Foto: Index
PUTOVANJA nas puno nauče o sebi samima. Zato smo popričali s mladom djevojkom koja je krenula na put u nepoznato i otkrila nam kako žive mladi van Hrvatske i koje izazove to nosi. S obzirom na sami početak godine, mnogi priželjkuju velike promjene u svojim životima, a možda vas ova priča i napokon potakne da napravite prvi korak.
"Što da kažem o Hrvatskoj za početak? Za mene, Hrvatska su moja obitelj i prijatelji. I dok je njih, tu ću se uvijek vraćati. Tu su mi korijeni i uvijek ću to osjećati. Ali svijet je toliko velik, i toliko me toga još zanima izvan Hrvatske", Kristina je počela svoju priču za Index.
Danas je lakše putovati, a osim razmjene studenata mnogi se odluče i za radne vize. Tako je svoju avanturu počela u Kanadi.
"Razlog zbog kojeg putujem nije stanje u našoj zemlji - mogla bi biti i najsređenija država na svijetu - već moja znatiželja. Život izvan okvira koji poznajem, snalaženje u nepoznatom i učenje o drugačijem, koje je dio istog svijeta, ispunjava me i usrećuje. Dolazim s obale, iz turističkog mjesta gdje moja mama vodi mali obiteljski posao ručno rađenih suvenira koje sami proizvodimo, uz dodatak hrvatske prirodne kozmetike. Studirala sam u Zagrebu i magistrirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Prije nego sam prvi put otišla, upoznavala sam čari rada u event managementu uz mentorstvo iskusne, pametne i neopisivo zabavne šefice, i aktivno sudjelovala u obiteljskom poslu. Nisam imala visoke prihode, ali voljela sam oba svoja posla i stil života. Ipak, oduvijek sam se nadala da ću jednom negdje otići sama i krenuti ispočetka, baviti se nečim novim; otkrivati nove poslove, vještine, kulture", priča nam.
Ona je prvo završila u Kanadi, a zatim je prije nekih dva mjeseca otišla i na drugi kraj svijeta
"Prije dvije godine moja prva destinacija putem Working Holiday vize bila je Kanada. Tamo sam živjela 14 mjeseci, i to iskustvo potpuno je iskoordiniralo moj život. U Vancouveru sam upoznala ljude koji su me štošta naučili, prvenstveno o meni samoj. Život je bio intenzivan. Zaljubila sam se. Radila sam u industriji prirodne kozmetike, i imala priliku temeljito proučiti kanadski sistem prodaje i vođenja posla općenito. Nakon pola godine prešla sam u menadžment, i upoznala svu težinu i sve ljepote odgovornosti. Posao se postavio kao prioritet, mogla sam si priuštiti jedan financijski uredan životni stil i uštedjeti. Multikulturalizam i tolerancija s kojom sam se tamo susrela bili su osvježavajući, kao i prilike koje su mi se otvarale nakon što sam ulagala puno truda u posao.
Ipak, vremenom sam shvatila da mi taj stil života dugoročno ne odgovara - voljela sam svoj posao, ali nosio je puno nepotrebnog stresa, i voljela sam grad, ali život u sjevernoameričkoj kulturi dugoročno nije bio moj izbor. I naravno, htjela sam opet putovati. Zahvaljujući dragoj prijateljici koju sam upoznala u Vancouveru, jednoj predivnoj malološinjanki, prijavila sam se za prvu Working Holiday vizu na Novom Zelandu", kaže mlada avanturistica koja je s dečkom vratila u Europu - on u Francusku, a ona u Hrvatsku - a osam mjeseci nakon spakirali su kofere i otišli na Novi Zeland. Tamo su prvo čuvali kuću koju su našli putem web stranice kiwihousesitters.co.nz.
"Otkad smo stigli na Novi Zeland, priroda nas je oduševila mali milijun puta, Potpuno nam oduzima dah na gotovo svakom koraku, raznolika je, prošarana svim bojama, prostrana i pruža osjećaj neopisive slobode gdje god se nalazimo. Mjesto gdje smo se našli zapravo je malo turističko mjesto podno glečera koje u ovo doba godine oživi i ispuni se brojnim turistima#, priča Kristina koja trenutno radi sezonski posao kao recepcionerka u hotelu s 5 zvjezdica. Standard nam je relativno bezbrižan, uz redovite prihode lako je pametno organizirati financije. Kroz dva mjeseca koliko smo ovdje, izgradili smo lijepe odnose sa svima koje smo upoznali, uselili u veliku kuću usred šume, kupili auto, posjetili obližnja mjesta.
Ljudi rade zajedno i druze se izvan posla, te općenito vlada work hard play hard atmosfera. Izlasci su skupi, ali većini kolega štednja nije prioritet pa je onih nekoliko barova u mjestu uvijek dupkom puno, što turistima što sezoncima. Ponekad se i kasni na posao, šefovi opominju, ali nema velikih drama. Uz mali broj stanovnika, ruralnu odsječenost i puno ljudi koji su ovdje tek u prolazu, zapravo je izazov pronaći stalnu radnu snagu, stoga je i je prag tolerancije viši no drugdje. Šefovi se druže sa zaposlenicima, svako malo organizira se neko okupljanje, i općenito se ljudi lako upoznaju i zbliže", objašnjava nam Kristina.
A shopping, kava i ostale stvari na koje smo navikli u Hrvatskoj?
"Ovdašnji shopping - nema ga osim online, jer smo u stvarno ruralnom području i do prvog grada koji ima konkretne trgovine odjećom (ili bilo čime osim osnovnim stvarima) potrebno je nekoliko sati vožnje, i jer su cijene smiješno visoke. Telekomunikacije im definitivno nisu jača strana, ali ta je mana opravdana zemljopisnim položajem. Nisu umjetnici u hrani, ali im je kava dobra. Stvaraju dobra vina, i glavni proizvođači su porijeklom Hrvati", priča nam i dodaje za kraj svima onima željnih avanture:
"Otkako sam ovdje, Novi Zeland se pokazao kao multikulturalna, opuštena zemlja dobrog standarda, dragih stanovnika i predivne prirode. Ima sve potencijale za ugodan život, i ako vas otvoren um dovede ovdje, brzo biste se mogli zaljubiti. Ja jesam. Hoću li ostati - neću, planiram put jugoistočnom Azijom i povratak doma, a hoću li se vratiti - moguće je".