DA JE netko nakon devetke protiv Bayerna rekao da će dinamovci biti nezadovoljni "samo" bodom protiv viceprvaka Francuske i momčadi koja je u prvom kolu Lige prvaka pobijedila Barcelonu, malo tko bi mu vjerovao. No, nakon što je Dinamo imao 2:0 do 75. minute i 2:1 do 90. minute, osjećaj je upravo takav.
Jako je malo nedostajalo za ozbiljan skalp koji bi savršeno zaokružio utakmicu u večeri koja je izgledala kao Dinamovo iskupljenje i preporod. Momčad je doista izgledala kao u najboljim danima Bjeličinog prvog mandata na klupi Plavih, a da simbolika bude potpuna, pobrinuo se i šahtarovski završetak utakmice i tisuću jedno "da smo" dan nakon susreta. No, bez obzira na to što je Dinamo izgubio dva boda, ono što je prikazao dotad vjerojatno je premašilo čak i ona najoptimističnija očekivanja.
Bunker koji to nije
Kao i puno puta u prvom mandatu, Bjelica je u utakmicu krenuo s tri centralna braniča. Stoperska linija Bernauer-Catherine-Torrente nije najbrža na svijetu i teško može braniti veliki prostor, pa joj je prilagođen i stil obrane.
U sredini su Mišić i Sučić gustom postavkom vrlo dobro branili suparničku progresiju kroz centralni dio terena, a Ristovski i Pierre-Gabriel su se po potrebi spuštali u zadnju liniju i dijagonalnim zatvaranjem leđa pomagali braniti dubinu.
Tu je Dinamo napravio više od pola posla jer je Monacu to bio jedini manevar kojim se pokušao zavući iza obrane. Momčad je u tom dijelu bespogovorno slijedila upute, a igrač viška u zadnjoj liniji je omogućio stoperima iskakanje kada bi se neki suparnički igrač pojavio između linija.
Ako je negdje i puklo, za to se pobrinuo natopljen travnjak koji je ekipi u posjedu davao nemoguć zadatak, a svaka malo jača ili viša lopta bila je rulet jer je bilo nemoguće procijeniti gdje će i kako odskočiti.
Ono što je na papiru izgledalo kao bunker s pet braniča te dva i pol razarača u sredini terena, u stvarnosti je funkcioniralo dosta drugačije. Znalo se da će Dinamo osvajati prostor nakon što Petković s pozicije sidruna razigra suigrače, a ključnu ulogu imali su bekovi.
I Ristovski i Pierre-Gabriel su još u fazi obrane zauzimali pozicije iz kojih su mogli, po osvajanju lopte, vrlo brzo isprintati uz liniju i raširiti teren. Zbog toga je na momente patila i defenzivna stabilnost, ali Dinamo je u njima dobio dva ventila preko kojih je uvijek mogao izaći i time onemogućiti Monaco da ulovi ritam u kojem stalno napada i drži Dinamo ispred Nevistićevog gola.
Ademi je oživio, a Sučić i Baturina uživali
Jedno od ključnih pitanja uoči Bjeličinog povratka bilo je hoće li naći ulogu Ademiju koji više nije moćan kao i prije i koja će to uloga biti. Dinamov kapetan je pokazao da još ima ulja u svići i u prvom poluvremenu je odigrao jednu od ključnih rola na terenu.
Gurnut je bliže suparničkom golu u odnosu na Mišića i Sučića. Zadatak mu je bio kupiti lopte koje Petković ostavlja s igračem na leđima i agresivno ih napadati. Tako je iščeprkao nekoliko drugih lopti koje su gurnule Dinamo u tranziciju, ali je napravio i nekoliko profesionalnih prekršaja koje su onemogućile Monacu da jednostavnim dodavanjem izbaci pola Dinamove obrane iz igre.
Petković je, uz pomoć Baturine, usmjeravao Monaco da u zadnjoj liniji puno više igra preko Salisua nego Kehrera koji je na lopti puno bolji igrač. Uz Ademija koji je kao pitbull branio suparniku lagani ulaz u sredinu, Mišić je imao puno lakši posao i pokazao je da u pravim uvjetima i dalje može odigrati vrhunsku utakmicu i na ovom nivou.
Susret su, bar do zadnjih 15 minuta, prelomili Baturina i Sučić. Obojica su pokazala da se puno bolje snalaze u slobodnijim rolama u kojima koriste fokus suparničke obrane na Petkoviću i utrčavanjima u kanale iza leđa stopera rade probleme.
Paše im to osjetno više od stroge pozicijske igre kakva se od njih često tražila, ali treba imati na umu i to da neće svaki suparnik izlaziti ovako visoko protiv Dinama i ostavljati toliko prostora iza svojih leđa.
Neki stari Dinamo
U suštini, sve je jučer djelovalo kao da je Dinamo zamrznut 2020. godine kada je Bjelica otišao pa ga se netko sjetio odmrznuti. Lica i prezimena na dresovima bila su drugačija, ali ponovo smo gledali organiziran i fleksibilan obrambeni blok i brze i direktne izlaske u kontru s fokusom na Petkovićevu igru leđima.
Jedina upitna trenerska odluka je bila ona o zamjenama. Bjelica ih je napravio dvije, a iz ove perspektive bi zlata vrijedilo da je Kulenović dobio zadnjih deset minuta makar da napravi tri faula, zaradi žuti karton i unese dodatnu dozu nervoze u suparnika.
Često smo skloni novim trenerima pripisivati nadnaravne moći kada ekipa usred šok terapije i odlaska starog trenera izgleda bolje, ali Bjeličina zahvala Jakiroviću nakon utakmice nije samo odraz kurtoazije.
Dio ideja koje smo sinoć vidjeli su postojale tu i u Jakirovićevom periodu, ali je činjenica da je ekipa igrala pod blokadom i da je promjena bila nužna. Najveća pobjeda Bjeličinog prvog tjedna na klupi Dinama je to što igrači izgledaju moćnije, gladnije i motiviranije i to što izgledaju kao mangupi, a ne preplašeni školarci.
Još je bolja vijest da je u igru ušao i Marko Rog koji je odigrao izvanrednu utakmicu i koji je u nekoliko slaloma pokazao koliko unutarnjih rezervi Dinamo zapravo ima. Uspije li ih Bjelica osloboditi u značajnijoj mjeri, utakmice poput ovih neće biti avantura za jednu noć.
Trebalo je ovo Dinamu. Nakon što je prošle sezone ispao u C ligu europskih natjecanja, sve se glasnije pričalo o tome da mu je to nova realnost, a protiv Bayerna je dojam bio kao da je i ekipa takav stav bezvoljno prihvatila. Protiv Monaca se, na lošem terenu koji je Plavima pasao unatoč, pokazalo koliko dobra ova ekipa može biti kada je ispravno posložena.