FUTSAL Dinamo je u spektaklu i trileru pobijedio aktualnog prvaka makarsko Novo vrijeme u krcatoj Dvojci Doma sportova. Time je izborio svoj prvi plasman u finale nacionalnog prvenstva, ali si je automatski i osigurao igranje u Ligi prvaka iduće sezone.
Makaranima je poraz jako teško pao, ali su u neformalnim razgovorima potvrdili da nikad nisu igrali u takvoj atmosferi i da je ono što se događalo na terenu i izvan njega bila najbolja moguća promocija futsala. Porazgovarali smo s Borislavom Vukovićem, čovjekom koji je od osnutka do današnjeg dana svakodnevno uz klub te je najdugovječniji član uprave i jedan od najprepoznatljivijih domaćih futsal djelatnika.
Jednostavno je momentum bio na njihovoj strani. Tako se to dogodi. Ne samo na terenu nego i u životu, a Dinamu se sve poklopilo. U prvom dijelu sezone se špekuliralo o tome hoće li ispasti iz lige, a vidite gdje su sad.
Prvo im se dogodila Kutija šibica pa dolazak Tihe Novaka, a danas već razmišljaju o tome kako bi im u Zagreb mogli stići Barcelona, Sporting ili Benfica. Oni i veliki Dinamo se više ne gledaju preko nišana, sve im je krenulo.
A što da kažem? Četiri, pet tisuća ljudi je napravilo nešto o čemu će se pričati. Ovo je neviđeno za hrvatske prilike. Ali, ne trebam ja o tome pričati. Mislim da su danas već svi vidjeli poneki video iz Dvojke koji dočarava atmosferu.
Ne bih rekao baš razočaran, ali sam nezadovoljan. Neke stvari možeš crtati i objašnjavati, ali sve dok se ne dogode, ne znaš kako će ljudi reagirati. Mislim da su svi u klubu, od najstarijeg do najmlađeg, možda mislili da će nam nakon dvostruke titule lani neke stvari doći. Morali smo neke stvari drugačije napraviti.
Moramo stvari staviti u neke okvire. Mi smo igrali pet finala zaredom, što nije uspjelo ni jednom drugom klubu u povijesti hrvatskog futsala, i to s domaćom kičmom momčadi. Sve stane u neki detalj, treba i sportske sreće. Netko gore slaže crtice i spojeve, ali mislim da postoji razlog zašto netko izgubi na penale, netko pogodi stativu, a netko pobijedi.
Iskreno, za sutra se nimalo ne bojim. I reći ćete mi možda da sam lud, ali je možda i bolje da nismo ušli u finale. Uspjesi te opijaju i često ti ne daju prostora za promjene. S druge strane, tek u porazima vidiš kako će netko reagirati.