URBANO istraživanje, urban exploration ili jednostavno - urbex - možda i nije prošireno i super popularno na ovim prostorima, ali radi se o fascinantnim i ponekad vrlo opasnim pothvatima koji redovito privlače pažnju čitatelja. Jednostavno postoji nešto neodoljivo u istraživanju napuštenih objekata što privlači našu pažnju.
I premda mnogi od nas nikada ne bi skupili hrabrost da se upuste u neku od ovih avantura, obožavamo čitati o njima.
Upravo je to razlog zbog kojeg smo odlučili popričati s Mihovilom Pirnatom, članom ekipe Croatia Infiltration, koji je s nama podijelio svoja iskustva, ali i veliku količinu fotografija s nekih od najzanimljivijih, ali i najopasnijih lokacija koje je sa svojom ekipom posjetio.
Kako ste se uopće odlučili krenuti u ove istraživačke pothvate?
U početku iz čiste radoznalosti, krenuli smo jer nas je zanimalo što ima i kakva je situacija u objektima u našoj blizini u koje ljudska noga nije dugo kročila. Tu smo otkrili ljubav prema fotografiranju te smo se izvještili kroz godine istraživanja po Hrvatskoj.
U novije vrijeme, s obzirom na završene fakultete, odlučili smo pokušati napraviti svoj online video dokumentarni serijal, tako da je danas to i dalje radoznalost, ali s malom dozom posla. Kao tim radili smo kao freelance asistencija i organizacija lokacija za inozemne produkcije na ovakvim mjestima te smo tu dobili puno uvida u filmski svijet. Sada smo odlučili sve to znanje uložiti u svoj projekt i vidjeti dokle ćemo dogurati.
Što je uopće urbex i koliko su te ekspedicije opasne?
Urbex ili urban exploration, na hrvatskom "urbano istraživanje" je istraživanje i fotodokumentiranje napuštenih, često neodržavanih i teško dostupnih građevina, ponekad na lokacijama s javnosti zabranjenim pristupom. Kuće, tuneli, bolnice i tvornice primjeri su propadajućih objekata koji su nerijetko imali veliko značenje u trenutku gradnje i korištenja, ali promjene u društvu i ljudskim potrebama dovele su do zaborava njihovog značaja.
Fukushima
Na tim je mjestima vrijeme zamrznuto u trenutku kada ih je čovjek napustio te predstavljaju priliku posjetiteljima da upoznaju ili se prisjete prošlosti vlastitog okruženja. Dodir s takvim mjestima širi horizonte posjetitelja i mijenja pogled na svijet, potičući nas da, njegujući osjećaj znatiželje, proživimo pustolovine na neočekivanom mjestu – u svojem svakodnevnom okruženju.
Ekspedicije su dosta opasne, posebno po Hrvatskoj, jer su često na vrlo nepristupačnim mjestima, minski sumnjivim područjima ili na vrhovima planina gdje je teško pozvati pomoć ako se nešto ozbiljno dogodi. Mi se ovime bavimo od 2008. godine, prošli smo sve što se može proći u Hrvatskoj, pomogli razviti svijest o ovom hobiju. U početku bili smo doslovno jedina grupa, danas ih ima na desetke.
S kakvim ste se vi opasnostima susretali?
U Hrvatskoj su najveće opasnosti mine i minski sumnjivi prostori. S time smo imali najviše problema i nikad nije ugodno biti u blizini takvih mjesta. Osim toga, imali smo par susreta s divljim životinjama u prirodi.
Petrova
U inozemstvu smo se pak našli u raznoraznim škakljivim situacijama. Na primjer, tijekom snimanja epizode u Italiji nas je po jednoj napuštenoj školi lovio čovjek s neidentificiranim predmetom u ruci. Kasnije je jedan kolega, koji je ranije posjetio isto mjesto, rekao da je i njega lovio te da mu je prijetio pištoljem.
U Mađarskoj su više-manje sve lokacije imale osiguranje i pse, tako da smo se morali šuljati pored patrola.
Sve u svemu, vratili smo se živi, s jako dobrim materijalom! Opasnost je dio ovog hobija, no ako se netko planira baviti ovim hobijem, treba stvarno uložiti u dobru opremu i baviti se time par godina na manjim lokacijama kako bi skupio iskustvo jer ovo u inozemstvu je baš kaos.
Koje ste i koliko lokacija posjetili?
U Hrvatskoj smo obišli preko 150 lokacija, kada odemo u inozemstvo, obično su ta putovanja u trajanju od tjedan do deset dana – tamo odrađujemo jednu ili dvije lokacije dnevno. Od inozemnih država obišli smo Ukrajinu (Pripjat i Černobil), Japan (Fukushima), Bugarsku, Mađarsku, Bosnu, Italiju te u pripremi imamo i par specijalnih o kojima još uvijek ne bih želio javno pričati.
Fukushima
Koja je najzanimljivija lokacija na području Hrvatske?
Mislim da je to jako individualna stvar u timu, svatko će imati drugačiju. Ono što je možda bilo svima najnapetije za pronaći i odraditi jest "Objekt 182", napuštena komanda Žrnovnica. Tu je lokaciju izuzetno teško pronaći, nalazi se u minski sumnjivom području, a kada u šikari napokon pronađete otvor, potrebno je spustiti se 60 metara vertikalno u šaht. To je jedini ulaz.
Ja sam posjetio Černobil 2010. godine, tada je interes za tu temu bio znatno manji nego danas. Mislim da se isto tako puno toga promijenilo u ovih 10 godina, posebice zbog popularnosti serije. Mislim da je trenutno to super destinacija influencerima i ekipi koja traži pažnju, no isto tako mislim da će ubrzo sav taj hype prestati, čim se pojavi neko novo "cool" mjesto na koje će se svi prebaciti. Ne znam točno kakva je situacija, ali informacije koje sam dobio preko kontakata i poznanika govore da je praktički kao kod nas na moru, svi idu u Černobil ljetovati, što mi je stvarno smiješno.
Černobil
Oko Černobila postoje različiti stavovi. Neki tvrde da je opasno, drugi pak tvrde da mediji često preuveličavaju, što vi mislite o tome?
Mislim da postoje mjesta u Černobilu koja su izuzetno opasna, ovisi što i kako radiš i koliko si se informirao o tim opasnostima. Tijekom svojih posjeta samo sam detektirao obično pozadinsko zračenje, vrijednosti koja je i tu u Zagrebu konstanta. Na trenutke se upali alarm ili uđeš u neki džep u kojem je povišena radijacija, no ako se odmakneš par koraka i pratiš mjerenje uređaja, opet si na sigurnom. Tako kratka doza neće imati apsolutno nikakve zdravstvene posljedice. Mislim da ako si zdrav u glavi i logično razmišljaš, nisi u opasnosti.
Černobil
Puno je gora situacija u Fukushimi. Tamo su konstantne vrijednosti puno veće nego u Černobilu. Tamo ne bih htio provesti više od jednog dana.
Koja je najopasnija lokacija koju ste posjetili?
Osim spomenutog objekta u Žrnovnici - “Objekt 182”, koji je bio dosta problematičan zbog pristupa lokaciji (mine) i konfiguracije (ulazak kroz vertikalni šaht), imali smo vrlo zanimljivo iskustvo prilikom istraživanja Velebitske Plješivice.
Prvenstveno zato što smo išli na Velebit kad je Zavižan mjerio 322 cm snijega, a i Grad Dubrovnik je bio bijele boje. Naravno, sve je bilo planirano pa smo se i adekvatno pripremili (koristili teniske rekete kao krplje), ali nas je svejedno pogodila dosta jaka oluja za vrijeme uspona pa nam baš i nije bilo svejedno.
Što vam je bitno kod izbora lokacija koje namjeravate posjetiti?
U ovim inozemnim ekspedicijama važno nam je da su objekti koje planiramo posjetiti tematski vezani uz scenarij epizode koju snimamo. Ako, primjerice, snimamo napuštene spomenike, kao što je to u epizodi u Bosni, fokusirat ćemo se na spomenike i zgrade koje možda ne djeluju kao spomenici, no tematski i povijesno zapravo jesu spomenici posebne kategorije.
Osim toga, važno je da je lokacija vizualno zanimljiva, da ima povijesni značaj ili da je vezana uz neki bitan događaj.
Mađarska
Je li uvijek moguće legalno posjetiti sva mjesta na kojima ste bili?
U 99% slučajeva nije legalno posjećivati ove objekte. Mi se držimo svoje krilatice "Take nothing but pictures, leave nothing but footprints" iliti samo snimaj i fotografiraj, nema provaljivanja ni krađe. Ako je objekt kompletno zapečaćen, mi nismo ti koji će ga otvoriti s ciljem da uđemo. Uvijek postoji neki ulaz ili način na koji se može ući, a da se objekti ne devastiraju.
Kada radimo profesionalno, za produkcije, onda imamo načine kako ishoditi dozvole – takve stvari se ne mogu raditi ilegalno. Zato i jesmo dobri u ovom poslu.
Mađarska
Imate li neki još uvijek neostvareni san koji namjeravate ispuniti, neku lokaciju koju želite istražiti, a još uvijek niste imali prilike?
Imamo ih jako puno. Već smo napisali i isplanirali par dužih ekspedicija, no za to je potrebno financiranje. Preskupo nam je o našem trošku takve stvari realizirati, ali i dalje sve sami financiramo, sva oprema je naša. Jednog dana, kada izađu sve epizode koje smo u ovoj godini snimili, možda se situacija promjeni ako ljudima bude zanimljivo gledati naš sadržaj!
Jedna od lokacija jest napušteni hangar buranova, ruskih space shuttleova, koji stoji prazan usred pustinje u Kazahstanu. Problem je što je taj hangar na obodu aktivne vojne zone, tako da je logistika oko toga dosta komplicirana, a i posljedice, u slučaju da nas ulove, nisu baš šala.
Plješevica
Kakva je urbex scena u Hrvatskoj i primate li nove članove?
Urbex scena u Hrvatskoj je eksplodirala u zadnjih par godina, puno ekipe se bavi ovim hobijem. Osim Mirne Pavlović, koja je prva krenula u ove inozemne projekte, nitko baš zaozbiljno ne odlazi izvan države i odrađuje kompliciranije lokacije. Svi se više manje drže Hrvatske i sad već poznatih lokacija, koje možeš obići u jedan dan i vratiti se kući.
Koji je cilj vaših istraživanja?
Kao što sam spomenuo, bitniji nam je put i sam čin nego cilj. Cilj dolazi sam od sebe, ali je promjenjiv. Neki dugoročni cilj bio bi imati dokumentaciju bitnih povijesnih lokacija za buduće generacije. Puno fotografija koje smo snimili prije deset godina odnosi se na lokacije koje danas ili ne postoje ili su u potpunosti razrušene.
Mi smo u biti posljednji svjedoci takve arhitekture. S druge strane, s obzirom na to da u timu ima i arhitekata, gledamo i što bi se moglo učiniti po pitanju zaštite i širenja svijesti o određenim lokacijama.
Željava
Već ste imali neke kraće videozapise svojih ekspedicija, imate li plan snimati nešto novo i što spremate u budućnosti?
Da, izašla nam je prva epizoda serijala "Infiltration" – tema koju obrađujemo su Jugoslavenski spomenici, napuštena arhitektura i jedan poseban Titov podzemni bunker koji nije napušten nego je sačuvan u potpunosti.
Drugi dio izlazi 1. kolovoza, a nakon toga u razmaku od dva tjedna izlaze četiri epizode iz Mađarske. Nakon toga ide jedna specijalna epizoda o otoku Povegliji u Venecijanskoj laguni. To mjesto je poznato kao jedna od top 10 najukletijih lokacija na svijetu, i onda sve epizode u Italiji.
To sve smo odradili i snimili u ovoj godini. Idući mjesec idemo na jedno specijalno mjesto, no ne bih htio otkriti o čemu je riječ jer želim da ostane iznenađenje za ljude koji prate naš rad.