Svi znamo frazu "Dosadno mi je!". I, iskreno, većina nas nije sretna kada je čuje. No najnovija istraživanja otkrivaju da djeca, od predškolaca do adolescenata, sve češće osjećaju dosadu. Stručnjaci tvrde da to nije slučajno i da je uzrok često povezan s prekomjernim korištenjem zaslona i suvremenim načinom života.
Prema anketi provedenoj među 2000 roditelja djece u dobi od 3 do 12 godina, više od 80% djece kaže da uvijek traže nešto što bi mogli raditi čim se vrate kući nakon škole. Nažalost, čini se da im je dosada postala rutinska reakcija. U prosjeku, roditelji izvještavaju da im se djeca počnu dosađivati već nakon 33 minute! Iako djeca nemaju toliko razvijen kapacitet za pažnju, stručnjaci ističu da nije samo to u pitanju.
Dječji psihijatar Zishan Khan tvrdi da su problemi s dosadom često rezultat previše stimulacije od ekrana. "Previše digitalne stimulacije može dovesti do toga da djeca ne mogu uočiti uživanje u ostalim aktivnostima", objašnjava. Kada djeca stalno gledaju ekrane, gubi se njihova sposobnost za igru koja uključuje maštu, a time i njihova sposobnost da se bave aktivnostima koje nisu digitalne.
Drugi problem je taj što roditelji danas nemaju uvijek dovoljno vremena da se posvete djeci ili da s njima budu kreativni, pa se često koriste ekranima kao sredstvom za smirenje ili "zabavljanje" djece dok se obavljaju kućanski poslovi. To može dovesti do još veće dosade jer djeca postanu ovisna o stalnoj stimulaciji.
Stručnjaci također napominju da pažnja djece prirodno raste kako odrastaju, ali da se za svaku dob može procijeniti "normalno" vrijeme trajanja pažnje:
Dakle, nije čudno da trogodišnjak izgubi pažnju već nakon nekoliko minuta, ali isto tako nije ni neuobičajeno da dijete u dobi od 12 godina osjeća dosadu i ima problema s fokusiranjem.
Dr. Khan savjetuje nekoliko jednostavnih, ali učinkovitih metoda za smanjenje dosade.
Potaknite aktivnost s rukama: Umjesto da djeca samo pasivno gledaju ekran, ponudite im kreativne aktivnosti poput crtanja, modeliranja ili gradnje. Djeca će dulje zadržati pažnju na takvim aktivnostima jer one aktiviraju njihovu maštu.
Uspostavite rutinu: Djeca vole strukturu jer ona smanjuje osjećaj nesigurnosti. Iako se svi roditelji suočavaju s izazovima, važno je stvoriti predvidljiv raspored za aktivnosti poput čitanja, igre i zabave na otvorenom.
Potaknite igru u kojoj oni odlučuju: Iako je važno biti uključen u igru s djecom, također je važno omogućiti im da igraju samostalno. To im pomaže u razvoju njihove mašte i sposobnosti za rješavanje problema.
Kod adolescenata, dosada također postaje čest problem. Iako su dosadni i zahtjevni trenuci normalni u pubertetu, dr. Khan ističe da je razlog tomu djelomično i manja sloboda koju djeca danas imaju u istraživanju svojih okruženja. Ponekad se osjećaju ograničeni u svojim opcijama, pa se povlače u dosadu. Tinejdžerima je važno pružiti više slobode u izboru aktivnosti i ohrabrivati ih da prepoznaju zdrave načine za rješavanje dosade.
Dosada sama po sebi nije nužno loša, tvrde stručnjaci. U stvari, može poslužiti kao pokretač kreativnosti i samopoučavanja. No, ako dosada postane kronična, može dovesti do negativnog ponašanja i mentalnih problema. Djeca koja stalno traže stimulaciju mogu razviti probleme s pažnjom, a to ponekad može biti pokazatelj ADHD-a.