SKORO 5 godina živim u Zagrebu. Kada ljudima kažem da sam se ovamo “dotepla” iz Sarajeva, prva reakcija je gotovo uvijek sažeta u par riječi oduševljenja. Ćevapi, burek, dozvoljeno pušenje u restoranima, baklava i kad idemo na Sarajevo Film Festival… Hrvati su oduševljeni Bosnom i Hercegovinom, ali među tim kaloričnim, mračnim predmetima želja su i oni koje mi rijetko tko spominje.
>>Netflixov serijal prikazao Split kao grad bureka i ćevapa
U Bosni se dobro jede i zabavlja, ali se loše živi. Tek kada napustite Bosnu vidite koji su razmjeri njenog kulturološkog nasljeđa. Pola sastava hrvatske nogometne reprezentacije viceprvaka svijeta 2018. godine porijeklom je iz Bosne (znate onaj vic o tome da u finalu Svjetskog prvenstva u Rusiji nisu igrale Francuska i Hrvatska, već Afrika i Bosna).
Iz Bosne i Hercegovine je i najbolji hrvatski nogometni izbornik (čekaj, mislim na Ćiru, ali evo i Dalića), zatim tvorac Rimac automobila, hrvatski oskarovac Dušan Vukotić, a da ne govorimo o popularnoj kulturi i najplaćenijim televizijskim voditeljima. Ako bismo bili ekstremni do kraja… znate li gdje je rođen Ante Pavelić?
I ljudima u Bosni ide na živce objašnjavati da imaju više od bureka i ćevapa
Lud, zbunjen, normalan velikoj većini ljudi u Hrvatskoj jedina je prilika da se nasmiju, kao što su im burek i ćevapi jedina mogućnost da se dobro najedu. Da se razumijemo, i ljudima u Bosni ide na živce kad moraju objašnjavati da je tamošnja kultura ipak nešto više od bureka i ćevapa. Da je, primjerice, Valter brani Sarajevo najgledaniji film svih vremena u svijetu ili da imamo dva oskarovca i jednog književnog nobelovca.
Posljednju raspravu o bureku i ćevapima, vjerovali ili ne, pokrenuo je Netflixov serijal Somebody Feed Phil, u kojem je voditelj posjetio Hrvatsku, odlučivši da njegovo prvo odredište bude Split. Njegovi producenti odlučili snimiti dvije scene. Jednu u pekarnici, a drugu u najboljoj splitskoj ćevabdžinici.
Neka netko nahrani Phila nepretenciozan je gastro serijal koji se temelji na geografskom tumaranju voditelja koji ni o čemu ne zna ništa, nego pravi face kao dijete na tuti svaki put kada negdje dođe i stavi zalogaj nečega u usta. Hrvatska je očito bila prevelik zalogaj za voditelja s impresivnim raljama, čiji kapacitet koristi do maksimuma kada degustira hranu.
“Hrvatska je riječ koja je bila opterećena mojim mislima”, kaže Rosenthal na početku epizode Croatia u 6. sezoni gastro serijala Somebody Feed Phil i nastavlja… “Budući da je bila razorena ratom, bivša se Jugoslavija nakon desetljeća brutalnih sukoba podijelila u zasebne zemlje”. Dao je Phil i sliku razorenog Vukovara, ali…
U Kopenhagenu je bez problema mogao jesti meksičku hranu, ali na Balkanu...
U Kopenhagenu je bez problema mogao jesti meksičku hranu, ali kada je došao na Balkan, zanemario je jednu od pretpostavki o etimološkom porijeklu te riječi, koja je navodno kreirana od turskih riječi bal koja znači med i kan, med i krv. S obzirom na to da vam neki ljudi mogu piti krv, obje ove riječi su zapravo namirnice.
Zaboljelo je Phila. Baš kao kad je na Hvaru zaronio u plićak kako bi izvadio ženku ježinca, pa se kao zadnji diletant ozlijedio na bodlju. Zašto je Phil Rosenthal, inače producent humorističke serije Svi vole Raymonda, shvaćen kao urotnik protiv Splita, koji glavni i najveći grad Dalmacije želi prikazati kao grad bureka i ćevapa? Zato što snima dokumentarni serijal o onom što ljudi jedu, a ne što bi voljeli da se o njima priča da jedu.
Ako Svi vole Raymonda, onda i Svi vole burek.
Kako ni sam Phil ne predstavlja svoj život kao Instagram (na feedu školjke, u hladnjaku varivo od kupusa), u staroj gradskoj jezgri ušao je u pekarnicu, kao u bilo kojem drugom gradu na svijetu. Tamo je uzeo višku pogaču, pužić od tijesta i burek.
Ali svi su samo vidjeli taj prokleti komad slaganog masnog tijesta u obliku trokuta (simbolično - oblik bosanske države). A sve je kulminiralo na ćevapima. A nitko nije vidio višku pogaču i najveću izmišljotinu po kojoj je Hvar tobože najstariji grad u Hrvatskoj, iako činjenice govore o tome da te titule nosi grad Vis.
Da je bila pizza ili tjestenina...
Šizofrenija svojatanja mogla bi se usložnjavati do te mjere da je Phil, možda, kupio komad pizze ili naručio tjesteninu. Onda bi bilo OK što su ta jela uvezena iz Italije, jer to zvuči puno glamuroznije od Bosne. Ali što ćemo s činjenicom da je tjestenina porijeklom iz Kine i da ju je Marko Polo (Korčulanin) donio u Europu. Da ne govorimo o tome da bolonjez ima iste sastojke kao i burek. Umovi bi se pomračili kao crni rižoto.
Jednom prilikom prvo što sam ugledala s hotelskog prozora u centru Varšave bio je restoran Dubrovnik. U Budimpešti sam na ulici probala zebrino meso, dijete mi obožava ljutu mongolsku govedinu.
Svijet je užasan u onolikoj mjeri koliko se odbija prihvatiti ono što dolazi “sa strane”, a nije neka mudrost da je taj isti svijet odavno zanimljivo “smiksan” kao Božo Vrećo, bosanski muškarac božanstvenog glasa, koji nosi haljine i bradu izvodeći sevdah.
Možda bi se sve ovo moglo svesti na onu podvojenu psihologiju koja se najbolje da predočiti sportskom terminologijom. Pažljivo slušajte. Naime, kada Marin Čilić osvaja Grand Slam turnire, onda je Hrvat. Kada gubi, onda je Hercegovac. Za to vrijeme Lepa Brena (Fahreta Jahić rođena u Tuzli) i Dino Merlin pune zagrebačku arenu dvije noći za redom (Dino Merlin ima album koji nosi naziv Burek).
Na koncu, kad je Phil zagrizao vrelu splitsku lepinju s (makedonskim ajvarom koji su zaštitili Slovenci), rekao je da su ćevapi bosanski. “Neka netko obavijesti Phila” da mu se ne dogodi da ode u Bosnu i tamo pohlepno ždere kao u Splitu, jer će morati na ispumpavanje želuca.
Phile, ne možeš usrećiti svakog. Nisi burek!
Bosanci su za to vrijeme mirni. Phil nije koristio izraz burek sa sirom, jer burek sa sirom ne postoji. Burek je pita s mesom, a ostali “philovi” poput sira, krumpira i zelja pitama određuju druga imena i niti jedno od njih ne uključuje burek. Sirnica, krumpiruša i zeljanica nisu bureci od sira, krumpira i zelja. Burek je tijesto s mljevenim mesom!
Kakve veze ima, zaboga miloga, to što je neki televizijski voditelj pojeo pitu i ćevape u Splitu?! Ako bismo se vodili za još jednim velikim hrvatskim umom iz Bosne, nobelovcem Ivom Andrićem (koji je za sebe tvrdio da je Srbin), rekli bismo da nije nepismen onaj čovjek koji ne zna čitati.
Nepismen je onaj tko misli da je sve ono što pročita istina. Ako vam Netflix kaže da su u Splitu ćevapi izvrsni, sigurno jesu i to je dobar razlog da vas, pored svih problema koje imate, baš to dovede do ludila.
Phile, ne možeš usrećiti svakog. Nisi burek!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.