Iskušenje da se priklonimo pokretu "nova godina, novi ja" je na vrhuncu. Za roditelje to može uključivati plan za promjenu pristupa odgoju i roditeljstvu, često kako bi mogli bolje upravljati izazovnim ponašanjem. Neki mogu usvojiti strogi plan koji obećava dramatične rezultate u kratkom razdoblju, uz malo ili nimalo truda.
Promjene ne moraju biti drastične
Dječji psihoterapeut Colman Noctor u svojoj posljednjoj knjizi, The 4-7 Zone, promovirao je koncept koji zahtijeva umjerenost kako bi se održala, kako ju on naziva, mentalna kondicija. Spominje kako roditelji mogu vjerovati da su intenzivne ili drastične promjene neophodne da bi bile učinkovite.
Međutim, u većini slučajeva pozitivna promjena ponašanja neće se dogoditi zbog primjene nove strategije ili specifične intervencije. Naime, pozitivna promjena ponašanja događa se kada se roditeljsko razumijevanje djetetovog problema produbilo, što je dovelo do informiranog, suosjećajnog razgovora. Navodi da je otvorenost ključna za razumijevanje djece.
Roditelji bi trebali sami pokazati da su spremni za otvorene razgovore kako bi djeca bila spremna učiniti isto. Ovo su savjeti dječjeg psihoterapeuta.
Pokušajte razumjeti njihove potrebe
Pravila donose promjene kroz strah, dok snažne vrijednosti donose promjene zbog dubljeg razumijevanja posljedica ponašanja. Ključni cilj roditeljstva je prenijeti dobre vrijednosti djeci kako bi ona mogla odlučiti učiniti pravu stvar kada za to dođe vrijeme, dok roditeljstvo putem pravila rezultira pridržavanjem samo dok djeca znaju da ih se promatra.
Za one koji žele poboljšati svoje pristupe roditeljstvu u 2024., ne radi se o uvođenju drastičnih promjena, već o ulaganju vremena u bolje razumijevanje ponašanja djeteta, objasnio je Noctor za Irish Examiner.
Razumijevanje ponašanja
Dječji psihoterapeut navodi da dječje ponašanje uglavnom ima tri funkcije: suočavanje, kontroliranje i komuniciranje.
Bilo da se radi o malom djetetu koje neprestano plače, osnovnoškolskom djetetu koje odbija ići u školu ili tinejdžeru koji oštro odbija sudjelovati u bilo kakvim izvannastavnim aktivnostima, ova su ponašanja obično pokušaji suočavanja, kontroliranja ili komuniciranja kako se osjećaju.
Roditelji često vjeruju da je njihov zadatak promijeniti ponašanje, ali to je kasniji dio procesa. Prvo što trebamo učiniti jest shvatiti značenje iza ponašanja djece. Noctor tvrdi da ovakvo ponašanje trebamo vidjeti kao putokaz do problema, a ne kao sam problem. Savjetuje da se više trudimo razumjeti izazovno ponašanje djece kako bismo ostvarili svoje novogodišnje roditeljske ciljeve.
Dakle, važno je da pokušamo razumjeti svoju djecu i vidjeti svijet kroz njihove oči. Ključno je da ulažemo u prenošenje vrijednosti, umjesto u pravila. Djeca bolje reagiraju na podršku u postizanju svojih ciljeva, nego na prijetnje da će biti sankcionirana ako se ne promijene.