kamenita vrata, Četvrti lovac...
Nažalost, sve su već odavno zatvorene. A onda sam se sjetio pizzerije Purger, jedine iz osamdesetih godina koja još uvijek radi. Tako ispunjen nostalgijom i sjećanjima na neka davna vremena zaputio sam se sa sinovima na ručak u bivšu Končarevu ulicu, danas Ozaljsku.
Pizzeria Purger nije se ni malo promijenila i već me dolazak na lokaciju i pogled na natpise i vanjski izgled lokala poput kakvog vremeplova prebacio natrag u osamdesete godine, godine mog odrastanja i prvih mladenačkih izlazaka.
Iako su mi Dvojka, Kamenita vrata i Šestine bile puno bliže, često sam s društvom dolazio i u pizzeriju Purger.
A Purger je definitivno ostao isti
Jednostavan interijer kakav dolikuje kvartovskim pizzerijama, opuštena i domaća atmosfera i pizze iz osamdesetih godina. Takve pizze osobno volim nazvati "old school" pizzama iako mnogi taj termin koriste za tradicionalne napoletane.
Meni je termin old school nekako najbolji kad želim opisati pizze kakve su se pravile osamdesetih godina i kakve i dan danas pravi pizzeria Purger. Tijesto je solidno, podsjeća me na tijesto kakvo ima beogradska pizzeria Botako.
To su tijesta koja okusom i teksturom podsjećaju na fina peciva iz pekare, a možete ih doslovno pojesti i bez nadjeva. Iako sam očekivao da ću nakon ručka biti žedan uz osjećaj težine u želucu, Purger ima poprilično lagano i ne prezasitno tijesto.
Zaboravite burratu
Nadjevi poput svega ostalog prate dobra stara vremena pa u Purgeru na pizzi nećete dobiti listiće bosiljka, mozzarellu di bufala, burratu ili mortadelu s umakom od pistacija. Zato su sve pizze poprilično slične izgledom, a razlika je jedino u nijansama okusa s obzirom na to koju ste naručili.
Izgled i okus definitivno ukazuju na dosta nižu temperaturu pečenja, usudio bih se reći kako su temperature na kojima se pizza peče poprilično niže od 450 ili 500 stupnjeva na kojima se danas peku prije spomenute napoletane.
Budući da sam uspomenama vezan za ovu pizzeriju i pomalo subjektivan, zanimalo me je kako će Purgerove pizze doživjeti moji sinovi kao predstavnici nove generacije koji nikada prije nisu probali old school pizzu.
Imaju veliku i malu
Naručili smo Slavonsku, Pepperoni i Quattro formaggi. Moram priznati da su bili jako zadovoljni, a pizze su vrlo brzo nestale s njihovih tanjura.
Purger u ponudi ima dvadesetak pizza, a ovisno o apetitu i vlastitim prehrambenim navikama, možete naručiti malu ili veliku pizzu.
Cijene se kreću od osam eura koliko košta velika Veganska pizza pa do 11.50 eura koliko košta Tirolese, pizza s četiri vrste sira i pršutom. Većina je velikih pizza između devet i deset eura.
Kao što sam već na samom početku istaknuo, ambijent i atmosfera su isti kao i prije četrdesetak godina, domaćinski, neformalni i opušteni. Šteta što se nisu dosjetili pa da umjesto moderne glazbe koja svira puštaju novovalne grupe iz tog vremena poput Haustora, Filma, Aerodroma ili Đavola.
Meni će ovaj posjet pizzeriji Purger ostati u lijepom sjećanju, a siguran sam da ova pizzeria osim starijih generacija i nostalgičara poput mene ima i stalne goste nove generacije, koji vole baš ovakvu vrstu tijesta i nadjeva. Jednostavno tijesto, ne preteško i prezasitno, a opet na neki svoj način fino i ukusno.
Negdje sam pročitao odličan komentar vezan uz ovu pizzeriju. Pizzeria Purger nije gastronomska, već kulturalna povijest Zagreba. Purger pripada nekom drugom vremenu i takav bi trebao i ostati. Nešto poput zadnjeg bastiona osamdesetih godina Zagreba i tadašnjeg načina života.