VJEROJATNO najpoznatiji violinist današnjice David Garrett u sklopu turneje Iconic proteklog je vikenda posjetio Ljetnu pozornicu u Opatiji, gdje je predstavio poseban klasični program pod nazivom Iconic, poput istoimenog albuma, inspiriran kultnim violinistima 20. stoljeća.
"Najbrži violinist na svijetu", "moderni Paganini", "vražji violinist" i "čudo od djeteta" samo su neki od nadimaka tog suvremenog klasičnog i crossover violinista koji je počeo svirati violinu u dobi od četiri godine, a u dobi od samo deset godina imao je svoj prvi nastup.
Mi smo s njim nakratko popričali ne samo o karijeri već i njegovom vrlo specifičnom putu do zvijezda i uspjesima koje je doživio u periodu života kada su njegovi vršnjaci radili i proživljavali sve ono što klinci inače rade i proživljavaju.
Smatraju vas jednim od najpoznatijih i najuspješnijih "crossover" klasičara. Je li bilo puno kritika pravovjernih ljubitelja klasike ili ste prošli "ispod radara", sveopće prihvaćeni? I kako se nosite s tim kritikama?
Nisam čuo za glazbenika koji je "sveopće prihvaćen". Čak su i Paganini, Beethoven i Mozart imali svoje kritičare. I to je normalno. I ja sam imao kritike, a budući da se bavim glazbom, uvijek će postojati oni kojima će se svidjeti ono što radim i oni kojima neće. No, generalno, imao sam dobro prihvaćenu karijeru i u klasičnom i crossover svijetu.
Što se prihvaćanja kritika tiče, sve ovisi o tome jesu li konstruktivne ili ne.
Ispričat ću vam priču o tome što se jednom prilikom dogodilo. Jednom sam promijenio repertoar i izbacio nekoliko kompozicija, a drugi dan sam u novinama pročitao izuzetno negativan osvrt na skladbu koju te večeri nisam ni izveo. Drugim riječima, lik nije ni bio na koncertu ili je otišao prije kraja.
Jeste li tada dobili poriv javno ga prozvati?
Ma ne. Sve je to dio posla. Svatko ima loš dan i način na koji radi to što radi.
Od malih nogu nazivaju vas "čudom od djeteta". Koje su negativne strane toga? Jeste li osjećali pritisak tih velikih ili čak prevelikih očekivanja?
Apsolutno. Najveći problem je to da se od vas očekuje da se ponašate i funkcionirate kao odrastao čovjek, a dijete ste od osam ili devet godina. Očekivanja su nerealna, a svi očekuju da budete ono što su oni zamislili.
Jeste li u tom trenutku imali mehanizme kako se nositi s tim stresom?
Nema djeteta koje je sposobno za to. Svatko se drugačije nosi s tim. Neka će djeca puknuti pod pritiskom, rasplakati se, biti agresivna i depresivna, a nekoj će djeci to biti motivacija da nastave čak i ako je situacija grozna. Ja sam, na sreću, bio netko tko se dobro nosio s time. Uvijek sam želio usrećiti ljude oko sebe i to je nešto što sam imao u sebi. Bilo je to dio mog DNA. To je nešto što je potrebno imati da biste usrećili ljude oko sebe. Ako to znači vježbati do kasnih sati, onda ćete to i učiniti. Zvuči ludo, ali tako je.
Roditelji su ključni u takvim situacijama kako bi djeci pomogli da izgrade ne samo stav prema tome što rade već i obrambene mehanizme. Jeste li vi imali tu podršku?
Pa mislim da jesam. Budući da sam prošao kroz cijelu tu fazu "čuda od djeteta" bez psiholoških problema, vjerojatno sam bio dobro pripremljen. Ne samo za to, već bilo što u mom životu. Kad kao dijete prođete kroz sve to, ne samo nastupe i neprestana putovanja već i očekivanja samih roditelja, to je ogroman stres i olakšava vam život u odrasloj dobi. Znate da ne može biti gore od toga.
Da, prosječno dijete ne osjeća pritisak stvaranja i održavanja karijere, što je ponekad neizdrživo i daleko starijim osobama.
Istina. I bolje da je tako. Djeca kroz to ne bi trebala ni prolaziti jer sve to dolazi s dozom emocionalne štete.
Osjećate li se onda kao da vam nedostaje sve ono što donosi "normalno" odrastanje?
Jednostavan odgovor na to je: "Da. ZNAM da sam to propustio." No, osjećam li da sam puno toga propustio? Ne. Na neki sam se način istrenirao da to ne osjećam. Znam da jesam, ali kada bih o tome previše razmišljao, svjestan sam da od toga ne bi bilo koristi. Počeo bih žaliti za prošlošću, a to znači da bi o minulim vremenima previše razmišljao i ne bih se koncentrirao na sadašnjost. To je kontraproduktivno.
Na koje se to načine reflektiralo na vas u zrelosti?
Na svu sreću, pronašao sam načine da se odvojim od svog djetinjstva. Tako sam dobio svjež početak. Nekoliko godina samostalnosti pomoglo mi je da razmislim, ali i da se odvojim od djetinjstva, oprostim neke stvari i jednostavno nastavim. Da učinim najbolje što mogu koristeći ono što imam. Sve kroz što sam prošao učinilo me osobom koja jesam, a osoba koja sam danas je osoba s kojom volim provoditi vrijeme.
To me dovodi i do sljedećeg pitanja. Stvari koje vas čine najboljim nisu nužno stvari koje vas čine sretnim. Kako ste to uspjeli pomiriti u svom životu i karijeri?
Da, to je vrlo mudro opažanje. No, odgovor je da tu ravnotežu još uvijek ponekad tražim. Jedan pogled na moj raspored i jasno mi je da ću imati jako malo vremena za sebe. Mišljenja sam da se jednostavno morate pomiriti s činjenicom da je to život koji ste izabrali. Privatnost i slobodno vrijeme je nešto što sam spreman žrtvovati?
Da, bez obzira o kojem se poslu radilo, izvrsnost dolazi s cijenom.
Da, i smatram da je to cijena koju 99 posto ljudi nije spremno platiti. Morate biti spremni na to fizički, ali još više mentalno. Spremni na to da nećete vidjeti svoje prijatelje, obitelj niti gradove koje posjećujete. Spremni na to da živite za umjetnost. Ako je to nešto što vas neće rastužiti ili učiniti depresivnim, onda je dobro biti pomiren s činjenicom da će vaša umjetnost popuniti te praznine jer često oko vas ne postoji nešto što bi vas ispunilo na druge načine.
Nesumnjivo ste uspjeli, ali uspjeh je subjektivna stvar. Što za vas znači uspjeh?
Uspjeh je nešto što je potrebno utvrditi svakog dana iznova. Uspjeh definiraju vaša ambicija i radne navike. Želite li stvarno uspjeti, ono što ste postigli jučer danas za vas ne znači ništa. Svaki dan morate postavljati nove ciljeve. Ako mislite da će vam stara slava važiti danas, niste iskreni prema sebi. Uspjeh je raditi svaki dan i posvetiti se samo tom jednom cilju.
Praktički biti spreman na svijet koji se svakog dana resetira. Nakon svih ovih albuma i pohvala, koliko vam je teško pronaći nove izazove?
Puno je projekata u pripremi. Uskoro ćemo prvi put nastupiti u Australiji i Kini, ove godine idemo u Singapur, Koreju i Dubai. Bit će puno putovanja, a tijekom putovanja počet ću raditi na demo snimkama novog albuma koji izlazi do kraja iduće godine i tako dalje.
Zapravo mi je lako pronaći nove izazove, ali potrebno je pronaći one na koje se isplati trošiti vrijeme. Kad završite jedan projekt, automatski krećete s novim.
Budući da nemamo previše vremena, prebacit ću se na ovaj drugi dio intervjua bez adekvatnog "prijelaza". Ovo nije vaš prvi posjet Hrvatskoj, a s obzirom na ono o čemu smo već pričali, jeste li imali vremena iskusiti zemlju na pravi način?
Tijekom nastupa nisam, ali prije dvije godine turistički sam posjetio Hrvatsku na osam dana. Bio sam u Brelima i bilo je predivno. Bio sam tamo s djevojkom i bilo je stvarno romantično. Bio mi je to jedan od najdražih odmora.
Nastupali ste diljem svijeta, po čemu je posebna hrvatska publika?
Moj doživljaj je da imate istančan ukus za glazbu i da je klasična glazba ovdje oduvijek imala poseban značaj. Međutim, već barem osam godina nisam izvodio strogo klasični repertoar pa me zanima kako će publika reagirati na Iconic koji je utemeljen na klasičnoj, a ne crossover glazbi.