Foto: Shutterstock
NA DANAŠNJI dan prije točno 35 godina Švedska je postala prva zemlja u svijetu koja je zabranila fizičko kažnjavanje djece. Iako su gotovo sve zemlje u svijetu ratificirale UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta koja štiti djecu od fizičkog nasilja, neke zemlje još uvijek teže donošenju vlastitih zakona protiv fizičkog zlostavljanja.
Zastrašujuća je činjenica da 90% djece živi u zemljama u kojima je fizičko nasilje nad djecom još uvijek zakonski dozvoljeno. Danas je u samo 43 zemlje udaranje djece i bičevanje protuzakonito. Nedavno su Brazil, San Marino i Estonija u samo nekoliko mjeseci donijeli zakon kojim je fizičko kažnjavanje djece protuzakonito i time pokazali kako se stvari doista mogu mijenjati u kratkom vremenskom roku ako institucije i građani pokažu dovoljno interesa.
Kroz stoljeća su kulturne norme, vjerska uvjerenja i pitanje privatnosti prihvaćale fizičko kažnjavanje kao jedan od najučinkovitijih oblika uvođenja discipline. Srećom, sve više se govori o temeljnom ljudskom pravu- odrastanju bez nasilja. Čak i blaži oblici agresije mogu dugoročno znatno utjecati na razvoj djeteta kao pojedinca.
Na primjeru od gotovo 150 međunarodnih studija željelo se pokazati koliko su posljedice fizičkog kažnjavanja djece negativne. Istraživanja su pokazala kako bi u odgoju trebalo koristiti pozitivne tehnike u uvođenju discipline koje se temelje na poštovanju i odgovornosti i uvažavaju temeljna Načela o razvoju djeteta. Alternative postoje, nasilje nikada ne može i ne smije biti opravdanje.
Kada su u pitanju društvena prava Švedska se danas nalazi u samom vrhu i u društvenom i političkom smislu. Procjenjuje se kako je 70.-ih godina u Švedskoj oko 50% roditelja koristilo nasilje u odgojnim metodama, dok se danas, nakon promjene društvenih uvjerenja i masovnih kampanja s ciljem podizanja svijesti o štetnosti fizičkog kažnjavanja, mogu pohvaliti odličnim rezultatima. Iako je proces prilagodbe bio dug, danas tek 2-3% roditelja koristi fizičke načine discipliniranja.
Tajnu uspjeha otkriva nam Emma Kristensson, stručnjakinja za dječja prava, svakako je i u tome što se izvan donošenja zakona mnogo toga mijenjalo. „Bris“ , organizacija koja se bavi političkim i vjerskim pravima djece pruža podršku ugroženoj populaciji i radi na poboljšanju uvjeta života. Umrežavanjem s ostalim organizacijama koje se trude zaštititi dječja prava uspjeli su postići da se njihov glas daleko čuje.
U Hrvatskoj je situacija daleko od idealne. U 2013. godini broj prijavljenih slučajeva zlostavljanja djece povećan je. Djelomičan razlog tome je i to što ljudi postaju svjesniji kako se zlostavljanje treba prijaviti. Takvi podaci zahtijevaju još snažniju borbu protiv nasilja prema djeci. Vlada Republike Hrvatske u Nacionalnom planu aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine definirala je prevenciju kao jedan od ključnih ciljeva u području zlostavljanja i zanemarivanja djece.
Iako disciplina mora postojati, ona se nikako se smije uvoditi nasilnim putem. Udruga "Korak po korak" s ciljem jačanja svijesti o štetnosti fizičkog kažnjavanja provodi projekt "Osnažimo pravo djece da budu sigurna". Iako istraživanje još uvijek nije završeno već sada nas rezultati trebaju brinuti.
Gotovo polovica mladih i trećina ispitanih roditelja uopće nije upoznato sa činjenicom da je fizičko kažnjavanje djeteta kažnjivo. Ništa bolje nije ni u edukativnim ustanovama. 30% ispitanih stručnjaka u školama i dječjim vrtićima ne znaju da ih u Hrvatskoj zakon obvezuje da kršenje djetetovih prava moraju prijaviti.