ŠTO SE Team Ninja studija tiče, ili ste fan ili niste. Realno, nikada nisam bio fan njihovih hack and slash igara, bio to Ninja Gaiden ili Nioh serijal, a unatoč odličnim ocjenama, nisu me pridobili ni s Wo Long: Fallen Dynasty koji je ipak bio lagani zaokret u smjeru klasičnih akcijskih RPG-ova. Znao sam da postoje i bio svjestan njihove popularnosti, ali nikada nisam imao dovoljno živaca dati im više od nekoliko sati igre.
Upravo zato nisam imao ogromna očekivanja od njihovog upliva u malo drukčije vode jer Nioh, Sekiro i Wo Long, unatoč svemu i dalje su u svojoj srži soulslike igre koje ili obožavate ili prezirete.
Soulslike za mase
Iznenađujuće, Rise of the Ronin to nije. Daleko od toga da vas na momente neće snažno asocirati na Nioh, ali ovo je Nioh za šire mase ili točnije, "soulslike light" za ljude koji nisu mazohisti. Zapravo, Ronin ovog puta puno više posuđuje od Ubisofta nego FromSoftwarea i to je, u mom slučaju, dobra stvar.
Ipak, lagao bih kada bih napisao da me od samog starta nisam imao "Nioh flešbekove" jer čak i na najlakšoj težini i dalje sam imao problema s tim da pohvatam sve kontrole i primijenim ih u pravom trenutku. Tim više jer velik dio borbe počiva na pariranju, a to je često prva crvena zastavica. Klasično mahnito pritiskivanje svih tipki nije urodilo plodom jer Ronin nagrađuje minimum vještine i discipliniranosti, a čak i random susreti na mapi u nekim bi igrama bili boss fightovi.
Međutim, nakon početnog otpora, pomirbe s činjenicom da jednostavno nisam dobar igrač i nekoliko sati tumaranja mapama, shvatio sam da sam uvučen u priču. Ta priča nije bogznakako motivirajuća, ali način igre, različita oružja i tehnike s vremenom vam se zavuku pod kožu i htjeli, ne htjeli, naći ćete se u situaciji da počinjete povlačiti sve više paralela s Ghost of Tsushima (u daljnjem tekstu GoT).
To, naravno, ne znači da se radi o paralelama u priči jer radnja Ronina odvija se stoljećima kasnije ili točnije, u posljednjim godinama razdoblja Edo i ratova šogunata Tokugawa i frakcija nezadovoljnih zapadnim utjecajem. Vi ste jedan od dvoje blizanaca (Blade Twins) koji su nakon neuspjelog pokušaja atentata na komodora Matthewa Perryja prisiljeni napustiti klan i krenuti u avanturu tijekom koje ćete upoznavati povijesne ličnosti, birati strane u povijesnim sukobima i sudjelovati u događajima tijekom kojih se pretresaju teške teme.
Ništa od ovog napisanog neće vas nužno posebno privući, a i priča je, jednom kad zagrebete ispod površine, puno bazičnija od one kakvom je tvorci žele prikazati. Ono što ne smijete zaboraviti, a i dobro je da tvorci igre nisu - ovo je igra. Ako ne tražite kompleksne lekcije iz povijesti, zadovoljit će sve vaše potrebe. Pogotovo zato što Team Ninja pojedine povijesne činjenice tretiraju "fleksibilno" zbog čega su i imali problema u Južnoj Koreji.
Već viđeno, ali funkcionira
Ono čime će vas Ronin privući je igrivost i ako vas upeca, uživat ćete. Doduše, nije teško shvatiti zašto se ovaj pristup vjerojatno nije svidio fanovima serijala Nioh. Ovo je doslovno razvodnjena verzija te igre, ali prigovarati ono što je Team Ninja i najavio jednostavno je promašeno. Kao da tvorci Formule 1 izbace igru s motorima pa im prigovarate manjak formula. Stoga, budite spremni na to da Ronin svoj DNK više dijeli s GoT i sve će biti u redu.
Rise of the Ronin na prvi pogled djeluje puno površnije od onoga što uistinu jest. Baš poput GoT, ostavlja dojam još jedne kopije Assassin's Creeda, s mapama načičkanim hrpetinom svega i svačega te borbama koje na prvi pogled djeluju kao da bi vrlo brzo mogle postati jednolične i zamorne.
Bodove za originalnost definitivno neće dobiti, ali sve ove posudbe iznenađujuće dobro funkcioniraju. Nije zapanjujuće lijepa kao što biste očekivali od naslova koji pomiče granice, ali to je uistinu manje bitno. Problem nije ni u samom načinu igre jer Team Ninja kombinirao je elemente soulslike igara s klasičnom igrom u otvorenom svijetu, a pritom je dobio nešto što ima bljeskove unikatnosti.
To se u prvom redu odnosi na "veze" s likovima koji vas prate u misijama i kojima možete upravljati, koristiti njihove posebne vještine i koji vas na kraju krajeva mogu i izliječiti nastradate li u borbi.
Postoji stealth način igre tijekom kojeg tiho rješavate slabije i znatno oslabljujete jače neprijatelje, kasnije ćete razviti i vještinu pripitomljavanja životinja koje će se onda boriti uz vas, a ako prigovor treba ići u bilo kojem smjeru, onda to nisu grafika i igrivost već dijaloške opcije koje djeluju kao apsolutno gubljenje vremena. Kao nedostatak svakako treba istaknuti i problematične menije kroz koje ćete s vremenom naučiti navigirati, ali jednostavno znate da su mogli biti jasniji.
I ponovno, to su problemi na koje smo nailazili u gomili daleko bolje ocijenjenih igara.
Japanska renesansa
Sve se na kraju svodi na to što očekujete. Moja očekivanja bila su da ću dobiti light verziju Nioha koja će mi i dalje biti odbojna. Bio sam u krivu.
Dobio sam neusporedivo više od toga i ono što mnogi igri zamjeraju, ja sam doživio kao prednost. Slagali se oko toga ili ne, ovo je kvalitetan dodatak seriji japanskih povijesnih igara koje su se u posljednjih nekoliko godina pojavile na tržištu i bile ogromni hitovi ili barem kritički odlično prihvaćene. Možda je došlo do zasićenja i to je sasvim opravdano i očekivano, ali to ne umanjuje kvalitetu Ronina.
Ovo je vrhunski akcijski RPG i jedan od ponajboljih naslova koji bi vas na mala vrata mogli uvesti u veliki svijet soulslike igara. Priznajem, prije Rise of the Ronin bio sam gotovo potpuno nezainteresiran za Team Ninja produkciju, a nakon ovoga, mogao bih istražiti i ostatak njihova kataloga.