Zašto Riblja čorba 1985. godine nije svirala za gladne u Africi?

Screenshot: YouTube

U suradnji s Yugopapirom, a povodom godišnjice najvećeg YU rock koncerta Riblje čorbe u sklopu YU rock misije na stadionu Crvene zvezde u Beogradu, donosimo intervju Bore Đorđevića iz 1985. gdje je otkrio zašto bend tada nije svirao za gladne u Africi.

Kolovoz 1985: Pitaju me ljudi zašto Čorbe nije bilo na rock koncertu na Marakani za pomoć gladnoj Africi. Red je da odgovorim, nije lijepo da prijatelji Riblje čorbe (a takvih još ima) budu u dilemi jesmo li se pokvarili ili imamo malecko srce, kao što reče jedan na TV-u.

Mi smo već svirali za Etiopiju. Bio je to jedan fini koncert u Centru Sava. Došli smo tamo i otpjevali Pogledaj dom svoj, anđele, pjesmu vrlo adekvatnu svrsi manifestacije. Nastupali su neki ozbiljni umjetnici (Zubović, Kolundžija), djeca (Kolibri) i mi. Ostale rokere nisam vidio. Valjda ih nisu zvali.

"Čorba je orkestar za svaku priliku, sviramo džabe"

Priredba je bila pod pokroviteljstvom UNICEF-a. TV je prenosio, skupilo se tu preko milijardu starih dinara pomoći. Riblja čorba je, inače, jedan veoma fini bend. Često svira džabe. Koliko se sjećam: za izgradnju doma USAOJ-a u Bihaću, na festivalu YU omladine u Beogradu, na noćenju štafete ovdje, noćenju štafete ondje, za Palestinu na Trgu Marksa i Engelsa...

U Sofiji i Plovdivu džabe smo zastupali našu dičnu mladež na manifestaciji "Balkan, zona bez nuklearnog naoružanja". Svirali smo za cerebralce, za distrofičare, za slijepe, gluhe, gripozne i ostale bolesnike, za unesrećene od potresa, poplava (ako proradi neki vulkan, tu smo), za proslave, jubileje, sahrane, zajebancije.

Čorba je orkestar za svaku priliku. Ako vam je djetetu rođendan, zovite nas, mi sviramo džabe. To što smo profesionalci i živimo od svirke i što u društvu imamo status golih govana, to nema veze.

"Tko ne sudjeluje, skinut će ga s TV-a"

Nego, što sam ono htio? A, da: dođe mi tako na partiju remija moj prijatelj, TV organizator i pitam ga radi li on taj koncert na Marakani? Ne radim, kaže moj drug. Nudili su mu da bude u brojnom organizacijskom stožeru i da juri sponzore za lovu. Princip je prost: ti juriš sponzora koji pljune lovu, a onda od te cifre tebi određen postotak za trud - od 10 posto, naviše. Mom drugu to zasmrdjelo pa neće. Smrdi i meni.

Onda, đođe mi na "lozu" moj menadžer. Pričamo o tom koncertu. Kažem mu da Čorba ne sudjeluje. Smije se i tvrdi da moramo sudjelovati, tko ne sudjeluje, skinut će ga s TV-a bar godinu dana. Padne i oklada. On kaže da moramo tamo svirati. Dobio sam. Ali dobit će, izgleda, i on.

O koncertu nema smisla da pričam. Sreća da su nas gledali samo Česi. Kubanci su valjda gledali američki TV program kad su već blizu. Jedinu točnu ocjenu kvalitete koncerta izrekao je nesvjesno na bini Milić Vukašinović... Blago Englezima što imaju englesku travu pa je mogu gaziti i uništavati, našoj publici Zvezdina trava nije bila dostupna.

"Nadobivali su političkih bodova"

Svejedno, bilo je dirljivo gledati napore organizatora koji se iz sve snage trude uvjeriti TV auditorij kako prisustvuje koncertu stoljeća, a ne maloj seoskoj priredbi.

Ima tu i nekih brojki, ali vas neću njima zamarati. Samo, znajte i ne budite naivni: ja sam igrao nogomet na onoj lopovskoj utakmici Jugoslavija - Italija 2:2, tip 0. A toliko je otprilike otišlo i rudarima u Rembas. Samo što im nisu tražili da doplate. Ovoga puta nije takav slučaj, ali koga zmija ujede... Uostalom, i ovdje su neki ljudi, naravno, ne glazbenici, radili za lovu.

Inicijativu su za YU rock misiju pokrenuli Karolj Kovač iz Novog Sada, Savez socijalističke omladine i poznata TV emisija Hit (polu)mjeseca. Nadobivali su se političkih bodova, neki su dobili mjesečne nagrade i očekujem da im se uskoro postave biste ispred zgrade Televizije. Premda, nisam siguran da neki od njih uopće znaju gdje je Etiopija.

"Nismo svirali jer nas nitko nije zvao"

Ali važno je dobiti koji politički bod više, medaljicu na grudi, sačuvati mjestašce, napredovati... Najzad, još dvije-tri riječi o povodu. Africi treba pomoć. Etiopiju je, kažu, uništio Hajle Selasije, car s ulicom u Beogradu, Dža, Ras Tafari, bog koji hoda. Oni koji su ga skinuli slave svoju revoluciju praveći veličanstvene proslave i trošeći dolare dok ljudi umiru i svijet skuplja pare.

No ima i kod nas nekih problema i nekih ljudi koji zaslužuju pomoć. Predlagao sam nekim poznanicima jednu akciju gdje bi sav prihod išao, recimo, ugroženim Srbima na Kosovu. Tamo neki ljudi bježe, neki ne stignu pobjeći, neke tuku, a neke truju. Na primjer, da sviramo za Šariće.

Da ne ispadnem šovinist, proširio sam ideju. Koncert za sve ugrožene: Srbe na Kosovu, gradišćanske Hrvate i koruške Slovence, za Makedonce u Bugarskoj i Grčkoj, za Bosance na privremenom radu u Sloveniji, za Albance u Kraljevu... Smiju se, misle: Bora se zajebava. Ma jok. Ne zajebavam se, još samo takav fond ne postoji.

P. S. Trebali smo ići u Moskvu na Svjetski festival omladine, ali neki svjesni omladinci objasniše da nismo podobni pa ćemo svirati seoske slave po Vojvodini. Počelo je, počelo.

P. P. S. - Nismo svirali na koncertu za gladne u Africi jer nas nitko nije zvao. Bob Geldof nije imao moj telefon, inače bismo veoma rado nastupali - na Wembleyju.

(Bora Đorđević, Intervju, 1985.)

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.