HRVATSKI nogometni savez je nakon zadnjeg kvalifikacijskog ciklusa na svoju adresu dobio dvije "čestitke" od UEFA-e. Prva se odnosi na ustašku zastavu koja je osvanula na tribinama Rujevice za vrijeme utakmice, a druga na tučnjavu hrvatskih navijača u Armeniji.
Za obje situacije je protiv Hrvatske pokrenut disciplinski postupak. S obzirom na to da je zbog prijašnjih incidenata Hrvatska već pod uvjetnom kaznom, za očekivati je da će iduću domaću kvalifikacijsku utakmicu, protiv Turske u Osijeku, igrati pred praznim tribinama te će dobiti određenu novčanu kaznu. HNS je u pravu što je frustriran zbog tih kazni, ali sada vidi kako je klubovima koje on uporno kažnjava.
Izbornik Zlatko Dalić je uvjeren da se radi o namještaljci u slučaju ustaške zastave u Rijeci. "To je po meni sve bilo namješteno jer kako drugačije objasniti da se pojavi jedna zastava među stotinama zastava i baš ta se uslika, i baš to se u tim momentima pojavi i netko ju uslika", poručio je Dalić.
Uskoro je i Kustić iznio sličnu tezu: "Ne znam tko stoji iza toga, ali to nije slučajno da se četiri ili pet puta istakne ta zastava baš da se vidi za predstavnika FARE-a i da vidi ustaški znak na 60-70 metara. Nije to slučajno, neka tijela rade svoj posao."
U međuvremenu su sva tri navijača uhićena, a za dvojicu su već izrečene i presude. Jedan je dobio novčanu, a drugi zatvorsku kaznu u trajanju od 20 dana. Uz to, Kustić je najavio da će HNS protiv trojice odgovornih pokrenuti i privatnu tužbu.
Strah od zatvorenih tribina je opravdan i logično je da će se Kustić postaviti u zaštitu interesa Saveza i reprezentacije. No, posebna je razina gluposti da takva kazna uopće postoji. A još je gluplje da se HNS žali na tretman koji godinama priušćuje hrvatskim klubovima.
U suštini se priča vrti oko toga može li se i treba li se kažnjavati klubove i reprezentacije zbog postupaka jednog, dvojice ili tisuću navijača. Odnosno, mogu li reprezentacije i klubovi ikako postići savršen mir i spokoj po svim UEFA-inim standardima?
I dok se unošenje sporne zastave može donekle staviti na teret organizatora kao propust, HNS je trenutno na uvjetnoj kazni zbog nepoćudnih pokliča, a ne postoji baš nikakav mehanizam da on predvidi ili utječe na to što će se na tribinama pjevati. To je nemoguće čak i da se stadion pretvori u milicijsko gnijezdo u kojem će na svakog navijača ići jedan policajac.
Dalićeva i Kustićeva teza o namještanju afere može biti kriva ili točna, ali ono što je zastrašujuće je da uopće postoji ta mogućnost. Doslovno sutra možete otići na utakmicu mrskog kluba, ubaciti u teren deset baklji i nanijeti mu veliku financijsku štetu ili, u ekstremnijim slučajevima, izbacivanje iz nekog natjecanja.
Posebno je suludo kažnjavanje u konkretnom slučaju u kojem su sva tri nositelja zastave privedena i protiv njih se provodi ili je završen proces. UEFA je jedna od rijetkih institucija koja provodi dvojako kažnjavanje - i ono koje se odnosi na individualca koji počini prekršaj i ono koje se odnosi na organizaciju koju oni, prema UEFA-inim kriterijima, predstavljaju.
Koliko nelogično i daleko ide birokracija čelne europske nogometne kuće govori i primjer iz Armenije. Protiv HNS-a se vodi disciplinski postupak iako nije domaćin niti je prodavao ulaznice za tu utakmicu. Slična stvar se nedavno dogodila i Dinamu kada ga je UEFA kaznila zbog tučnjave u Ateni i to dan prije utakmice.
Ovakav princip kažnjavanja krši svoju temeljnu svrhu (a valjda je ona osigurati utakmicu po svim standardima) i pretvara se u sredstvo koje se u datom trenutku može okrenuti protiv bilo kojeg kluba ili reprezentacije, čak i kada je riječ o tome da incident izazovu tri čovjeka od osam ili devet tisuća gledatelja na tribini.
Kustić i HNS sada glume žrtvu, ali u cijeloj priči leže velike ironije. Prva je ona da krvi žedna javnost ne može nazvati orjunašem nekog tko šteti reprezentaciji ako na njoj nisu organizirane navijačke skupine klubova. Druga i ona puno važnija je da HNS identičnu stvar godinama radi hrvatskim klubovima.
Kažnjava ih prekomjerno zbog stvari na koje klubovi nikako ne mogu utjecati, a vrlo često i selektivno. Posebna je vrsta ludila činjenica da se klubovi kažnjavaju isključivo na temelju delegatovog zapisnika u kojem se može i ne mora naći ono važno. Kao što je netko mogao i vidjeti i ne vidjeti ustašku zastavu.
HNS godinama koristi iste instrumente koje UEFA sad koristi nad njime da zastrašuje i utjeruje dugove. Godinama je na utakmice u domaćem prvenstvu dovodio razne HHO-ove, FARE-ove, svoje povjerenike i druge uhljebe kojima je jedini cilj bio iživljavati se preko svake mjere nad klubovima.
Tako je u prosincu 2021. godine Hajduk ugostio Osijek na krcatom Poljudu. Susret se odigrao pred 35 tisuća ljudi, a Hajduk je zbog bakljade kažnjen sa 70 tisuća eura i jednom utakmicom praznih tribina, što u prijevodu znači da je Hajduk ostao bez otprilike 220 tisuća eura jednim potezom pera.
Kažnjavaju se i drugi klubovi koji imaju barem nešto ljudi na tribini po formuli - što je više ljudi na tribini, to će se odrapiti veća kazna. Jer veći broj ljudi znači i veću mogućnost da će barem jedan napraviti ono što nije smio.
Glavešine koje vode hrvatski nogomet bi mogle preispitati koliko su poštene njihove metode kažnjavanja i jesu li ikad donijele željenu promjenu ili je riječ o čistoj sili koja može što hoće. Sad kad Hrvatskoj prijeti jedna od najvećih kazni u povijesti, još jednom mogu vidjeti kako je to kad jači tlači i u kakvoj su poziciji klubovi kad "kmeče" da ih se kažnjava van svake logike.