HAJDUKOVA sezona, za koju su se mnogi navijači nadali da će biti povijesna i prekinuti 18-godišnji post od titule prvaka, bit će u najboljem slučaju jednaka prošloj. Klub će ponovno završiti drugi u prvenstvu, a protiv Šibenika je favorit da dođe do novog trofeja u Kupu.
No Hajduku su se dogodile dobre stvari izvan osnovnog rezultata. Klub je u marketinškom i poslovnom smislu dodatno narastao, a veliki poguranac je dobio i renome akademije čiji su juniori igrali finale Lige prvaka. Marko Livaja i dalje je najbolji igrač HNL-a i najveća zvijezda, ali to nije nova vijest. Rokas Pukštas i ono što je on napravio - jest.
Više puta smo pisali o problematičnoj praksi Hajduka u zadnjih nekoliko godina, u kojima najbolji produkti akademije nisu uvijek dobivali dovoljno šansi, što je za razvojni klub pogubno. Često su se njihove minute, nužne za igrački rast, davale starijim igračima koji više koštaju, a dugoročno se to Hajduku ne može isplatiti ni rezultatski ni velikim izlaznim transferom.
U drugom dijelu sezone stvari su bitno drugačije. Hajduk je nakon druge najstarije momčadi prvenstva na početku sezone počeo sve više i više šansi davati juniorima. Doduše, u velikom broju slučajeva klinci su gurnuti u vatru zbog ozljeda, no to za priču o Hajdukovim juniorima ove sezone i nije toliko ključno.
Hajduk je krajem rujna prošle godine imao momčad koja je u prosjeku bila stara 27 godina. U drugom dijelu sezone taj prosjek je pao za više od godinu dana, a na derbiju u Maksimiru, u kojem je Dinamo pobijedio 4:0, Hajduk je bio u prosjeku mlađi od 25 godina.
Rezultat je kratkoročno patio, ali Bijeli su dobili kapital koji mogu itekako dobro naplatiti u budućnosti. Puno tih igrača odigralo je vrlo dobre role u juniorskoj Ligi prvaka, ali se u HNL-u ipak vidjelo da su klinci. Za sve, osim za jednog.
Pukštas je u Hajduk stigao okolnim putem. Rođen je u obitelji litvanskog porijekla 25. kolovoza 2004. godine u gradiću Stillwateru, u Oklahomi, a nogomet je počeo trenirati u Kansas Academy/Barca Academyju u SAD-u, selekciji koja je funkcionirala kao sjevernoamerička ekspozitura škole nogometa katalonskog velikana.
Neko vrijeme boravio je na probi u Manchester Unitedu, a na Poljud je stigao krajem 2020. godine i od tada se razvijao kroz selekcije Akademije Luka Kaliterna. Početkom prošle sezone postao je i član U-20 reprezentacije SAD-a, za koju je upisao četiri službena nastupa.
Iako će u kolovozu napuniti tek 19 godina, na terenu izgleda puno zrelije i starije od toga. Juniorski i seniorski nogomet su po pitanju zahtjeva u igri, fizikalija i tempa dva različita sporta, pa ne čudi podatak da su čak i najbolje akademije svijeta sretne ako od jedne juniorske generacije dobiju dvojicu budućih seniorskih prvotimaca.
Većina juniora se izgubi dok lovi korak za moćnijim, snažnijim i bržim igračima. Oni koji su bili fizički dominantni u mlađim kategorijama, to više nisu, pa prednost traže kroz druge elemente igre, pri čemu se često moraju redefinirati.
S druge strane, igrači koji ni u svojem godištu nisu fizički dominantni trebaju puno vremena da se naviknu na novi i dotad neviđen razvojni podražaj. Većina ih tu tranziciju ne odradi uspješno nikad, neki to uspiju kroz dvije ili tri sezone, a rijetki "odmah".
U tu skupinu spada Pukštas, klinac koji to nije. Nevjerojatno zvuči podatak da je već sada jedan od najefikasnijih duel-veznjaka u ligi i da svojom energijom igra ključnu ulogu u Hajdukovom presingu, kojim na greške tjera puno iskusnije igrače.
Klub s Poljuda možda nije očekivao takav boom, ali je ove sezone vrlo dobro postupao s igračem koji je u globalu možda imao najbolju sezonu od svih seniorskih igrača, ako ne računamo Livaju, koji je klasu ili dvije iznad ostatka momčadi.
S jedne strane, Pukštas je igrao ključne utakmice za Hajdukove juniore u Ligi prvaka i nije izgubio prijeko potrebnu dozu socijalizacije sa svojom generacijom. S druge strane, dobio je šansu u HNL-u, i to usred prvenstva, kada je pritisak rezultata bio bitno veći nego što će biti u zadnjih pet kola.
Važan faktor je i to što je za vrijeme Svjetskog prvenstva igrao drugu ligu za Solin. Podsjetimo, nakon ukidanja drugih ekipa HNS je našim prvoligašima omogućio partnerstva s ekipama iz nižeg ranga.
Hajdukov mladić tako je skupljao vrijedne minute u ligi u kojoj je svaki bod krvavo zarađen. Četiri i pol utakmice nisu puno, ali su prednost u odnosu na one koji su u seniore ubačeni bez ikakvog iskustva.
Hajduk je ove sezone imao velikih problema u veznoj liniji. Jakobušić i Nikoličius nisu doveli igrače u sredinu terena koji mogu igrati u oba smjera i donijeti novu dimenziju u kreaciji napada. Uz to su Bijele pokosile ozljede, a Krovinović ne igra ni u ulozi ni na razini na kojoj je bio prošle sezone.
U tom smislu je Pukštas bio najbolje moguće pojačanje seniorima, posebno po dolasku Ivana Leke, za čiji je nogomet on idealan igrač. Trener Hajduka igru u završnici bazira na ulascima igrača iz drugog plana.
Upravo je to ono u čemu je Pukštas bio sjajan. Ima odličan tajming i osjećaj za prostor, stalno dolazi naprijed, gladan je golova, ne boji se ući u šansu (što je bio velik problem Biuku, op. a.) i ima vrlo dobru završnicu za svoju poziciju i godine.
Kada se u obzir uzmu svi Hajdukovi veznjaci i njihov doprinos u svim fazama igre, Pukštas je najbolje što se klubu moglo dogoditi. Njegov put od klinca koji je impresionirao u jednoj sezoni do definiranog i klasnog igrača je dugačak, ali djeluje kao da ima sve što je potrebno da uspije.