POSTOJI mnogo ljudi koji su društveni, imaju dobre veze i uspješne karijere, ali su odrasli u iznimno teškim situacijama i imali teško djetinjstvo. Iako rane iz djetinjstva zarastaju, neke stvari ipak ostaju, objašnjavaju psiholozi za Your Tango. Kako otkrivaju, postoje određeni suptilni znakovi koji mogu ukazivati na to da je osoba imala teško ili traumatično djetinjstvo, a to je na njoj ostavilo trag.
Osoba je vrlo neovisna ili neprestano ovisi o drugima
Kako objašnjavaju psiholozi, imati loše djetinjstvo obično znači jednu od dvije stvari: ili je osoba bila zanemarivana kao dijete ili su je roditelji neprestano ''gušili''. Ako je osoba bila zanemareno dijete ili žrtva nasilja svojih roditelja na bilo koji način, bila je primorana od malih se nogu ponašati kao odrasla osoba.
Takvi ljudi često imaju razinu zrelosti koja nije normalna za njihovu dob, odnosno uglavnom su ili vrlo neovisni ili odlaze u drugi ekstrem pa neprestano ovise o drugima jer im je to nedostajalo u djetinjstvu ili su roditelji neprestano pazili na sve što rade.
Rijetko govori o svojoj obitelji i/ili odrastanju
Osoba koja je imala teško djetinjstvo često izbjegava razgovarati o svom djetinjstvu ili obitelji, prvenstveno kako bi izbjegla neugodna sjećanja koja je vežu za to. Isto tako, vrlo je moguće da će ljudi koji su imali teško djetinjstvo prekinuti veze sa svima iz tog razdoblja u životu, dodaju psiholozi.
Ima naviku ugađati drugima
Iako je pohvalno pomagati drugima, ljudi koji imaju naviku neprestano ugađati drugima, čak i kada to ne žele, vrlo su vjerojatno odrasli s roditeljima koji su od njih očekivali savršenstvo ili su odrasli u lošim odnosima sa svojim roditeljima. Psiholozi otkrivaju kako je sklonost ugađanju drugima jedan od najčešćih znakova da je osoba odrasla u razorenom domu.
Za njih je to u djetinjstvu bila vještina preživljavanja, donosi Your Tango. Dijete koje je bilo psihički ili fizički kažnjavano kada su njegovi roditelji bili nezadovoljni njegovim ponašanjem rezultira upravo neprestanim udovoljavanjem drugima u odrasloj dobi.
Uvijek se ispričava
Osoba koja je odrasla s roditeljem koji ju je psihički zlostavljao živi u uvjerenju da je upravo ona odgovorna ili kriva za loše postupke svoje okoline, iako to uopće nije točno. Kao rezultat toga, osoba je sklona stalno se ispričavati ljudima kako bi podsvjesno izbjegla potencijalna osuđivanja ili sukobe bilo koje vrste.