Apsolutno remek-djelo: Oppenheimer je film koji će vas raznijeti

Screenshot: YouTube

Malo se redatelja na svijetu prepoznaje samo po prezimenu (Fellini, Kubrick, Hitchcock), a Oppenheimer će biti zaslužan za činjenicu da će nam umjesto navođenja punog imena njegovog autora biti dovoljno reći Nolan. I ne samo to, čini se da već svi na svijetu znaju tko je bio teorijski fizičar dr. Robert Oppenheimer. Otac atomske bombe za sebe je rekao da je postao smrt, rušitelj svjetova, a drugi su za njega govorili da je komunist, ženskaroš i neurotik, ali vraški dobar znanstvenik.

Oprez! Tekst može sadržavati spoilere

Oppenheimer je stigao u kina, na sveopće oduševljenje publike koja ne može više gledati izlizane holivudske splačine. Duh čovjeka čiji je izum izvršio udruženi genocid i ekocid kada je bačen na Hirošimu i Nagasaki oživio je irski glumac impresivnog lica, glasa i talenta Cillian Murphy, i to uz ogromno pribojavanje publike da neće izaći iz sjene uspješnice Peaky Blinders.

Međutim, oštricu koju su u Netflixovoj seriji nosili dečki u obodima svojih kačketa (po kojima je serija dobila ime) Murphy je dodatno naoštrio kako bi nam je u trosatnom spektaklu urezivao u korteks baš u svakoj sceni filma. Jer, vraški je dobar glumac.

 

Sistem spojenih… osuda

Radnja se odvija u vremenskoj omči tipičnoj za Nolanove filmove o razlamanju svijesti i sjećanju, po čemu ga pamtimo još od Mementa. Sve započinje u skučenoj prostoriji 1954. godine u kojoj se vrši sigurnosna provjera dr. Roberta Oppenheimera zbog sumnje u njegovo šurovanje s komunističkom partijom.

Sve što doktor vidi ispred sebe u tom trenutku je eksplozija i spaljeno žensko lice koje se dezintegrira uslijed kemijske reakcije. Oppenheimer odgovara na pitanja istražitelja, prisjećajući se trenutaka iz privatnog i profesionalnog života, kao i ženama koje su ga okruživale pa istovremeno pratimo sudsku, ljubavnu i psihološku dramu. Sve samo da bi pokušao objasniti kako nije neprijatelj nacije.

Imao je doktor vremena za sve pa i da tijekom seksa s ljubavnicom Jean Tatlock (Florence Pugh) čita Bhagavad Gitu na sanskrtu. Tatlock je pripadala komunističkoj partiji, bila je u dugogodišnjoj vezi s doktorom, da bi u tridesetoj godini izvršila samoubojstvo. Za to vrijeme kod kuće ga je s uplakanom djecom čekala jedna druga komunistica, supruga Kitty (Emily Blunt).

Izbuljene krupne plave oči i mršavo lice (navodno Oppenheimer nikada nije jeo ništa pa se Murphy izgladnjivao da mu bude što više nalik) kažu nam da se doktor ne osjeća dobro. Dogodilo mu se ono što je Nobelu s dinamitom i Prometeju s vatrom. Njegov genijalan izum probudio je monstruozne apetite.

Međutim veliki izum je zaslijepio i samog tvorca. Oppenheimer je pozitivac jer ima savjest, a negativac jer je ona proradila prekasno. Ali Nolan nema ništa s tim. Prikazao je čovjeka od krvi, mesa, kemije i fizike, onog kojeg je geopolitički trenutak u jeku Drugog svjetskog rata doveo u institut Los Alamos da bi razvio ubojito oružje svih oružja.

U filmu nema stereotipnog holivudskog glorificiranja američke dominacije i nadmoći, zastava se vijori samo u jednom ili dva kadra, predsjednik Truman se pojavljuje u jednoj sceni, a o Kennedyju se počinje pričati na samom kraju.

Oppenheimer je primjer izvrsnosti u filmskoj industriji, besprijekorno je kadriran i brzinom svjetlosti nas vodi u prošlost. Da je sve relativno i da je vrijeme u dobroj mjeri psihološki pojam svjedoči činjenica da tri sata filma prolete kao pet minuta. Pucketanje aparata za detekciju radijacije i scena testiranja atomske bombe podsjetit će vas na HBO-ov Černobil.

Glavni glumci nekih drugih velikih filmova ovdje su sporedni glumci

Matt Damon, Rami Malek, Emily Blunt, Robert Downey Jr., Kenneth Branagh, Gary Oldman, Casey Affleck… igraju sporedne uloge nasuprot Cillianu, kojem je ovo šesta suradnja s Nolanom. Direktor fotografije je genijalac Hoyte Van Hoytema, poznat po impresivnom radu na Dunkirku, Interstellaru i Tenetu.

Oppenheimer ima sve. Slojevit je kao artičoka. U njemu saznajemo zašto se dogodio Hladni rat, ali i o Oppenheimerovoj relaciji s Albertom Einsteinom. Scena njihovog susreta se ponavlja nekoliko puta, ali u njoj ne očekujte i stereotipnog raščupanog starca, već nešto posve drugačije. Tom Conty igra Einsteina, a njihova scena je ono što najviše podiže dlačice na tijelu zbog onog što su jedan drugom rekli.

Pogledajte Nolanov film. Pogledajte ga u kinu. Danima vam neće dati mira i o njemu ćete danima željeti razgovarati. Oppenheimer je remek-djelo o pogrešnom čovjeku.

Pročitajte više