PRIJE nego što se 2010. povukao iz svijeta filma, Jack Nicholson desetljećima je bio jedna od najvećih filmskih zvijezda s hitovima od kojih su se neki pojavili još šezdesetih godina prošlog stoljeća. Kasnih osamdesetih osvojio je već dva Oscara, a onda mu je producent Jon Peters ponudio da zaigra Jokera u nadolazećem filmu Warner Brosa.
Naravno, riječ je o Batmanu, jednom od prvih filmova o DC-jevom superjunaku, koji je ostvario za to vrijeme nevjerojatan uspjeh. Nicholson je tada bio u poziciji da zatraži što god želi jer studio je bio spreman učiniti sve da se pojavi u filmu Tima Burtona i da mu dodatnu težinu.
Glumac je imao iskustvo i pretpostavio je da bi Batman mogao postati hit. Štoviše, u dokumentarcu o snimanju filma rekao je da je bio uvjeren da će Batman postati kulturološki fenomen.
"Znao sam da će biti veliki hit. No znao sam i da su potpuno nepripremljeni za razinu uspjeha filma", rekao je Nicholson i pristao da mu u to vrijeme uobičajeni honorar od 10 milijuna smanje na šest, ali u zamjenu za postotak od zarade na kinoblagajnama.
Kao što je i predvidio, Batman je s prikazivanjem započeo u ljeto 1989. i postao jedan od najuspješnijih filmova svih vremena. U prvom je vikendu zaradio 40 milijuna, a do kraja prikazivanja 411 milijuna dolara, što bi u današnje vrijeme bilo oko milijardu dolara. Ogroman i mnogima nezamisliv uspjeh za film o superjunaku koji je doslovno postavio temelje za promoviranje te vrste filmova.
No, unatoč uspjehu, iz perspektive WB-a situacija je bila daleko od sjajne, a neki smatraju da je upravo Nicholson bio odgovoran za "neuspjeh" Batmana.
Kako je moguće da film nije zaradio?
S budžetom od 35 milijuna Batman je bio prilično raskošna produkcija, jedna od najvećih u povijesti Hollywooda, sa setovima koji su rasprostranjeni preko gotovo cijele površine Pinewood Studija u Velikoj Britaniji.
Iako je Nicholson bio najveća zvijezda, Kim Basinger (Vicki Vale) i Michael Keaton (Batman) također nisu bili "sitne ribe", a i redatelj Tim Burton iza sebe je tada već imao Pee-Wee's Big Adventure i Beetlejuice i bio je jedno od obećavajućih novih imena.
Sa svim tim na umu, sigurno je reći da je Batman u to vrijeme bio produkcija u koju je studio polagao ogromne nade. No čini se da nije bio pretjerano isplativ za Warner iako je zaradio gotovo pola milijarde dolara.
LA Times 1991. je pisao kako dvije godine nakon prikazivanja studio na ovom filmu bilježi "manjak od 35.8 milijuna dolara" i da vjerojatno nikada neće ostvariti profit. Novinari Timesa krivnju su svalili na skupu promotivnu kampanju i skupe zvijezde. Ipak, prema svemu sudeći, studio je unatoč tome trebao zaraditi.
No, to je Hollywood i postoji nešto što se kolokvijalno naziva "kreativnim računovodstvom".
O čemu se radi?
Vjerovali ili ne, filmski studiji često idu na to da njihovi filmovi ne ostvare profit. Barem ne na papiru. Entertainment Weekly to naziva "jedinstvenim holivudskim pristupom vođenju računa", što znači da će studio učiniti sve da ispadne kao da nije zaradio, čak ni na najpopularnijim filmovima.
Glavni trik je to da vlastitim kompanijama plaćaju usluge kao što su distribucija i marketing kako bi ispalo da su potrošili više nego što zaista jesu.
To je postalo jasno na primjeru filma Harry Potter and the Order of the Phoenix iz 2007. koji je bio ogroman hit i zaradio 940 milijuna dolara. Troškovi su osvanuli na internetu, a oni upućeni primijetili su jednu zanimljivu "čaroliju", koja u ovom slučaju nije bila Potterova.
Warner je, naime, samome sebi isplatio 212 milijuna dolara za distribuciju i ostale troškove filma, a osim toga, potrošio je još i 130 milijuna za oglašavanje koje su vjerojatno također odradili različiti odjeli Time Warnera. Drugim riječima, peti film o Harryju Potteru službeno je flop na kojem je Warner "izgubio" 167 milijuna dolara.
Pitanje je zašto što rade. Što studio ima od toga da njegovi filmovi djeluju kao gubitaši? Pravo je pitanje što od toga imaju producenti, redatelji, scenaristi i glumci, čiji ugovori često uključuju stavku po kojoj dobivaju postotak zarade? Ukratko, ako profit službeno ne postoji, onda ga ne moraju ni dijeliti s ljudima čiji bi im ugovori osjetno smanjili profit.
Upravo je to LucasFilm svojevremeno rekao Davidu Prowseu, glumcu koji je utjelovio Dartha Vadera. Return of the Jedi, ako pitate LucasFilm, "nije zaradio" iako je na blagajnama pokupio 475 milijuna dolara.
Što se Batmana tiče, Warner je samo na domaćem terenu zaradio 251 milijun dolara, ali su učinili sve da ispadne kao da je film flopnuo. Na distribuciju je otišlo više od 80 milijuna dolara, a na oglašavanje i marketing dodatnih 62.4 milijuna.
Da podsjetimo, taj novac je Warner vjerojatno isplatio sebi. Tu su još i standardni troškovi kao što su print, montaža, sinkronizacija i titlovi. Uz to, na glumce, scenariste i snimateljsku ekipu otišlo je 53.5 milijuna dolara, a skoro 10 milijuna na "ostalo" (porezi, carine i slično).
Sve to na kraju ispada oko 200 milijuna, od čega ostaje samo 50. I tu je Warner pogriješio. Taj preostali iznos bio je zabilježen prije nego što su platili ostale troškove, a razlog je to da je više ljudi povezano s filmom u ugovoru imalo klauzulu o dijeljenju profita.
Drugim riječima, producenti i Burton trebali su dobiti postotak ukupne zarade prije odbijanja troškova. Točnije, Warner je trebao platiti redatelja, Keatona i producente prije nego što je krenuo sa svojim klasičnim "računovodstvenim čarolijama".
Kako je Joker na kraju ipak pobijedio Batmana
Nicholson je, osim uspjeha filma, predvidio i sve ove klasične holivudske muljaže pa je na kraju završio s jednim od najunosnijih poslova u povijesti Hollywooda.
Osim dogovorenih šest milijuna, osigurao si je i 15% od ukupne zarade, a taj postotak mogao se popeti i do 20 posto ako bi film zaradio više od iznosa određenog ugovorom. Ukratko, Nicholson je za svoju ulogu zaradio najmanje 50, a neki čak tvrde i 90 milijuna dolara.
Naravno, samo zvijezde Nicholsonova kalibra mogle su se izvući s takvim ugovorima, ali to je taktika koju su mnogi glumci kasnije iskoristili. Primjerice, Robert Downey Jr. je za GQ potvrdio da je takav ugovor sklopio za filmove o Avengersima i osigurao si 50 milijuna dolara. Marvel, očekivano, nije bio presretan zbog toga.
Dobro je poznata i vjerojatno najtragičnija holivudska priča, ona Matta Damona koji je zbog obaveza odbio Cameronovu ponudu da se pojavi u Avataru i uzme 10 posto od zarade. Damon je morao odustati od uloge, film je zaradio gotovo tri milijarde dolara, a glumac je "popušio" 290 milijuna dolara.
Je li Batman stvarno podbacio?
Iako je Nicholson preveslao Warner, stari muljatori učinili su sve kako bi pokrili neočekivane troškove.
Nakon što je film izašao, pojavio se i problem pravnog natezanja s izvornim vlasnicima prava na ekranizaciju Benjaminom Melnikerom i Michaelom E. Uslanom te producentima Jonom Petersom i Peterom Guberom. No Warner se i u ovom slučaju pobrinuo da se ne ponovi još jedna situacija s Nicholsonom.
Zarada od proizvoda povezanih s filmom i licenciranja vjerojatno je na kraju pokrila gubitke, a Nicholson vjerojatno još i danas zarađuje od tantijema i uživa u mirovini.