ALEKSANDAR STANKOVIĆ nakon 24 godine odlučio je promijeniti format svoje emisije Nedjeljom u 2 u kojoj je svih ovih godina, između ostalih, znao ugostiti i političare koji bi, u najboljem slučaju, sat vremena s više ili manje uspjeha i bahatosti pokušavali izmigoljiti od toga da daju konkretne odgovore na konkretna pitanja.
U najgorem slučaju, ne bi ni gostovali.
Razlog njihova nedolaska jasan je i onima koji samo marginalno prate kako stvari funkcioniraju jer biti prozvan u prime timeu nije nešto što ta vrsta posebno voli. Tim više jer imaju slobodu izabrati drugi put i taj je put daleko ugodniji s obzirom na to da uključuje pitanja za koja unaprijed daju zeleno svjetlo, a postavljaju ih novinari koji neće vršiti pritisak kad započnu s istovarom balege u javni prostor.
Što je nedjelja bez političara?
Stankovića sad prozivaju jer je odlučio napraviti zaokret kako bi isti taj javni prostor djelomično oslobodio bitnih političara koji ne dolaze jer gostovanje u NU2 nije tip PR-a koji im je potreban i koji je moguće kontrolirati te nebitnih političara koji u emisiju dolaze zbog potrebe za bilo kakvim PR-om.
Naravno, ovo je onaj legitimni dio kritika jer postoji i potpuno druga skupina kritičara koji su u emisiji o ljubavi vidjeli petominutni prilog o gay paru i automatski prepoznali "homoseksualnu woke agendu" koju je "homofilni" Stanković odlučio promicati.
Međutim, život je prekratak da bi se bavili takvim pizdarijama pa fokus treba prebaciti na kritike koje drže vodu. Točnije, na to je li Stanković zbilja osiromašio medijski prostor i oslabio jedva postojeću ponudu emisija u kojima očekujete da se netko suprotstavi migoljavim političarima i postavi im konkretna pitanja usprkos njihovoj alergiji na ljubopitljive novinare i njihova nastojanja da iz njih izvuku precijenjene budalaštine kao što su ljudskost, poštenje ili iskren odgovor.
Vratite emisiju koju... već godinama želite ugasiti?
Realno, medijski prostor ovim je potezom osiromašen, ali to ne govori toliko o Stankoviću koliko o medijskom prostoru. I da, reći da je medijski prostor "osiromašen" ako u njemu nema političara je rečenica zbog koje prokrvari mozak. No, isto tako, činjenica da ukidanje jedne emisije može izazvati takav val negodovanja govori mnogo toga i ništa od toga ne stvara pretjerano lijepu sliku.
U tom nedjeljnom terminu zaista nema drugih (djelomično) političkih emisija i to stoji, ali u posljednje dvije godine na prste jedne ruke možete izbrojati političare (jer političari su jedina upitna kategorija gostiju) koji su bili baš pun pogodak i čije intervjue ne biste mogli pogledati u bilo kojoj drugoj emisiji u bilo kojem drugom terminu.
Nadalje, teško je povjerovati da svi ti kritičari novog formata iskreno vjeruju da je stari Nedjeljom u 2 bio takav medijsko-politički gigant da će nas ovaj zaokret zauvijek zakinuti.
Tim više jer je većina istih tih kritičara s obje strane političkog spektra godinama tvrdila da je NU2 odavno pregazilo vrijeme, da bi Stanković trebao otići i periodično su pozivali na gašenje emisije čim bi voditelj pokazao naklonjenost gostu ili ne bi postavio pitanje koje su oni zamislili.
Na mladima nedjelja u dva ostaje
S tim povezano, je li Stanković trebao "štafetu" predati nekom tko ima više žara?
Ima li odgovornost da emisiju ili termin ustupi nekom tko bi nastavio tu drevnu hrvatsku tradiciju pozivanja političara na red u nedjelju nakon ručka?
Je li format promijenjen zbog pada gledanosti?
Je li Stanković cenzuriran?
Je li popustio pod pritiskom s vrha?
Postoji li uopće pritisak s vrha?
Što se mora dogoditi čovjeku da toliko poludi pa odluči da svoje dragocjeno vrijeme na ovom planetu neće provoditi u beskrajnim razgovorima s lažljivcima, lopovima i sociopatima već u filozofiranju o temama koje ga stvarno zanimaju s ljudima koje stvarno cijeni?
Je li tema "prkošenja konzervativnim društvenim normama" ili "ljudi koji su ni iz čega stvorili nešto" uistinu manje bitna od pokušaja da u laži uhvatite (s naglaskom na pokušaju) ljude čiji je jedini doprinos to što su iz nečega stvorili ništa?
Da, zabavno je gledati patološke lažljivce koji poluistinama, fleksibilnim tumačenjem zakona, semantičkim vratolomijama ili najobičnijom bahatošću pokušavaju racionalizirati svoje postupke, ali oni najvještiji i najzanimljiviji ne gostuju često ili pak uopće ne dolaze u goste.
Postoji li, na kraju krajeva, išta uzaludnije od tko zna kojeg po redu pokušaja da hrvatskim glasačima ukažete na lopovluk samo kako bi na idućim izborima izabrali iste?
Pitajte HRT
Stankovićeva dužnost nije pronaći "prijestolonasljednika" emisije. Pogotovo emisije koju još uvijek vodi. To je dužnost HRT-a, a ako HRT ne vidi potrebu za takvom emisijom ili odbija pronaći nekoga tko bi vodio sličnu emisiju, onda bismo većinu ovih pitanja trebali postaviti prvenstveno njima. Na voditelju je da pokuša održati gledanost, svježinu ili pak pronaći novu strast prema poslu kojim se bavi gotovo četvrt stoljeća.
Sudeći prema reakcijama na epizodu s Josipom Lisac, čini se da mu je to pošlo za rukom jer već dugo o emisiji nismo pisali više.
Bi li bolje prošlo da je ostao onaj stari aktualni Stanković pa pozvao Radovana Fuchsa da nam još jednom, ali opširnije ponovi sve ono što je rekao novinarima o pritisku na sustav i "balvan-revoluciji" ili je bolje rješenje Josipa Lisac koja će svoja promišljanja o ljubavi isprekidati iznenadnim eksplozijama pjesme?
Josipa se čini kao zanimljivije rješenje.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.