Foto: FAH
HRVATSKI fotograf Tomislav Veić s fotografijom "Dok lampioni lete u nebo" osvojio je nagradu za najbolju fotografiju na natječaju kojim je svjetski fotografski div Nikon obilježio 100. godišnjicu postojanja i 50. godišnjicu natječaja na kojemu je ove godine sudjelovalo oko 21.000 fotografa iz 172 zemlje svijeta.
Veić je za Hinu kazao da se ponosi ovim fotografskim priznanjem te naglasio da je u konkurenciji između 172 zemlje i više od 76.000 fotografija pristiglih iz cijelog svijeta, prva Nikonova nagrada velika čast.
Prvonagrađena fotografija Tomislava Veića, koji se iz ljubavi počeo baviti fotografijom, objavljena je na Nikonovoj web stranici.
"To je jedan od najcjenjenijih natječaja u svijetu. Od početka godine u tri kruga se sužavao izbor, a deset članova žirija iz cijeloga svijeta biralo je 1000 najboljih fotografija. Nakon tri kruga, biralo se još dva tjedna da bi se sredinom godine objavio finalni odabir", rekao je Veić.
Naglasio je kako se fotografija ne bira samo zbog svoje kvalitete, nego i zbog priče koja stoji iza nje.
"Tema natječaja je bila 'Proslava', a ja sam fotografirao proslavljanje i motiviranje ljudi da se prikupi pomoć za one kojima je potrebna", rekao je Veić. Pojasnio je da je fotografija nastala kada je Udruga za prevenciju bolesti štitnjače, kod Sveučilišne knjižnice 10. prosinca, organizirala događaj za prikupljanje sredstava za svoj humanitarni rad te pustila 1000 lampiona u zrak.
1000 lampiona u zagrebačkoj magli
"Bila je magla, odlučio sam otići na Sljeme, jer sam pretpostavio da bi ti lampioni bili zanimljivi u pozadini od magle koja je rasvijetljena uličnom rasvjetom. Fotografija je napravljena sa Sljemena i vidi se tih 1000 lampiona koji lete iz zagrebačke magle", kazao je.
Rekao je da će, ako je interesantna, svoju pobjedničku fotografiju ustupiti udruzi za prevenciju bolesti štitnjače kako bi im, na neki način, pomagao pri humanitarnom radu.
Svoje zadovoljstvo izrazio je i zbog činjenice da su ljudi iz struke i povjesničari umjetnosti dva tjedna birali najbolju fotografiju, ' a tada znate da odluka nije došla na prečac', rekao je.
Projekt fotografiranja industrijske baštine Siska
Spomenuo je svoj zadnji projekt u kojemu je pola godine fotografirao industrijsku baštinu Siska.
"Europska unija je prepoznala i financirala projekt kojim Grad Sisak želi zaštititi svoju industrijsku baštinu, a koja je poprilično velika. Četiri fotografa stvaraju fotografije istih objekata, no iz drugog kuta gledanja. Osobno sam snimao pogone koji više ne rade, u suradnji s četiri mlade glazbenice koje sam fotografirao u primjerice čeličani, parnim lokomotivama, vlakovima, željezničkom kolodvoru, industrijskoj baštini", objašnjava.
Kazao je da je amaterski fotograf, no tim se poslom bavi skoro pa profesionalno, jer se fotografijom bavi dušom i tijelom. Ne ograničava se na samo jedan tip fotografije, no iznimno voli pejzaže.
Rekao je da često sudjeluje u humanitarnim akcijama i naveo rad s udrugom 'Pričaj mi' koja za djecu oboljelu od karcinoma izvodi predstave u bolnici. "Treba pomoći kako najbolje znaš, a ja znam fotografirati, pa ako moj rad može pomoći bar na jedan način, želim pomoći", istaknuo je.
Fotografija i ljubav
Fotografiranjem se bavi već 30 godina počevši od osnovne škole, ali s prekidom u ratnim vremenima. Intenzivno se opet počeo baviti 2000. godine, a u nizu natječaja je i nagrađivan, no zadovoljstvo mu je rad koji voli i koji ga motivira.
Izrazio je žaljenje što se umjetnost fotografije, u Hrvatskoj koja nema svoje prepoznatljive galerije, ne prepoznaje dovoljno i dao primjer naprednije Slovenije, koja ima drugoplasiranu pobjednicu na istom natječaju.
Na njegovoj web stranici stoji da je rođen 1968., živi i radi u Zagrebu, a fotografijom se bavi iz ljubavi.
"Kao mladić bio sam zaokupljen fotografijom i fasciniran činjenicom kako vlastitim očima mogu stvarati kreativna djela u obliku fotografija. One su moj smisao života i želim postići da fotografija ima jasnu i nedvosmislenu priču koja se iščitava iz tog zamrznutog djelića vremena" napisao je Veić na stranici na kojoj je i galerija njegovih fotografija.
Izrazio je nadu da su za gledatelje njegove fotografije bile ugodno iskustvo koje ih je barem za tren otrgnulo od svakodnevnog ritma života i uvelo u čaroliju koju prikazuju fotografije.