Parentifikacija, poznatije kao preuzimanje uloge roditelja, događa se kada djeca preuzmu ulogu skrbnika. Djeca postaju odgovorna za emocionalne potrebe roditelja, a ponekad i mlađe braće i sestara, često pružajući podršku i utjehu.
"Osim toga, preuzimaju i roditeljske zadatke poput upravljanja kućanstvom i donošenja odluka. Ovaj disfunkcionalni obrazac najčešće se javlja zbog nedostatka zdrave roditeljske skrbi i može ostaviti trajne posljedice na djecu, osobito kćeri koje se često suočavaju s pretjeranom odgovornošću i emocionalnim opterećenjem", objasnila je terapeutkinja Kaytee Gillis za Psychology Today.
Također, kćeri koje u ranom djetinjstvu preuzmu uloge roditelja, mogu razviti određene navike i osobine. Prema Gillis, ovo je šest najčešćih osobina kćeri koje su prošle kroz takvu situaciju kao djevojčice.
"Parentificirane kćeri često osjećaju odgovornost daleko veću od svojih godina. Postaju izrazito samostalne jer su rano naučile oslanjati se samo na sebe", kaže Gillis.
Naučene uvijek biti "jake", ove žene teško pokazuju slabost ili traže pomoć. To ih može opterećivati tjeskobom pri pomisli da ovise o drugima.
Zbog pritiska da ispune očekivanja, kćeri koje su preuzele ulogu roditelja razvijaju težnju za savršenstvom. "Često se preopterećuju i iscrpljuju pokušavajući uspjeti u svim područjima života", dodaje terapeutkinja.
"Zbog rane izloženosti odraslim odgovornostima, djevojčice koje su kroz to prolazile u djetinjstvu teško razlikuju vlastite potrebe od potreba drugih, što otežava brigu o sebi i postavljanje zdravih granica", pojasnila je Gillis.
"Parentificirane kćeri osjećaju stalnu potrebu za brigom o drugima, često na štetu vlastitog blagostanja", kaže terapeutkinja. To ih može dovesti do odnosa u kojima stalno preuzimaju ulogu roditelja.
"Ako su djevojčice u djetinjstvu preuzele sve ove obaveze, u odrasloj dobi često ulaze u odnose s emocionalno nedostupnim partnerima. Mogu osjećati nesigurnost u intimnim vezama i truditi se dokazati svoju vrijednost. Na kraju, ako se borite s posljedicama oporavka od traume iz djetinjstva, potražite podršku terapeuta koji vam može pomoći", zaključila je Gillis.