NAKON arapskog proljeća i dugih 12 godina, ponovo se vraćamo u Egipat. Osjećaj je bio nevjerojatan, jer Egipat je jedna od rijetkih destinacija koja radi svojih drevnih spomenika, mistične rijeke Nil, biblijskih pejzaža, autentične arapske arhitekture i mnogočega ostalog, izaziva uvijek iznova jake emocije, vlasnik agencije Magellan, koja nakon 12 godina ponovno organizira putovanje na sjever Afrike, piše za Index.
I bez obzira na to što smo znali da je Egipat izuzetno mirna i sigurna zemlja, medijska slika Egipta danas vuče više na neke problematične situacije, nego bezbrižna putovanja, te nas je zato izuzetno interesiralo da li se u zraku osjećaju nevolje, napetost, nesigurnost – ili onaj stari čarobni Egipat od prije 12 godina.
I uistinu nas je začudilo, a i povrijedilo, koliko je Egipat nepravedno tretiran u medijima. Kad smo spominjali prijateljima i znancima da idemo u Egipat, svi su nas čudno gledali, uvjereni da je zemlja prožeta nekakvim problemima, ratom, terorizmom,….. Ne da nema ni „p“ od problema – nego zemlja odiše izuzetnom vitalnošću, aktivnošću, posvuda nama dobro znani svakodnevni kreativni kaos arapskih zemalja. Ljudi veseli, nasmiješeni, raduju se strancima. I što nas je jako začudilo – izuzetno mnogo turista, posvuda se čuje njemački, engleski, francuski,…. A tek talijanski! Talijani na svakom koraku oko nas u Egiptu! Uistinu smo bili žalosni što je slika Egipta kod naših prijatelja i znanaca u Hrvatskoj toliko iskrivljena.
Prvi dan smo sletjeli u zračnu luku Kairo, i odmah se uputili u naš hotel da se smjestimo u sobe, te pohitali u centar Kaira da ga osjetimo. Sve je isto kao i prije, ako ne i ljepše. Ljudi i dalje izuzetno veseli, nasmiješeni, reklo bi se bezbrižni. Promet nezamislivo intenzivan, sukovi (tržnice) – kakve samo arapski gradovi mogu dati, obiluju intenzivnim bojama, mirisima, pogledima. Mujezini se oglašavaju s minareta džamija koje su na svakom koraku. Palače bogatih arapskih trgovaca iz 14. i 15.stoljeća ponosito stoje u kaosu starog grada Kaira, kao da pokazuju da se stare dame ne daju zubu vremena. Mirisi kave i shishe posvuda. I onda dolazimo na rub grada, tamo gdje počinje Sahara – uzdižu se one – drevne piramide – i dalje nestvaran pogled….. i čuvarica, drevna sfinga i dalje je tu, i čuva piramide kao vjerni pas čuvar – ta tisućljetna slika Egipta nikoga ne ostavlja ravnodušnim – sfinga i iza nje piramide, a iza piramida – Sahara.
No osim platoa Gize na kojem se nalaze najpoznatije piramide, otišli smo i u Dahšur te Sakariju, posjetiti manje znane, ali zato niti malo manje impresivne piramide. Na koncu, malo tko zna da ima čak stotinjak piramida u Egiptu. Uslijedio je posjet impresivnom egipatskom muzeju, jer nijedan posjet Egiptu ne može proći bez posjete blagu, a iznad svega maski, dječaka faraona – Tutankamuna.
Treći dan ranu ujutro smo poletjeli iz Kaira za Asuan, srce drevne Nubije. I uistinu se osjeća nekakva drugačija atmosfera u Asuanu, primjećujemo odmah da su stanovnici zagasitije puti. ali što nas posebno impresionira su pogledi Sahare, posvuda oko nas u Asuanu, i bez obzira na to što je izuzetno vruće (temperatura nam se nije spuštala ispod 35 Celzijusa), ipak je zrak dosta suh, pa je bilo lako podnošljivo. Nije ni čudo da je toliko zapadnjaka koji pate od astme, od pamtivijeka dolazilo u Asuan liječiti se.
Popili smo čaj u hotelu gdje je odsjela i velika spisateljica Agatha Christie, a pogled koji se pružao ispred nas na drevnu rijeku Nil, tipične brodice felucce, impresivnu Saharu – shvatili smo odakle inspiracija našoj omiljenoj spisateljici krimića.
U Asuanu smo se ukrcali na 4-dnevno krstarenje Nilom koje smo završili u Luksoru. Naš luksuzni riječni kruzer je sve te dane uspavano i lijeno plovio Nilom, usput posjećujući impresivne egipatske hramove Edfu, Kom Ombo, Esna, a završili smo u Luksoru.
Kako nazvati Luksor? Dali je u redu nazvati ga Disneylandom za odrasle avanturiste, moderne istraživače, zaljubljenike u povijest, avanturu i drevni Egipat? Šetajući se kroz impresivne pejzaže, posvuda su kao posijani veličanstveni hramovi. Šetajući se kroz dolinu kraljeva, ulazeći u grobove velikih faraona, koji i dan danas imaju savršeno sačuvane grobnice, boje koje su tu preko 3000 godina, skoro se niti ne osjeti trag vremena – stvarno se čovjek može pustiti mašti, i zamisliti se u ulozi Indiana Jonesa, ili Lare Croft.
No nakon tjedan dana, trebalo je se vratiti kući. Iz Luksora smo letjeli preko Kaira, prema Istanbulu, te u Zagreb. I dok su nam kuferi bili prepuni suvenira, jer kako se može vratiti iz Egipta bez alabasterskih kipova egipatskih faraona, kraljica, mačaka, te papirusa, parfema, pašmine, itd – u isto vrijeme nam je srce bilo prepuno dojmova. I uistinu, ali uistinu se svatko od nas odmah poželio vratiti nazad u Egipat, a još se niti nismo vratili u svoj dom.
Zapravo, odluka je pala – ići ćemo ponovo u Egipat!