Odgoj pod strogim roditeljskim nadzorom može ostaviti značajan trag na osobnost i ponašanje. Iako stroga pravila i visoka očekivanja nekima mogu pomoći u razvoju discipline, kod drugih ostavljaju osjećaj neslobode, tjeskobe i nesigurnosti. Odrasli koji su odrastali uz vrlo stroge roditelje često razviju specifične načine razmišljanja i funkcioniranja kako bi se nosili s pritiskom iz djetinjstva. Prema mišljenju stručnjaka, upravo ti obrambeni mehanizmi i emocionalna prilagodba često ostaju prisutni i u odrasloj dobi, oblikujući njihov svakodnevni život.
Osobe koje su imale stroge roditelje često odrastaju s osjećajem da nikada nisu dovoljno dobre, bez obzira na trud. Takva okolina može ih potaknuti na razvijanje perfekcionizma, gdje sami sebi nameću visoke standarde kako bi izbjegli kritiku ili razočaranje. U odrasloj dobi to može rezultirati pretjeranim samokritiziranjem i osjećajem da stalno moraju dokazivati svoju vrijednost. Iako ih perfekcionizam može voditi do uspjeha, često dolazi uz osjećaj pritiska i straha od neuspjeha. Sve to može otežavati opuštanje i prihvaćanje vlastitih pogrešaka.
Djeca strogo kontroliranih obitelji rijetko imaju priliku razvijati samostalnost jer roditelji često donose sve važne odluke umjesto njih. Zbog toga kasnije u životu mogu imati problema s povjerenjem u vlastitu prosudbu. Svaka odluka za njih može djelovati kao veliki rizik jer su navikli da se "pogrešan izbor" strogo kažnjava ili ismijava. Odrasle osobe s ovim iskustvom često traže potvrdu izvana, bojeći se posljedica ako pogriješe. To može dovesti do oklijevanja, pasivnosti i osjećaja nesigurnosti u svakodnevnim situacijama.
Strogi odgoj nerijetko uključuje oštru kritiku i manjak pohvale, što može narušiti djetetovu sliku o sebi. Kada dijete stalno dobiva poruke da nije dovoljno dobro, s vremenom počinje vjerovati da mu nešto nedostaje. U odrasloj dobi to se može očitovati kroz poteškoće u izražavanju mišljenja, osjećaj manje vrijednosti i stalnu potrebu za odobravanjem drugih. Takve osobe često podcjenjuju vlastite sposobnosti, iako su objektivno sposobne. Nedostatak emocionalne podrške u djetinjstvu ostavlja dugotrajan trag na osjećaj osobne vrijednosti.
Ljudi koji su odrasli uz vrlo stroge roditelje često razviju osjetljiv odnos prema autoritetima. Neki od njih imaju tendenciju slijepo slušati pravila i autoritete iz straha od kazne, dok drugi razvijaju snažan otpor i potrebu za suprotstavljanjem. U oba slučaja njihov odnos prema autoritetu nije neutralan, već emocionalno obojen iskustvima iz djetinjstva. U radnom okruženju to može značiti ili pretjeranu pokornost ili otvoreno protivljenje nadređenima. Reakcija ovisi o tome kako su u djetinjstvu naučili preživljavati u strogo strukturiranom okruženju.