JOHN BARNES član je Engleske nogometne kuće slavnih, u velikoj anketi Timesa proglašen je "najboljim ljevakom kojeg je Engleska ikad imala", a prema magazinu FourFourTwo je "najbolji igrač Liverpoola svih vremena". Ipak, velika zvijezda Watforda, Liverpoola i Engleske 80-ih i početka 90-ih, najviše se pamti po čudesnom golu kojeg je zabio na današnji dan 1984. I to Brazilu, na mitskoj Maracani u Rio de Janeiru.
Svih 56 tisuća ljudi, osim par idiota, ustalo je i pljeskalo
Istina, bila je to prijateljska utakmica, a Brazil ju je igrao bez najvećih zvijezda Socratesa, Zica i Falcaa, pa je na stadionu koji je tada mogao primiti 200 tisuća ljudi, bilo popunjeno tek nešto više od četvrtine stolica. Ali svih tih 56 tisuća ljudi, osim par idiota o kojima će riječi biti kasnije, u 44. minuti ustalo se i dugo pljeskalo mladom (20) Englezu koji je zabio gol kakav, mislilo se sve do tada, mogu, znaju i smiju zabiti samo Brazilci.
Od primanja lopte prsima do njenog slanja desnicom u gol, trebalo mu je 30 metara, osam sekundi, 11 dodira i šest nanizanih suparnika
Barnes je loptu primirio prsima na lijevom krilu. Ispred njega je bio Leonardo, brazilski desni bočni, koji će ubrzo postati prva od šest žrtava brazilskog driblinga engleskog krila. Barnes je hipnotizirajućom kontrolom lopte otplesao kroz dva obrambena reda suparnika milijući loptu s obje noge. Brazilci su pored Barnesa padali kao pokošeni, a zadnji se po podu opružio njihov golman Roberto Costa, kojeg je Barnes također posložio na travu Maracane, prije nego što je zabio loptu u njegovu mrežu. Od primanja lopte prsima do njenog slanja desnicom u gol, Barnesu je trebalo 30 metara, samo osam sekundi, tek 11 dodira i čak šest nanizanih suparnika.
Nije čudno da je Maracana ustala i pljeskala mu.
Barnes pak priznaje da je u času poentiranja ili tijekom akcije koja mu je prethodila, bio uvjeren kako nije napravio ništa posebno. Njegov opis povijesnog gola jako je zanimljiv:
"Iskreno, nijedan Brazilac me nije niti pokušao spriječiti, što mi je olakšalo put do gola i poentiranje"
"Nisam bio svjestan što sam napravio dok kasnije nisam gledao snimku. Ne sjećam se puno toga vezanog za gol. To mi je bilo poput izvantjelesnog iskustva. Tada nisam napravio ništa planirano, niti sam znao što radim. To je bio tek instinkt. Taj gol postao je slavan jer je postignut na Maracani, protiv Brazila. Ali moram biti iskren i istaknuti da me tijekom prodora nijedan Brazilac nije pokušao spriječiti startom na mene ili loptu, što mi je olakšalo put do gola i poentiranje. Nakon što sam prošao prvog igrača htio sam dodati loptu, ali oni su me puštali da idem dalje. Kada sam prošao trojicu pomislio sam 'Ok, to je to, a sada mi dajte da predam loptu nekome drugom!'
"Nije to moj najljepši gol, bolji je onaj protiv Rotherhama"
Ali par sekundi kasnije bio sam pred golmanom i zabio šokiranim Brazilcima. Vjerojatno su mislili da Englez ne može napraviti ovako nešto. I ovo je bila samo prijateljska utakmica. Da je bila na SP-u, davno prije gola bi me netko pokosio. Uostalom, nisam siguran da je to najljepši gol kojeg sam zabio. Bio je jedan za Watford protiv Rotherhama koji je bolji, ali na utakmici nije bilo toliko ljudi pa nije ostao u sjećanju kao onaj u Riju."
Zašto Barnes podcjenjuje vlastito remek-djelo?
Nakon što je nezaboravni gol postigao, Barnes je u drugom poluvremenu još jedan namjestio, za pobjedu Engleske 2:0 i prvi poraz Brazila na domaćem terenu nakon 27 godina. Ipak, kao što ste pročitali, Barnes očito previše podcjenjuje vlastito remek-djelo. Jasno je i zašto. Taj gol mu je umjesto blagoslova postao prokletstvo. Nakon takve velemajstorije na samom početku igranja za reprezentaciju, od njega se očekivalo da je redovno ponavlja. Ali on nikada do kraja karijere za Englesku nije igrao sjajno kao što je to radio u Watfordu i Liverpoolu.
Engleski rasistički idioti pokvarili mu slavlje nakon gola za povijest nogometa
U reprezentaciji je 80-ih također prolazio specifičnu torturu, zahvaljujući idiotima koje smo spomenuli na početku teksta. Brojni ultradesničari među navijačima Engleske nisu slavili njegove golove za reprezentaciju "zato što ih je postigao crnac" i demonstrativno bi ostajali sjediti kada bi Barnes poentirao. Nakon što je zabio najljepši gol u povijesti Maracane za pobjedu Engleske nad Brazilom, u avionu na povratku na Otok, engleski rasisti vikali su mu da je Engleska "pobijedila 1:0 jer se njegov gol ne računa".