DINAMO je velikim preokretom na Rujevici svladao Rijeku (2:1) i došao korak bliže obrani naslova prvaka. Golovi Emrelija i Ademija mogli bi se pokazati ključnima u utrci za titulu, a nakon devedeset minuta odigranih kod kluba s Kvarnera ostaju i jedino što je vrijedilo od Plavih.
Bila je to još jedna utakmica u kojoj se Dinamo strahovito mučio, posebno u fazi napada, a sve do zadnjih 20 minuta kada je sve karte bacio u napad, Rijeka je kontrolirala utakmicu poslije ranog vodstva. Činjenica da je Dinamo prodisao tek kad je utakmica izgubila sve naznake pripreme i taktike i pretvorila se u ludu jurnjavu govori o tome kako je izgledao na terenu, a dva detalja otkrivaju potpunu izgubljenost Dinamove struke na svim razinama.
Najnejasnija pozicija hrvatskog nogometa
U prošloj Dinamovoj sezoni, koja je po mnogočemu zavrijedila epitet povijesne, većinu utakmica na lijevom boku odigrao je Joško Gvardiol koji je po vokaciji, navikama u igri i potencijalu čisti stoper. Dinamo je u kadru već imao nekoliko lijevih bekova, ali je za Čabraju i Štefulja isplatio oko tri milijuna eura.
Uoči nove sezone, Dinamo je tako postao jedinstven klub u svijetu. Na možda i najdeficitarnijoj poziciji svjetskog nogometa, aktualni prvak Hrvatske imao je čak šest imena. Ove polusezone doveo je i igrača koji je ofenzivno najbolji u ligi na toj poziciji, Petra Bočkaja.
Ipak, Željko Kopić se doveo u situaciju da mu pola sata ključne utakmice u borbi za titulu poziciju lijevog bočnog drži Kevin Theophile-Catherine. Bio je to čak osmi igrač koji je ove sezone dobio šansu na toj poziciji.
Bočkaj, Theophile-Catherine, Štefulj i Čabraja pridružili su se Dariju Špikiću, Mislavu Oršiću, Bartolu Franjiću i Françoisu Moubandjeu. Nedostatak kontinuiteta rješenja i logike na toj poziciji možda najbolje svjedoči o tome koliko Dinamo luta na svim razinama struke.
Petar Bočkaj, ptica selica
Prvi izbor Plavih na lijevom boku, Bočkaj, u 60 minuta stigao je pokriti čak tri pozicije u tri različita sustava. Startao je kao lijevi bek u 3-5-2 formaciji, da bi nakon pola sata završio na desnom krilu u 4-2-3-1 formaciji. Konačno, ulaskom Emrelija vratio se na lijevi bok, ali ovog puta u zadnjoj liniji od četvorice igrača.
Seljakanje Bočkaja na pozicijama dobra je preslika onoga kako je Željko Kopić pripremio, a onda i vodio utakmicu. Rijeka je zaigrala u standardnoj formaciji u standardnom stilu igre, onom koji uz manje korekcije gaji godinama.
Ništa što su radili na terenu nije iznenadilo ni prosječnog pratitelja HNL-a. S druge strane, Dinamov strateg morao je nekoliko puta mijenjati sustav igre, formaciju i tražiti rošade dok ne dođe do točne formule. Dojam je da bi u nekom paralelnom svijetu u kojem nogometni susret traje sat vremena duže napravio još pet promjena dok ne pogodi.
Ključna riječ ovdje je - pogoditi. Samo se tako može opisati razvoj utakmice i pobjeda Dinama koji je njome pokazao da, koliko god se Osijek, Hajduk i Rijeka približili po igri, i dalje ima ono što dijeli šampiona od pratnje. Nazovite to kako god hoćete.
Kopić je imao sreće. Igrači su izvukli negledljiv koktel promašenih ideja
Na kraju su Emrelijev trenutak genijalnosti i Ademijev klasičan ulazak u završnicu spasili Kopića od toga da se šest kola prije kraja opravdano postavi pitanje može li dovesti Dinamo do tamo gdje mora biti.
Bilo je bolno pratiti igru od 60 milijuna eura u kojoj su postojali problemi koji more Plave već tjednima. Ponovno se barem jedan vezni igrač bespotrebno uvlačio u liniju s tri stopera i ostavljao manjak rješenja u idućoj fazi napada.
S Petkovićem koji se bespotrebno nisko spuštao i bekovima koji su ostajali na ničijoj zemlji, Dinamo je imao šest igrača u istoj liniji i nije čudno da nije imao opcija za igru. Zabrinjavajuće je da je takva, spora i negledljiva igra, postala Kopićev trademark.
U suštini, utakmica se dobila tek kad su u vjetar bačene sve njegove ideje, priprema i taktika. Tek kad je Dinamo pohrlio prema suparničkom golu u želji za pobjedom bez pretjeranog plana, s puno centaršuteva i gomilanja igrača u završnici.
Rijeka je, s druge strane, pretjerano prepuštala Dinamu sve veći komad terena i inicijativu. U trenutku kada su mogli prelomiti i ritam utakmice i rezultat u svoju korist, neshvatljivo su se povukli i dobili nokaut od suparnika kojem je ostalo samo da luđački zamahuje i nada se da će ih zakačiti.