DAN zahvalnosti nacionalni je praznik u Sjedinjenim Državama koji se obilježava četvrtog četvrtka u studenom. Američki školarci obično uče kako ta tradicija datira još od doseljenika koji su 1620. do novog kontinenta doplovili brodom Mayflower i pomogli u osnivanju kolonije Plymouth na području današnjeg Massachusettsa.
Godine 1621. kolonisti Plymoutha i pripadnici plemena Wampanoag zajedno su proslavili jesensku gozbu žetve koja se danas priznaje kao jedna od prvih proslava Dana zahvalnosti u kolonijama. Svetkovina je trajala tri dana i na njoj je sudjelovalo 90 američkih domorodaca i 53 doseljenika iz Engleske.
Više od dva stoljeća pojedine kolonije i države obilježavale su dane zahvalnosti u različito vrijeme i tek je 1863. godine, usred građanskog rata, predsjednik Abraham Lincoln proglasio nacionalni Dan zahvalnosti koji se održava svake godine u studenom.
Savez s domorocima
Tijekom brutalne zime 1620. godine većina je kolonista ostala na brodu, gdje su patili od skorbuta i raznih bolesti. Samo polovica prvobitnih putnika i članova posade Mayflowera doživjela je svoje prvo proljeće u Novoj Engleskoj. U ožujku su se preostali doseljenici preselili na obalu, gdje su primili posjet člana plemena Abenaki koji ih je pozdravio na engleskom.
Nekoliko dana kasnije vratio se s još jednim Indijancem, Squantom, članom plemena Pawtuxet, koji je naučio engleski za vrijeme svog boravka u Londonu, nakon što ga je oteo i prodao u ropstvo jedan britanski istraživač. Squanto je poučio hodočasnike, oslabljene neuhranjenošću i bolešću, uzgajati kukuruz, cijediti sok iz stabala javora, loviti ribu u rijekama i izbjegavati otrovne biljke.
Također je pomogao doseljenicima sklopiti savez s lokalnim plemenom Wampanoag, koji je opstao više od 50 godina i ostaje jedan od iznimno rijetkih primjera sklada između europskih kolonista i Indijanaca.
Večera za Dan zahvalnosti
Povjesničari danas vjeruju kako su se mnoga jela na tom prvom slavlju vjerojatno pripremala korištenjem tradicionalnih indijanskih začina i metoda kuhanja. S obzirom na to da kolonisti nisu imali pećnicu, a zalihe šećera s broda su se smanjile do jeseni 1621., obrok nije sadržavao pite, kolače ili druge slastice koje su kasnije postale zaštitni znak suvremenih slavlja.
Iako se američki koncept Dana zahvalnosti razvio u kolonijama Nove Engleske, njegovi korijeni mogu se pratiti kako do američkih domorodaca tako i do druge strane Atlantika. Štoviše, kao godišnja proslava žetve i njezina obilja, Dan zahvalnosti spada u kategoriju festivala koji obuhvaćaju brojne kulture, kontinente i tisućljeća, a bez problema se može usporediti i s Martinjskim slavljem s naših prostora.
Na većini blagdanskih stolova za Dan zahvalnosti će se naći purica, obično punjena i pečena u pećnici, ali ponekad i pržena u dubokom ulju. Samo na Dan zahvalnosti 2019. u SAD-u je prodano 40 milijuna purica, a procjenjuje se da čak 276 milijuna Amerikanaca na taj dan za večeru priprema perad. Ostala tradicionalna jela uključuju nadjev za puricu, pire krumpir, umak od brusnica i pitu od bundeve.