Dinamo je izdao svoje navijače

Foto: EPA/FaH

DINAMO je ipak prodao Roberta Ljubičića u atenski AEK. Odšteta koju će prvak Hrvatske dobiti iznosi oko 3.5 milijuna eura, a Ljubičić će u srijedu otputovati u Atenu, gdje bi potom trebao potpisati ugovor. Dinamo je prvu ponudu za Ljubičića u iznosu od tri milijuna eura odbio, no nakon nekoliko sati je stigla nova, poboljšana i na Maksimiru su zaključili da bi prodaja bila dobra za sve strane.

Ovaj transfer izazvao je bijes kod dobrog dijela Dinamovih navijača, bez obzira na to je li njihova ljutnja izazvana sportskim ili drugim razlozima. Ovim transferom je aktualna uprava Dinama dodala još jednu veliku glupost u impresivnom nizu besmislenih poteza u zadnjih par mjeseci.

S aspekta trenutne Dinamove situacije, ova odluka nema nikakvog smisla i svakako nije dobra poruka konkurentima. S druge strane, i važnije od toga, klub ne čine samo brojke, transferi i rezultati. Poslovati s AEK-om nakon svega što se dogodilo u Ateni je izdaja svojih navijača.

Ljubičića je Dinamo žrtvovao, a onda prodao kad je trebao dobiti pravu šansu

Pisali smo prije početka sezone kako je Ljubičić bio žrtvovan u najdužem i najneuspješnijem Dinamovom taktičkom eksperimentu zadnjih godina, onom u kojem ga se uporno guralo na lijevog beka, iako postoji i više nego reprezentativan uzorak utakmica, statistika pa i čistog dojma da to nikako nije bilo dobro rješenje.

Pretpostavljalo se kako je Dinamo većom minutažom Mauru Perkoviću na toj poziciji i dovođenjem Japanca Ogiware vjerojatno riješio taj problem i kako je vrijeme da Ljubičić konačno dobije šansu pokazati gdje može dati ozbiljan impuls ekipi, u sredini terena.

No, kao što smo spominjali, godinu i pol dana u kojima su ga treneri gurali na neprirodnu poziciju i ulogu, a time i na volej navijačima koji jedva čekaju imati dežurnog Pedra u ekipi, ostavilo je traga. Ljubičić je htio otići jer je osjećao da ne napreduje. Još točnije bi bilo reći da je nazadovao.

Kriva poruka rivalima i nedostatak vizije. Je li Dinamu lova toliki problem?

Dinamo je prije manje od pola godine u kadar vratio Arijana Ademija, koji jednostavno više ne može igrati na željenoj razini. Prodati igrača koji trenutno ima puno veći plafon nema smisla, posebno kada se zna da je klub nedavno pustio na posudbu Luku Vrbančića, jednog od najvećih talenata u veznoj liniji.

U trenutku kada trener, a ujedno i sportski direktor, stalno komunicira da treba pojačanja, prodaja igrača koji je prvotimac (ili barem vrlo blizu tog statusa) i koji je u Ligi prvaka odigrao sjajnu dionicu nije dobar znak. Dinamo ili nema love ili ne zna što radi, ili oboje, ali to je toliko jasno da je već dosadno o tome pisati i maltretirati čitatelje.

Ovo sasvim sigurno nije dobra poruka ni u odnosu na rivale. Borba za titulu je neizvjesna, borba je za svaki bod, svaki poraz se proglašava elementarnom nepogodom, a klubovi svakim potezom moraju dokazati navijačima da je baš to put prema tituli. Ovaj potez ne može biti dalje od toga iz Dinamove perspektive.

Klub nisu samo brojke, transferi i rezultati. Poslovati s AEK-om u ovom trenutku je izdaja navijača

Čak i kad sve to maknemo na stranu, iz navijačke perspektive je ovakav transfer neoprostiv. Koliko god postmodernistički cinizam pokušavao zanijekati tu činjenicu, jedan nogometni klub ne čine transferi, lova ili rezultati. Ili bar ne samo oni.

Postoji razlog zašto se određeni navijači okupljaju oko određenog kluba i van geografskih. Imaju zajedničke ciljeve, zagovaraju iste vrijednosti ili dijele emocionalnu sponu oko toga što bi njihov kolektiv morao predstavljati na terenu i izvan njega.

To nije racionalna kategorija,  ali ona postoji. Zbog toga nikad neće biti isto je li igrač X iz Hajduka otišao u Dinamo ili Varaždin. Intuitivno nam je jasno, bez obzira na to slažemo li se tom tezom i prihvaćamo li je, da se neke stvari jednostavno ne rade neovisno o tome ima li taj potez poslovnog smisla.

Prodati igrača u AEK jedna je od tih stvari. Prošlo je jedva mjesec dana otkad je stotinjak Boysa izašlo iz grčkih zatvora, u kojima su skoro pet mjeseci ležali zbog navijačke tučnjave iako su mjesecima svi dokazi o ubojstvu navijača AEK-a išli u sasvim suprotnom smjeru od onog koji bi za to sumnjičio Dinamove navijače.

Sve se to uvelike događalo pod patronatom AEK-a, koji je tjednima bildao atmosferu histerije i straha i davao sve od sebe da nagovori UEFA-u da Dinamo izbaci iz Europe, iživljavajući se nad tragičnom pogibijom vlastitog navijača.

Za zaključak je efektnije jednostavno citirati priopćenje kluba od ljetos, istog ovog s kojim hrvatski prvak danas posluje: "Hrvatski huligani su kriminalni čopor koji je došao ubijati. Ti ljudi koji su došli ubijati su sastavni dio Dinamove organizacije."

Malu nadu budi činjenica da Dinamo više nije monolitna masa u kojoj postoje isključivo ljudi na jednoj liniji razmišljanja, profesionalni dizači ruku. Dva člana Izvršnog odbora, Skender i Nauković, ljudi od povjerenja navijača, glasali su protiv transfera. Ostali nisu svjesni okoline u kojoj žive i kluba koji predstavljaju.