SVJETSKOM premijerom ostvarenja Elegija lovora, upriličenog u nedjelju u okviru 27. Sarajevo Film Festivala, hrvatski glumac Frano Lasić vratio se na veliko platno glavnom ulogom u ostvarenju koje se natječe za naslov najboljeg igranog filma na ovoj najvećoj regionalnoj filmskoj smotri.
Crnogorski film čiju režiju potpisuje mladi Dušan Kasalica predstavljen je publici trećeg dana SFF-a s bugarskim ostvarenjem Žene plaču, koje su režirale Vesela Kazakova i Mina Mileva.
Kasalicin film zanimljiv je eksperiment u kojem su se miješaju realnost i fikcija, a govori o osobnoj krizi ljudi u srednjim godinama, ali i problematičnom društvenom kontekstu u kojemu nestaje cijeli jedan svijet koji su stvarali.
Lasić je nakon projekcije na konferenciji za novinare rekao da mu je rad na ovom filmu predstavljao odlično iskustvo jer ga je s njim povezala izvrsna ekipa koja je znala što želi, ali i intrigantna tema.
"Ovo je film o ljudima koji bježe od problema umjesto da ih rješavaju, ne komuniciraju jedni s drugima, birajući bijeg u svjetove kojih nema", kazao je Lasić, koji u filmu igra sredovječnog sveučilišnog profesora povijesti koji unatoč silnom obrazovanju i životnom iskustvu ne uspijeva naći odgovor na izazove građenja veza s osobama koje su mu najbliže na osobnom, ali i profesionalnom planu.
Elementi stvarnosti i fikcije pritom su okvir u kojemu se prepliću različite priče i iskustva Filipa, kojega glumi Lasić.
U okviru natjecateljskog programa u kategoriji dokumentarnog filma sarajevskoj su publici predstavljene Tvornice radnicima u režiji Srđana Kovačevića, jedan od tri hrvatska dokumentarca koji se ove godine natječu za nagradu Srce Sarajeva.
Kovačevićeva filmska priča koja je na SFF-u doživjela regionalnu premijeru zahtijevala je pet godina dokumentiranja ispovijedi radnika koji su se očajnički borili ne bi li od propasti i pogubnosti tranzicijskog razdoblja spasili jednu hrvatsku tvornicu, a time i osobnu egzistenciju nakon što su bili prepušteni sami sebi.
"Pokušali su uspostaviti novi model kolektivnog vlasništva", podsjetio je Kovačević na kontekst ove priče, dodajući kako mu je prvotni cilj bio plasirati pozitivnu priču, no tijekom snimanja ispostavilo se kako je riječ o kompleksnom problemu i cijelom nizu izazova.
Kazao je kako je šteta što priča nije doprla do više ljudi u Hrvatskoj, ali i inozemstvu, jer je vrijedna pozornosti zbog svoje u biti optimistične poruke.