NA DANAŠNJI dan 2018. godine preminuo je Davide Astori. Imao je samo 31 godinu. Bivši talijanski reprezentativac i tada Fiorentinin kapetan preminuo je 4. ožujka u hotelskoj sobi u Udinama, gdje je tog dana trebao povesti momčad u ligašku utakmicu protiv Udinesea. Na dan predviđenog gostovanja nije se spustio na doručak s ostatkom momčadi. Pronašli su ga suigrači nakon što su provalili u njegovu sobu poslije neuspješnih pokušaja da ga probude telefonskim pozivima. Umro je od zastoja srca.
Astori je bi omiljen među suigračima i protivnicima zbog svoje prijateljske naravi. Vijest je šokirala ne samo sportski dio javnosti već i mnoge koji ga nisu poznavali. Sportska Italija je danima bila u žalosti, utakmice Serie A su odgođene, a navijače FIorentine naročito je ganuo tadašnji hrvatski reprezentativac i dokapetan Viola Milan Badelj.
Kao zamjenik Astorija dobio je veliku čast da se u centru Firence, pred desetak tisuća poklonika pokojnog vođe momčadi, uime kluba oprosti od prerano preminulog omiljenog nogometaša. Badelj je održao govor u Bazilici svetog križa na komemoraciji Astoriju (i to nakon govora brata preminulog nogometaša), dok se čulo kako mu glas podrhtava i govori kroz suze:
"Dragi Davide, govorim uime suigrača i cijele obitelji Viola. Tvoje ime na hebrejskom znači voljeni, a kada danas vidim sve ove ljude okupljene zbog tebe, vjerujem da je to doista s razlogom tvoje ime.
Davide, ti svojim očima ulaziš pod kožu čovjeku i ostaješ ondje. Nisi kao svi drugi. Onaj si koji je, čak i ako ne razumijemo jezik, mogao razgovarati sa svima nama, iz srca i držati nas zajedno. Ti imaš jedinstven dar govora srca.
Tvoji majka i otac moraju znati da s tobom ni u čemu nisu pogriješili. Ti si sin i brat kakvog svi mogu poželjeti. Ti si najbolji suigrač, osjećali smo se sigurnije znajući da je David uz nas. Ne mogu zaboraviti tvoj smijeh i šale sa svima. Kako si se volio opisivati: 'modni dizajner koji u slobodno vrijeme igra nogomet'. Ti si nogomet, i to onaj istinski, dječji.
Naše su misli s obitelji, Francescom i tvojom princezom Victorijom. Zadatak svih bliskih tebi je ispričati joj kakav joj je otac bio. Kakav velik čovjek. Završit ću s anegdotom: ujutro, kad bi stigao u sobu za masažu, uvijek si palio svjetlo. To si ti svima nama - svjetlo. Hvala, Davide."
Nešto kasnije, mnoge navijače rasplakalo je pismo napadača Riccarda Saponare. Astorijev suigrač koji danas igra u Turskoj napisao mu je emotivno pismo obraćajući mu se kao da je on još uvijek pored njega:
"Ricky, jesi li vidio? La La Land je osvojio Oscara. Tko zna je li zasluženo?
Ne znam, Asto, ali čim se počne prikazivati u Italiji, moramo ga pogledati. Ocijenit ćemo ga bez milosti, kao i uvijek. U redu, Ricky, da vidimo je li taj Oscar zaista zaslužen.
Kad pomislim na život koji iznenada stane, koji te ostavi bez daha i slomi bez dopuštenja, sjetim se tog trenutka. Davide je bio dizajner interijera, poznavatelj filmova, kuhar, zaljubljenik u TV serije, svestran čovjek. Ne postoji nešto što nije znao. Zaluđen nogometom, moj omiljeni tip. Kao što je uvijek govorio, osjećao se kao dizajner koji je u slobodno vrijeme postao nogometaš."
"Kad pomislim na život koji te ostavi bez mogućnosti da nadoknadiš propušteno vrijeme, pomislim na La La Land. Film koji sam trebao gledati s Astom, film koji sam gledao sam. Osjećaj bespomoćnosti, uskraćenosti. Kroz godine sam ga pogledao puno puta i on za mene ima posebno značenje. Zbog djevojke s kojom sam tad bio u vezi i zbog samog filma. Zbog prijatelja kojem sam obećao procjenu. Da, Asto, mogu ti reći da zaista zaslužuje Oscara.
Prošle su tri godine i nedostaje mi tvoje rame. Sjedili smo jedan pored drugoga u sobi i znaš da sam se na tebe često znao nasloniti na način na koji se nasloniš na starijeg brata. Pokazao si mi da si jedinstvena osoba, drugačiji vođa."
"Kao onda kad sam potpisao za Fiorentinu. Menadžer tima me dodao u WhatsApp grupu i bio sam samo broj u telefonskom imeniku mnogih. To se događa kad promijeniš momčad. Anonimac +39 u mobitelu. Ali ne. Ti si me tražio broj i odmah mi poslao poruku poručivši mi da na tebe mogu računati što mi god bude trebalo.
Jednostavne riječi, ali u tom trenutku sam postao manje usamljen. Nismo se poznavali, ali je strah po ulasku u novu svlačionicu nakon tri godine u Empoliju odmah izbrisan. Uvijek si mi pokazivao što znači biti tvoj prijatelj, malim, svakodnevnim gestama.
Tog sam ti dana rekao da neću igrati. Ti, tvrdoglav, govorio si da ću biti starter. Tog sam dana završio na tribinama, ali znam da si to radio zbog mene. Katkad čitam poruke koje si mi slao dok idem na stadion.
'Dobro ti ide, sazrijevaš. Danas nećeš igrati, ali na pravom si putu da se vratiš na svoju razinu. Nastavi tako.'"
"Znaš, bio bi ponosan na mene zbog onog što sam napravio prije nekoliko dana. Agudelo, moj suigrač koji je prije nekoliko dana stigao iz Južne Amerike, posvadio se s trenerom tijekom treninga. Uvrijedio se. Izbačen je, ali ga je trener pozvao natrag. Nije se želio vratiti. Rekao sam mu da to ne radi, nego da se vrati na travnjak. Na tvoj način, da se ne diže graja.
Bio je ljutit i u svlačionici pa sam ga pozvao na stranu.
'Slušaj me', rekao sam mu.
'Znaš li da bi trebao biti sretan? Trener se naljutio, najurio te i trebalo bi ti zbog toga biti drago. Što bi ti htio? Trenera koji ti ništa ne kaže, koji se pravi da se ništa nije dogodilo i koji te u nedjelju ostavi na klupi bez objašnjenja? Da nemaš šanse shvatiti u čemu si pogriješio i mogućnost popraviti te pogreške? Trebao bi biti sretan, volio bih da sam ja imao takvog trenera kad sam bio mlad.'
Nije mi odgovorio. Na dan utakmice bio sam u svlačionici i prao sam zube kad sam ga vidio kako ulazi.
'Riccardo, moram ti zahvaliti. Danas startam', rekao mi je.
Hvala, Asto. Volim te."
Astori je započeo je svoju profesionalnu karijeru u AC Milanu, iako nikada nije nastupio za prvu momčad. Karijeru je gradio kroz posudbe u Pizzighettone i Cremonese, prije nego što je 2008. godine prešao u Cagliari. U Cagliariju je proveo šest sezona, odigravši 174 utakmice u Serie A.
Nakon toga je bio na posudbama u Romi i Fiorentini, da bi 2016. godine potpisao stalni ugovor s Fiorentinom. Za Viole je odigrao ukupno 109 utakmica u svim natjecanjima i postao kapetan momčadi.
Astori je za talijansku reprezentaciju debitirao 2011. godine. Ukupno je sakupio 14 nastupa za Azzurre, postigavši jedan gol na Kupu konfederacija 2013. godine, gdje je Italija osvojila brončanu medalju.