RODITELJI odrasle djece koja se suočavaju s problemima često osjećaju ogroman teret odgovornosti. Mnogi roditelji misle da moraju intervenirati, bilo da je riječ o financijskoj pomoći, stalnom rješavanju problema ili emocionalnoj podršci. No, istina je drugačija. Pomoći odraslom djetetu nije više obveza roditelja, već izbor.
Psiholog i terapeut Jeffrey Bernstein smatra da je za bolji odnos između roditelja i njihove sada odrasle djece potrebno postaviti određene granice kako bi imali bolji odnos. Ističe da se "roditelji često osjećaju izmanipulirano, iscrpljeno i ogorčeno kada djeluju iz osjećaja krivnje, straha ili dužnosti. Međutim, kada se podrška pruža iz izbora i uz jasne granice, ona postaje zdravija i za roditelja i za dijete".
Ono u čemu roditelji moraju postaviti granice su beskonačni financijski zahtjevi djece prema roditeljima i emocionalna manipulacija kojom se pokušava upravljati roditeljima, prenosi Psychology Today.
Kao primjer za financijske zahtjeve djece, Bernstein je izdvojio primjer 27-godišnjeg muškarca koji se uvijek obraćao majci kada bi mu nedostajalo novca. Majka bi se osjećala loše i krivo ako mu ne bi odmah pristala pomoći te mu je na kraju uvijek dala traženi novac.
Na kraju je odlučila promijeniti način razmišljanja i rekla sinu da mu ne može više svaki put uskakati u pomoć, a kada će to učiniti, to će biti njezin izbor. Iako je muškarac prvo burno reagirao, pronašao je novac s kojim je pokrio troškove i stekao veće povjerenje u vlastite sposobnosti.
Za drugi primjer izdvojio je slučaj 30-godišnjakinje koja je roditelje uvijek uplitala u svoje probleme, bilo da je riječ o poslovnim, ljubavnim ili nekim drugim problemima, te očekivala da oni to riješe umjesto nje. Ako to nisu učinili, krivila bi ih da im nije dovoljno stalo do nje. Roditelji su stali na kraj manipulaciji nakon što su odlučili više ne pomagati kćeri osim ako sami nisu smatrali da je to potrebno.
Osim primjera iz prakse koje je doživio u radu, Bernstein je podijelio i nekoliko korisnih savjeta za roditelje kako da se zauzmu za sebe u odnosu sa svojom odraslom djecom. Evo što je izdvojio:
Kad roditelji naprave korak unatrag, odrasla djeca dobiju priliku napraviti korak naprijed. A kad to učine, često otkriju osjećaj kompetencije i samopouzdanja za koji nisu ni znali da ga imaju.