Dinamov eksperiment nije uspio. Zbog toga gubi ključnog igrača

Foto: Luka Stanzl/Pixsell

DINAMO u utorak od 17 sati otvara drugi dio sezone utakmicom protiv Lokomotive na Maksimiru. Aktualni prvak Hrvatske zaostaje za Hajdukom sedam bodova (uz dvije utakmice manje) i nema pravo na kiks u ovakvim utakmicama. Eventualni gubitak titule bi bio katastrofa za Dinamo u svakom pogledu i ova polusezona s pravom nosi titulu najvažnije u modernoj povijesti kluba.

Ona bi, s obzirom na zbivanja na terenu i izvan njega, mogla i trebala biti prekretnica i za klub i za navijače, ali i igrače. Jedan od njih se posebno ističe. Pred Robertom Ljubičićem su četiri najvažnija mjeseca u karijeri u kojima se mora podići. Na njegovu žalost, nije sve u njegovim rukama.

Povijesna pobjeda je pokrenula najdugovječniji i najneuspješniji Dinamov eksperiment

Dinamo je Ljubičića doveo u ljeto 2022. godine iz bečkog Rapida za tri milijuna eura. Plavima se svidio tada 23-godišnji čupavi veznjak koji je sjajno igrao i protiv Dinama u Europskoj ligi te se činio kao idealan igrač za potrebe hrvatskog prvaka.

Odličnim radnim navikama, velikim kapacitetom pluća, finom dijagonalom i dobrim osjećajem za prostor, vrlo brzo je osvojio Dinamove navijače. Za Dinamo je debitirao protiv Hajduka u Superkupu. Plavi su dominirali, ali su do trofeja stigli tek nakon penala.

Dva mjeseca kasnije Dinamo je ostvario jednu od najvećih pobjeda u povijesti kluba kada je u prvom kolu grupne faze Lige prvaka na Maksimiru pao Chelsea. Za navijače i klub je to bila posebna večer, a za Ljubičića, pokazat će se, početak najdugovječnijeg Dinamovog eksperimenta koji nije uspio.

Iako je i prije znao pokrpati vječnu rupu na lijevom beku, nakon pobjede nad Chelseajem njegov status je bio zacementiran. Pobijediti donedavnog prvaka Europe, a onda mijenjati igračima ulogu ili poziciju jednostavno nije nešto na što bi se odlučio velik broj trenera.

Ljubičić je bio strpljiv. Čekao je upravu da dovede kvalitetnog igrača na lijevom boku i da konačno zaigra na poziciji na kojoj može puno više pružiti. Dočekao je nekoliko prinova koje su trebale biti rješenje, ali su mu se i Ante Čačić, i Igor Bišćan i Sergej Jakirović uporno vraćali kao jedinom čovjeku kojem vjeruju da odigra na najdeficitarnijoj poziciji.

Ljubičić ne igra dobro, ali to nije isključivo njegova krivica

Nakon godinu i pol dana njegovog boravka u Zagrebu, oko Ljubičića postoji puno pitanja, ali jedna od rijetkih sigurnih stvari jest da on nije bek. Ili, bolje rečeno, ne može na toj poziciji dati onoliko koliko Dinamu treba.

U obrani nema ono što treba beku. On je veznjak navikao igrati agresivnu obranu i presing. Kada takvog igrača stavite na beka, morate računati s tim da će u par defenzivnih akcija napustiti poziciju, a to je u zadnjoj liniji opasno po gol.

U napadu nije čovjek kojem je centaršut forte niti ima navike kretanja beka, koji u svakom trenutku dok je momčad u posjedu lopte razmišlja o tome da svojim pozicioniranjem širi igru i poveća aktivno polje za igru.

Grafika: Sofascore

Gore i od jednog i od drugog je to što je Dinamo u sredini terena, gdje je konkurencija na momente bila vrlo siromašna, izgubio potencijalno sjajnog igrača. To se osjetilo u zadnjim utakmicama prošle polusezone, kada je Ljubičić znao zaigrati u sredini terena, uglavnom u kasnijim fazama susreta.

Djelovao je potpuno van ritma, neuigrano s ostatkom ekipe i mučio se sa stvarima s kojima se inače ne muči. Igranje van pozicije je ostavilo traga. Gotovo da ne postoji Dinamov igrač koji nema nešto za dokazati, ali Ljubičić je na toj listi vjerojatno na samom vrhu.

Govor tijela je loš. Nešto se mora promijeniti

Ni govor tijela Ljubičića nije sjajan i izgleda kao čovjek kojem je dosta da se s njim eksperimentira. Ulazi u najbolje igračke godine i vrijeme je da napravi iskorak. Činjenica da ga je Mauro Perković izgurao krajem polusezone govori koliko je nefunkcionalna Ljubičićeva uloga.

On je za Dinamo potrebniji u sredini terena gdje mu fali svježe krvi i gdje se Josipa Mišića rauba do iznemoglosti. Baš zbog svega ovog, u plavom taboru se nadaju da će Japanac Takuya Ogiwara biti pravi čovjek za lijevu stranu obrane.

Dinamu to treba jednako kao i Ljubičiću. Klub mora igrati bolje i pobjeđivati u serijama, a trenutno ima ogromne unutarnje rezerve od kojih je energični veznjak jedna od najvećih. Zaslužio je šansu pokazati koliko može dati ekipi na pravom mjestu.