Foto: 123rf
FACEBOOK status kojeg je jučer postavio poznati beogradski psihoterapeut Vladimir Đurić rasplakao je gotovo čitavu regiju. Priča o blagdanima, samoći, siromaštvu i ponosu dirnula je srca tisuća ljudi i podsjetila ih da se zapitaju jesu li i oni ovih blagdana zaboravili nekoga svog. Status prenosimo u cijelosti.
"Mala pošta na glavnom autobusnom kolodvoru u Beogradu... Tri šaltera, tri govornice, 50 kvadrata sveukupno. Drugi siječanj 2017., oko dva popodne.
On ima oko 75 godina. Ima prastari mantil, pantalone i još starije cipele. Ulazi u poštu i ljubazno pita radnicu rade li još uvijek telefonske govornice i može li telefonirati. Radnica bez trunke emotivnog investiranja odgovara da može. On ulazi u srednju govornicu, vrata se ne mogu u potpunosti zatvoriti i započinje razgovor.
Priča glasno, kao i svi oni koji baš i ne čuju dobro, tako da poštom odzvanjaju riječi "Dobar dan. Ilija ovdje, samo sam želio čestiti vam Novu godinu i reći da mi je jako žao što me nitko od vas nije nazvao da čestita, niti došao da me posjeti. Jako vas volim, živi i zdravi bili, voli vas Deda“.
Brzo prekida vezu, kao što smo svi nekada radili, u ono doba skupih sekundi. Čuje se kratak uzdah i zvuk spuštanja slušalice na onaj metalni jezičak. Vrata se otvaraju, on izlazi dostojanstven kao da se ništa nije dogodilo. Uvjeren da mi pojma nemamo kakva se drama odvijala iza nesretno zatvorenih vrata od govornice i pod njegovim mantilom.
Pita radnicu koliko je dužan. Plaća, ljubazno se zahvajjuje, čestita praznike i polako odlazi. Radnica i ja gledamo za njim. Zaleđeni. Razmišljam, tko ga je zaboravio? Što li im je skrivio? Ili nije? Koga sam ja zaboravio? Koga iz ovih stopa moram nazvati, da iskažem zahvalnost, ljubav ili poštovanje. Ima li još nade da se situacija popravi? Srećom, pa mi imamo telefone u džepu, poruke, mejlove, sto čuda. Eto neke koristi i od njih. A i tek smo na drugoj stranici. Od ovogodišnjih 365 neispisanih. Sreća pa još ima sasvim dovoljno vremena da se napiše Roman koji oplemenjuje dušu, koji je melem za ranu i koji, svakoga, tko ga pročita učini boljim čovjekom, ili mu barem malo olakša.
Lampa ili svijeća, pero ili tastatura, papir ili laptop su samo okolnosti i usputne sitnice koje ne odvajaju dobrog pisca od lošeg. Za razliku od ljubavi. Ona je oduijvek sasvim drugačija priča",
završava se ovaj status koji za samo par sati skupio nekoliko tisuća lajkova i koji je mnoge ovih blagdana podsjetio da možda postoji netko koga nisu nazvali.