OVIH dana mreže su prepune rasprava i reakcija na novu dokumentarnu seriju Quiet on Set: The Dark Side of Kids TV koja se bavi toksičnom atmosferom u kompaniji Nickelodeon koja je svojevremeno bila tvornica najpopularnijeg sadržaja za klince. Točnije, bavi se vladavinom Dana Schneidera koji je dopustio stvaranje okruženja u kojem nisu bili sigurni ni mladi talenti, ali ni punoljetni zaposlenici.
Schneider je s pozicije glavnog producenta otišao 2018. i ne pojavljuje se u dokumentarcu, ali svoja iskustva prepričavaju scenaristi, dječje zvijezde i novinari koji su se bavili temom, od devedesetih kada je Schneider postao producent pa sve do njegova odlaska.
Schneider se osvrnuo na dokumentarac u 20-minutnoj isprici na svom YouTube kanalu.
Najšokantniji dio
Ipak, onaj najšokantniji dio dokumentarca svakako je ispovijest zvijezde serije Drake & Josh, Drakea Bella, koji je prvi put javno progovorio o tome kako ga je Brian Peck, zaposlenik kompanije, više mjeseci seksualno zlostavljao. Peck koji je dječjim zvijezdama pomagao oko dijaloga 2003. uhićen je upravo zbog zlostavljanja Bella koji je tada imao samo 15 godina, ali je u sudskim spisima naveden samo kao John Doe zbog čega se godinama samo spekuliralo o tome tko je žrtva.
Iako je Peckovo ponašanje oduvijek bilo granično uznemirujuće, što je odmah primijetio i Bellov otac Joe, okruženje koje je Schneider stvorio omogućilo je da čak tri pedofila aktivno rade s djecom. Štoviše, kada se Joe Bell požalio producentima zbog sumnjivog ponašanja, oni su ga optužili za homofobiju jer je Peck bio otvoreno gay.
Peck je znao za pritužbe i počeo je aktivno raditi na tome da Bellovog oca udalji sa snimanja, što mu je i pošlo za rukom nakon što je Joeova bivša supruga preuzela brigu o karijeri njihovog sina.
No čak i tijekom suđenja, ljudi su masovno podržavali Pecka dok su na Bellovoj strani bili samo njegovi roditelji. James Marsden, Alan Thicke i Taran Killam čak su pisali i pisma podrške Pecku u nadi da će ih sud iskoristiti kako bi mu smanjili kaznu. Naravno, očekivali su da će njihova pisma ostati tajna, ali to se nije dogodilo pa mnoge potpisnike danas razvlače po društvenim mrežama, a neki su se i javno ispričali rekavši da nisu znali cijelu priču.
Čak i nakon toga, Peck je aktivno radio na raznim projektima sve do 2019.
Pedofili na setu, neobjašnjive scene...
Osim njega, bilo je tu još pedofila, a jedan od njih je i Jason Handy koji je u dnevniku napisao da je pedofil i opisivao svoja razmišljanja i zločine. On je 2003. osuđen na samo šest godina zatvora dok je Ezel Channel bio već osuđivani pedofil kojeg je Nickelodeon zaposlio da radi s djecom, a 2009. osuđen je na sedam godina zatvora jer je 14-godišnjaku pokazivao pornografiju na snimanju.
Uz pedofiliju, bilo je tu i seksizma i seksualnog uznemiravanja zaposlenica koje su tjerane da masiraju Schneidera, gledaju pornografiju, pa su otpuštene ili im je uskraćeno napredovanje samo zbog toga što su se usudile prigovoriti zbog lošeg tretmana.
Bilo je tu i optužbi za stavljanje klinaca u njima neugodne situacije, (ne)namjerni rasizam, ali i uvrnuti tip humora koji je maloljetnike stavljao u seksualizirane skečeve od kojih se posebno ističe onaj u kojem Ariana Grande pokušava iscijediti sok iz krumpira.
I ne radi se čak ni o jednoj od onih situacija "bila su to druga vremena" jer ovo je oduvijek bilo uznemirujuće samo što se nitko nije aktivno bavio generalno problematičnom atmosferom na Nickelodeonu. Sve dok nije bilo prekasno pa sad o tome imamo četverodijelni dokumentarac.
Što se pak kvalitete serije tiče, radi se o kvalitetno produciranom materijalu koji je rađen u stilu većine modernih doku serija koje vas neprestano navlače cliffhangerima na kraju svake epizode.
Iako nesumnjivo problematično ponašanje na radnom mjestu neće izazvati pretjerani šok u ovim krajevima gdje se s bahatim i neugodnim šefovima susreo svatko tko je radio na više od jednog mjesta, pedofilija, seksualizacija djece i seksualno uznemiravanje svakako je nešto o čemu vrijedi aktivno raspravljati.
Tim više jer se radilo o sadržaju koji je uključivao djecu, a pedofilija u industriji zabave bila je toliko rasprostranjena da gotovo i nema dječjih zvijezda osamdesetih i devedesetih koje se u najboljem slučaju nisu susrele s barem jednim oblikom neprimjerenog ponašanja.
Dokumentarac se pojavio na Maxu, a nadamo se da će ga i hrvatski HBO Max uskoro uvrstiti u svoju ponudu.