IZA HAJDUKA je najuspješnija sezona otkad je posljednji put podigao pehar prvaka, što se dogodilo prije 17 godina. Osvojio je Kup, a u prvenstvu je šanse za naslov izgubio u predzadnjem kolu. Svoju konkurentnost dokazao je u derbijima s obzirom na to da je jedini poraz od Plavih upisao tek u sudačkoj nadoknadi posljednje utakmice, koja je bila revijalnog karaktera s rezultatskog aspekta.
Bolji dani za Bijele stigli su sjajnim poslom koji je Mindaugas Nikoličius napravio u prijelaznom roku. Doveo je odlične igrače, a njegov sunarodnjak Valdas Dambrauskas ih je odlično uklopio u momčad. Navijači Hajduka s optimizmom čekaju novu sezonu HNL-a, ali i europska pretkola, gdje je njihov klub na misiji iskupljenja za šokantna ispadanja i debakl koji im je priuštio.
Hajduk je odlučio osvježiti momčad uoči novih izazova. Otišao je dobar dio obrane, a stigao je Toni Borevković. U prednjem dijelu momčadi nije bilo velikih promjena, osim što je Marin Ljubičić poslan na posudbu.
Ta posudba najbolji je primjer modela koji Hajduk forsira u posljednje dvije godine. Taj isti model ga je doveo tik do Dinama, ali je i vrlo riskantan jer ne gleda dovoljno daleko u budućnost. Hajduk se doveo u situaciju u kojoj jednostavno mora rezultatski uspjeti. Ne zato što je povijesno velik klub, nego zato što bi ga neuspjeh mogao vrlo skupo koštati.
Novi ugovor o TV pravima poboljšat će situaciju, ali ne dovoljno
Potpisivanjem novog ugovora o TV pravima HNS je olakšao život klubovima. Većini njih, uglavnom onih iz donjeg dijela tablice, stavka zarade iz tog izvora činit će ključan dio godišnjeg budžeta. Onim većima, s druge strane, bit će dobrodošlo povećanje prihoda u izgradnji konkurentnijih momčadi.
Ipak ne postoji nikakva naznaka da će išta zamijeniti prodaju igrača kao najunosniju stavku HNL klubova. Vrijednost izlaznih transfera je do prije samo dvije godine prelazila 120% ukupnih prihoda klubova.
Situacija se nije suštinski promijenila. Hajduk je u izvješću prošle sezone utvrdio kako ima godišnji budžet od oko 150 milijuna kuna i ta brojka je uglavnom stabilna u zadnjih nekoliko godina. Ono što je problem Hajduka, ali i drugih hrvatskih klubova, pitanje je kako će pokriti toliki budžet.
Kvaka 22 hrvatskih klubova
U slučaju Hajduka, kada se prihodi od ulaznih transfera ne računaju, njegov operativni minus lani je bio oko 75 milijuna kuna. Hajduk od "svakodnevnih" prihoda, koji se odnose na članstva, prodaje ulaznica i TV prava, zaradi oko 40% svojeg budžeta, a s novim i poboljšanim ugovorom o TV pravima ta stavka će se još malo popraviti.
Ipak, ni Hajduk ni Dinamo ne mogu isplatiti plaće samo na temelju takvih prihoda. Računica je jasna - Hajduk mora iz "nečega" stvoriti polovinu godišnjeg budžeta. Jedna mogućnost su UEFA-ine nagrade, a druga izlazni transferi igrača. I tu dolazimo do kvake 22 hrvatskog nogometa.
S jedne strane, za europski rezultat potrebno je imati što bolju momčad. Teško se trpe početničke greške koje u pretkolu znače razliku između financijskog kraha i krpanja ostatka sezone ili velikog financijskog kolača. Konkretno, Hajduk bi ulaskom u skupine Konferencijske lige i uz dobar nastup tamo mogao zaraditi oko četvrtinu godišnjeg budžeta.
S druge strane, za prodati igrače potrebno ih je razvijati. Razvoj sam po sebi podrazumijeva strpljenje u odgoju igrača i trpljenje grešaka, a to je luksuz koji naši klubovi ne uživaju u velikoj mjeri. Posljednjih nekoliko prijelaznih rokova jasno pokazuje u kojem smjeru Hajduk ide.
Najstarija momčad lige
Hajduk je prošle sezone imao, prema podacima CIES instituta, najstariju momčad u HNL-u. S prosjekom od 26.8 godina bio je tek neznatno stariji od Osijeka, a i drugi izvori potvrđuju da su Bijeli bili jedna od najstarijih momčadi HNL-a.
Tijekom sezone samo su tri njihova igrača mlađa od 22 godine imala značajniju minutažu. Stipe Biuk po minutaži je bio deveti, Čolina 13., a Ljubičić 14. igrač kluba. Igrači poput Brkljače, Čuića, Pukštasa i Brajkovića odigrali su manje od 180 minuta te nisu oni na koje se trenutno ozbiljno računa.
Od tri igrača koja su dobila značajne minute, jedino je Biukova budućnost iz ove perspektive jasna i neupitna. Naime, Čolina je izgubio mjesto u prvom sastavu kada se Melnjak isprofilirao kao prvo rješenje, a vratio ga je tek pred kraj prvenstva kada je pokazao polivalentnost. Ljubičić je otišao na posudbu u austrijski LASK i time je dodatno "postario" Hajduk.
Baš se na primjeru Ljubičića vidi u kojem smjeru ide Hajduk. Mladi napadač imao je nekoliko promašaja prošle sezone koji su Hajduk koštali ključnih bodova. Nakon toga na Poljudu je zaključeno da je jako teško ostvariti željeni rezultat s centarforom čija forma varira, a usred sezone je doveden 34-godišnji Nikola Kalinić.
Takva logika apsolutno ima smisla gledajući par mjeseci ili godinu dana unaprijed. Hajduk će vrlo vjerojatno imati bolje šanse u Europi, a onda i u HNL utrci s iskusnijim napadačem i iskusnijim ostatkom ekipe. Problem je što će biti nakon toga.
Ionako malu marginu za grešku Dinamo je dodatno smanjio
Ova momčad će vrlo brzo trebati rekonstrukciju. Već iduće ljeto pet igrača od najčešće korištenih 11 imat će 30 i više godina, a još dva će imati 29. Već sad je to momčad koja mora donijeti rezultat odmah da bi bila isplativa.
Model dovođenja i forsiranja igrača s malom prodajnom vrijednošću opasan je za klubove s tržišta poput Hrvatske. Takve momčadi, a to najbolje zna Rijeka, moraju se stalno iznova graditi, svakih sezonu ili dvije.
Uvjet stalnog osnaživanja momčadi s budžetom koji je opterećen gubitkom znači da je margina za pogrešnu procjenu vrlo malena. Treba napomenuti i da se Dinamo zasad bitno pojačao u odnosu na prošlu sezonu, što znači da je Hajdukova margina za grešku još manja ako želi biti konkurentan.
Što će biti iduće ljeto?
Kladionice, ovisno o tome na čijoj kući baziraju koeficijente, Hajduku daju između 13% i 20% šanse da osvoji naslov. Dakle, najobjektivnija moguća procjena govori o maksimalno 20% šanse da ova momčad uzme titulu koju svaki igrač i dužnosnik Hajduka želi, sanja, ali i najavljuje.
To nisu male šanse. Svakako su puno veće nego u posljednjih 10 godina, ali 80 % su i dalje značajno veće šanse. Hajduk nekako mora podmiriti troškove, a ovakvim smjerom poslovanja svjesno si otežava segment koji mu donosi najviše novca.
Ili-ili sezona. Nema ništa između
Dinamo je čak i na europskoj razini jedan od najboljih izvoznika nogometaša, ali ta stavka je i Hajduku u nedavnoj prošlosti donijela značajan novac. Vuškovića je prodao za tri, Bradarića za 6.5, Palaversu za 6.3, a Bašića za četiri milijuna eura.
Idealno bi bilo da kroz Europu zaradi četiri ili pet milijuna eura, ali za to bi morao ući u grupnu fazu. To bi mu donijelo igranje na još jednom frontu, a prošle sezone ga je baš tanak kadar stajao prvenstva u završnici i pitanje je kako bi se to odrazilo na prvenstvenu utrku. Čak i u tom scenariju, Hajduk je barem jednu veliku prodaju "kratak" za održavanje pogona koji je izgradio.
Igrač koji bi mogao postići tu vrijednost je Biuk, ali pitanje je što će biti već iduće ljeto ako nijedan novi mladi igrač ne dobije šansu. Ukidanjem druge momčadi velik je dio igrača otišao na posudbe gdje se mogu dokazati, kao što je to napravio Sahiti, ali su izašli iz sustava u kojem Hajduk ima kontrolu nad njihovim razvojem.
Hajduku će ovo biti ili-ili sezona. Nakon emocija koje je prouzročio Livajin dolazak, a onda i ostanak, nakon prekida suše trofeja i nakon osjećaja da Hajduk konačno može parirati Dinamu, očekivanja su porasla. Ako momčad odgovori na izazov i dođe do cilja, bit će to velika priča hrvatskog sporta. Ali ako ne uspije, Hajduk bi mogli čekati teški dani.