U jeku cancel kulture Mel Gibson pokazao se kao neobično žilav lik kojega ni odvratne antisemitske izjave na koje su se naslonili i homofobni i rasistički komentari nisu posve izbacile iz Hollywooda.
Doduše, trebalo mu je deset godina da režira svoj sljedeći film, Greben spašenih (Hacksaw Ridge), pravovjerni antiratni spektakl za koji je dobio dva Oscara, no ni taj uspjeh mu nije pomogao da, vjerojatno zbog pojačanog pritiska javnosti, a zatim i neugodnih izjava Winone Ryder koja je svjedočila o njegovim ranijim antisemitskim komentarima, ne bude ponovno izbačen iz redateljskog stolca.
Glumačke angažmane ipak je nešto lakše pronalazio, ali većinom u niskobudžetnim produkcijama izvan holivudske A lige. Nije, doduše, pao tako nisko kao Kevin Spacey pa da glumi Franju Tuđmana kod Jakova Sedlara, no prestižne uloge već ga godinama zaobilaze u širokom luku.
Posrećilo mu se tek u suradnji s redateljem S. Craigom Zahlerom u Dva lica zakona (Dragged Across Concrete), sjajnom indie krimiću koji funkcionira i kao svojevrsna parodija na serijal Smrtonosno oružje.
Pokušaj da obnovi redateljsku karijeru
U tom kontekstu, njegov najnoviji film Rizičan let (Flight Risk) treba gledati kao novi pokušaj da obnovi redateljsku karijeru, nakon ove nove devetogodišnje pauze od Grebena spašenih. Možemo pretpostaviti kako se 69-godišnji Gibson uhvatio za prvu ponudu koju je dobio s idejom da mu posluži kao poluga prema renomiranijim produkcijama - navodno su dva nastavka Pasije već u pretprodukciji - stoga ne čudi kako Rizičan let uopće ne izgleda kao film koji bi se uklopio u njegovu filmografiju.
Potonju, istinabog, ne odlikuje neka autorska i tematska konzistentnost, no kao provodna nit može se uočiti sklonost prikazivanju brutalnog nasilja u filmovima kao što su Hrabro srce, Pasija, Apocalypto i Greben spašenih. Dodatno, prije nekoliko godina se Gibson spominjao i kao redatelj planiranog remakea Divlje horde, najnasilnijeg vesterna u povijesti, no od projekta se srećom odustalo.
Ta Gibsonova fascinacija nasiljem nije ni u Rizičnom letu izostala. Nije mu bilo dovoljno negativca prikazati kao ružnog, ćelavog, antipatičnog seljačinu s homoerotskim nagnućima, već mu je natovario i sadističke sklonosti o kojima ipak doznajemo tek posredno, no ovaj put barem nisu i grafički elaborirane.
Teško je odoljeti i taj fokus na nasilje ne povezati s njegovim privatnim životom. Naime, osim što je skandalizirao javnost antisemitskim, rasističkim i homofobnima tiradama, Gibson je od bivše supruge Oksane Grigorijeve optužen i za obiteljsko nasilje.
Vratimo se, ipak, Rizičnom letu koji se odnedavna prikazuje u kinima, s osrednjim financijskim rezultatom i vrlo lošim kritikama. Riječ je o niskobudžetnom akcijskom filmu koji se gotovo u potpunosti događa u avionu kojim zrakoplovna šerifica sprovodi ključnog svjedoka protiv nekog optuženog šefa kriminalne organizacije.
Već iz trailera saznajemo kako pilot aviona nije onaj za kojega se izdaje, nego je tu da ih spriječi u dolasku na suđenje i tako započinje jednoipolsatna avantura, bitka na život i smrt u avionu iznad bespuća Aljaske. Zgodan i potentan set-up, no realizacija je božesačuvaj.
Naracija odrađena preko neke stvari
Filmovi ovog tipa, svojevrsne komorne akcijske drame poput Brzine ili Telefonske govornice, ovise o sposobnosti redatelja da vodi gledatelja gdje poželi: kreira naizgled nerješive situacije, pobuđuje sumnje, upućuje u pogrešnim smjerovima, koje zatim neočekivano mijenja, daje nadu u rješenje, a zatim je ruši, pa to ponavlja u više po mogućnosti maštovitih varijacija, priprema moguće obrate te pri tome fino psihološki nijansira stanja glavnih likova i poigrava se s našim očekivanjima. A mi, gledatelji, baš to volimo i u tome uživamo.
Za tako nešto potrebna je velika režijska kreativnost i suptilnost, a Mel Gibson, iako uopće nije loš režiser, ipak nije taj tip režisera. On je sklon spektaklima, više voli total nego krupni plan, velike bitke nego psihološko nijansiranje. Uz to, teško mi je vjerovati da ga je ovaj film zaista zanimao.
Stoga naracija Rizičnog leta sve odnose između likova, sve upsove & downove, kao i obrate u priči rješava preko neke stvari, po kratkom postupku: u jednom telefonskom pozivu izmjeni se dvoje osumnjičenih, u drugom nam je već sve jasno, trećem se već sprdamo.
To je onaj tip filma u kojemu negativac ne uspijeva pogoditi pištoljem glavnu junakinju ni s dva metra udaljenosti, u kojemu pokazuje nevjerojatnu sposobnost podnošenja elektrošokera, a od kožnih vezica oslobađa se uz pomoć sunčanih naočala.
Čak ne moramo brinuti ni zbog toga što glavni junaci ne znaju pilotirati, uz dva-tri telefonska savjeta brže će naučiti izvoditi loopinge nego paralelno parkirati.
S obzirom na rogobatni scenarij prepun priglupih dijaloga i isforsiranog humora koji je dopao u zadatak Topheru Graceu, glumci i nisu mogli bolje. Teško se sjetiti Marka Wahlberga u ulozi negativca, stoga je njegov cast zanimljiv potez, no tim više je šteta što mu je uloga toliko karikaturalna.
Nešto je bolje prošla Michelle Dockery (Lady Mary Crawly iz Downton Abbey) koja je i emotivno sidro filma, no nije tu ipak bilo materijala za neku kvalitetniju rolu.
Make Hollywood Great Again
Rezultat je film lišen pretenzija koji se doduše lako gleda, ne gnjavi previše, iznimno je dinamičan te napet većinu skromnog i primjerenog trajanja od sat i pol. Nagledali smo se, naravno, i većeg treša od ovog, no od Mela Gibsona na to ipak nismo navikli.
S obzirom na to da ga je Donald Trump prije desetak dana, zajedno sa Sylvesterom Stalloneom i Jonom Voightom, proglasio specijalnim ambasadorom sa zadatkom da Hollywood ponovno učini, citirat ćemo da se suptilnost izričaja ne izgubi u prijevodu, "BIGGER, BETTER, AND STRONGER THAN EVER BEFORE!", Gibson se možda baš i nije trebao brukati s Rizičnim letom.
Ionako mu je u sljedeće četiri godine zajamčen status Trumpovog Jakova Sedlara, a Zlatno doba Hollywooda tek što nije počelo. Doduše, ne još, a posve sigurno ne s Rizičnim letom.