Ivana Kindl: Na glazbenoj sceni je kaos kao i u državi. Puno je klanova i lobija

IVANA KINDL obilježila je dvadeset godina na sceni. Izbacila je novi album, dobila je i dvije nominacije za Porin, trenutno je mentorica u showu Zvijezde pjevaju... Razgovarali smo s Ivanom i prisjetili se početaka njene karijere, a dotaknuli smo se i trenutne situacije na glazbenoj sceni.

Dva desetljeća na sceni. Vrijeme brzo leti, zar ne? Kako ti gledaš na taj period, što se sve promijenilo od tvojih početaka, po čemu je situacija na sceni danas možda drugačija nego prije 20 godina? Misliš li da je danas teže ili lakše započinjati glazbenu karijeru?

Vrijeme zaista brzo leti, već je prohujalo 20 godina od prvog izdanja, a nedavno je izašao moj peti studijski album Put ka sebi! Bila su drugačija vremena u mojim počecima, nije bilo baš toliko novih pjevača, atmosfera u društvu bila je zdravija, nije bilo digitalija, a albumi su izlazili i na kazetama.

TV program je bio pun glazbenih emisija, za razliku od danas, i osjetilo se zajedništvo. Ljudi su bili više zainteresirani pratiti glazbenike. Danas je na glazbenoj sceni kaos kao i u samoj državi. Puno klanova i lobija, formatiranih radijskih sadržaja koji forsiraju jedno te isto, hiperprodukcija svega i svačega, nema glazbenih emisija koliko bi trebalo, uglavnom se nižu talent showovi i tako u krug. 

Zbog svega navedenog, mislim da je danas je teže stvoriti prave temelje za glazbenu karijeru.

Koji glazbenici su ti bili inspiracija na početku karijere, a koji danas? Imaš li i dalje neke uzore ili s iskustvom uzori "nestaju"?

Na početku karijere uzori su mi bili Mariah Carey, Destiny's Child, Lauryn Hill, Vanna, grupa Divas. S iskustvom uzori nestaju, ali me inspiriraju glazbenici kao što su Jessie Ware, Billie Eilish, Bruno Mars, Joji i dr.

Postoje li neke stvari koje ne bi ponovila? Na što bi upozorila Ivanu prije 20 godina? Ili misliš da je sve ipak dobra škola?

Definitivno bih bila strpljivija i izbirljivija po pitanju glazbenih suradnika i pjesama. Previše sam jurila u počecima, glavom kroz zid, sve je moralo biti sad i odmah. 

Predstavila si novi album, tu je i suradnja s Ericom, zatim pet nominacija za Porin... Koliko ti znače takva priznanja struke?

Godina je super počela, prvo je stigla nagrada Music Pub - Tereza za najbolju pjevačicu, to je nagrada koju Zlatko Turkalj Turki dodjeljuje svake godine u svojoj istoimenoj emisiji na HR2. Zatim novi album pa koncertna promocija u Saxu, a onda i dvije nominacije za Porin. Iako je publika najvažnija, naravno da mi priznanje struke puno znači.

Na čemu trenutno radiš?

U prvoj polovini godine promoviram album, a nova pjesma u novom produkcijskom ruhu stiže u drugoj polovini godine. Upravo je Eric, s kojim sam nominirana za nagradu Porin za najbolji vokalnu suradnju u pjesmi Feel You Close, moj novi producent.

Koga od novih mladih domaćih glazbenika voliš poslušati? A od stranih?

Od novijih izvođača volim Pocket Palmu, Porto Morto, Annu Moor, Miach, Erica i Vojka V. Od stranih Jessie Ware, Billie Eilish, Jamesa Blunta, The Chromatics, Sama Smitha.

Poznata si kao jedna od najvećih zagovornica važnosti brige o mentalnom zdravlju u Hrvatskoj. To je tema koja, čini se, trenutno muči sve veći broj ljudi. Što bi preporučila nekome tko od tebe potraži savjet o tome?

Bojim se da mentalno zdravlje još uvijek nailazi na krive reakcije i još je uvijek tabu. Ljudi su zbilja čudna bića i teško je mnogima shvatiti da bi psihičko zdravlje trebalo biti na prvom mjestu.

Sistemu kao da odgovara bolesno društvo kojim može manipulirati, svjedoci smo vremena u kojem nas na sve strane tove negativom. Zaista primjećujem kako sve više ljudi boluje od psihičkih poremećaja, ali dok se sustav ne promijeni i ne počne potencirati mentalno zdravlje, ne vidim značajan napredak. 

Ne govoriš često o privatnom životu, kod tebe je glazba uvijek bila fokus. Od početka karijere do danas. Misliš li da ti je to pomoglo ili odmoglo?

Vjerujem da bi me medijski bilo puno više da stavljam privatni život u prvi plan, ali ne idem tim putem. Tu sam zbog glazbe.

A kad smo kod toga, slijedi neizostavno pitanje - o privatnom životu. Što radiš kada ne radiš? Kako provodiš privatno vrijeme, što te veseli, smiruje... Na što si trenutno privatno fokusirana?

Kad ne radim, onda volim sjesti na bicikl i vozati se posvuda po Velikoj Gorici. Tu je svakodnevna briga o uličnim macama i druženje s najbližim osobama. U godinama sam kad samo tražim mir, obožavam večernja izležavanja sa svojim mačkama. Iznimno mi odgovara što nisam u vezi, nema ljubavnih peripetija i guštam u slobodi.