HAJDUK - DINAMO 1:0

Hajduk je nadigrao kukavički Dinamo. Za to je kriv Kopić

Foto: Milan Sabic/Pixsell

KATASTROFA. Dovoljna je samo jedna riječ da se opiše ono što je Hajduk na Poljudu pokazao u prvih 45 minuta, a Dinamo tijekom cijelog susreta. Gol Nikole Kalinića zakomplicirao je borbu za naslov prvaka, a ovaj rezultat (1:0) će osim Bijelih razveseliti i Osijek, koji u teoriji sve karte za titulu drži u svojim rukama.

U prvih 45 minuta nismo gledali nogometnu utakmicu, nego festival hrvanja, sudaranja glavom i ragbijaškog naguravanja po cijelom terenu. Dojam je u drugom dijelu tek malo popravio Hajduk, koji je jednom promjenom potisnuo Dinamo, stigao do pobjedničkog gola i ogolio još jednu tužnu istinu hrvatskog prvaka.

45 minuta horora koje treba izbrisati iz svih arhiva

Grozota kojoj smo svjedočili u 45 prvih minuta na Poljudu definitivno spada u najgore izvedbe koje su dva najveća hrvatska kluba pružila u povijesti derbija. Teško se može nategnuti da je bilo barem deset minuta aktivne igre.

Festival bacanja i sudaranja je na trenutke djelovao bizarno. Najistaknutiji pojedinci tog dijela susreta bili su članovi liječničkih službi koji su od tartan-staze Poljuda do mjesta na terenu na kojima je igračima bila potrebna pomoć istrčali zavidnu kilometražu. 

Takav razvoj nije bio začuđujući s obzirom na to kako su se momčadi postavile. Kopić je još jednom pokazao manjak inicijative u derbiju pa je tako leđa Mislavu Oršiću na lijevom boku držao desnonogi stoper Kevin Theophile-Catherine. U fazi napada nabijale su se duge lopte na Petkovića.

Emreli i istureni Gojak trebali su loviti lopte koje Petković spušta, ali takav napad bio je bez ikakve pripreme, širine i nepredvidivosti. Stalno okomito guranje lopte u prostor gdje je bila najveća gužva rezultiralo je potpunim izostankom ičega što barem malo podsjeća na nogomet.

I Hajduk je imao sličnih problema. Dambrauskas je odlučio u vrh napada gurnuti tri igrača koja su po vokaciji središnji napadači - Kalinića, Livaju i Mlakara. Domaćin zbog toga nije imao nikakvu širinu u napadu, koju su mogli pružiti jedino indisponirani Mikanović i predefenzivni Melnjak.

Baš kao i momčad sa suprotne strane, Hajduk je uporno udarao glavom u zid, a 30 tisuća navijača na Poljudu i više stotina tisuća pred malim ekranima preispitivalo je svoj životni odabir da svoje slobodno vrijeme, novac i emociju ulažu u sramotu kojoj su svjedočili.

Kopić bi trebao otići već večeras. U Dinamu ga drži samo jedna stvar

Od svih slabih protagonista s derbija, titulu pobjednika uzeo je Dinamov trener Željko Kopić. U ovom dijelu teksta treba podsjetiti da je Dinamo pod njim protiv najvećeg rivala odigrao tri utakmice. Dinamo u te tri utakmice nije zabio niti jedan jedini gol.

Štoviše, Dinamo ni u jednoj od te tri utakmice nije pošteno i organizirano primirisao golu, maknemo li sa strane posljednjih desetak minuta nerezonskih centaršuteva na Poljudu. Dinamo može na kraju i uzeti naslov, ali uložiti 63 milijuna eura u ekipu i biti ovako inferioran Hajduku je sramotno.

Ne treba zaboraviti ni da je protiv drugog glavnog konkurenta Dinamo pod Kopićem odigrao vrlo sličnu utakmicu, kad je golom Mancea ostao bez boda u Gradskom vrtu. Plavi u najvećim utakmicama djeluju kao momčad bez smisla, plana, mirisa i krvi, i to mora biti trenerova krivnja.

S obzirom na razinu Dinamove igre i žestoku borbu za titulu, Željko Kopić bi već večeras morao biti bivši Dinamov trener. Jedina stvar koja ga izvlači je činjenica da je prvenstvo pri kraju i da očitih i spremnih kandidata nema. A promjena promjene radi može upaliti samo slučajno.

Možda će na kraju otići do kraja i uzeti titulu s Dinamom, ali postavljati se tako podređeno i preplašeno u derbiju protiv najvećeg rivala je nešto što boli više od gubitka bodova. Nekarizmatičan poput svog trenera, ovaj Dinamo je već dugo živa muka za gledanje.

Detalj koji je Hajduku donio prednost

Hajduku je bilo dovoljno tek 20 minuta smislenog nogometa da uzme sva tri boda. U 70 od 90 minuta utakmice i on je imao ogromnih problema u napadu, a s obzirom na to da mu igra samo pobjeda, takav pristup je bilo jednako teško shvatiti.

Sitne, ali ključne pobjede Hajduk je napravio na početku drugog dijela. Osjetio je da Dinamo najviše curi preko desne strane obrane. Jan Mlakar se s tog krila sve češće uvlačio u sredinu i rotirao s Livajom, koji je sada loptu primao široko, s puno više prostora.

Važnu ulogu odigrao je i Čolina, koji je na boku bio dublje postavljen kako bi zaustavio Emrelija koji je driblingom u kontri bio jedini opasan čovjek kod Dinama, a u nekoliko navrata mu se sjajno uvukao iza leđa i opteretio zonu oko Ristovskog, gdje je s Livajom stvarao višak.

Koliko je gostima nedostajalo kompaktnosti i organiziranosti u tom dijelu najbolje oslikava Kalinićev gol. Dva Dinamova vezna igrača gledala su kako Hajduk ima dvije čiste opcije na povratnoj lopti. U tom trenutku pojavio se Oršić koji je bespotrebno pomagao stoperu, a spori Kalinić, koji je u začetku akcije bio taj koji je primio loptu leđima prema golu, uspio se izvući na čisti šut prema golu.

Hajduku ova pobjeda puno znači. Šanse za titulu su mu, s obzirom na raspored, i dalje relativno male, ali sumnju koja se pojavila u ovakav način slaganja momčadi i vraćanja starijih igrača trebalo je odagnati ovakvom pobjedom. Ako Hajduk i završi iza Dinama, bolji omjer u derbiju bit će mu velik zalog za sljedeću sezonu.