HRVATSKI nogometni savez je nakon zadnjeg kvalifikacijskog ciklusa na svoju adresu dobio dvije "čestitke" od UEFA-e. Prva se odnosi na ustašku zastavu koja je osvanula na tribinama Rujevice za vrijeme utakmice, a druga na tučnjavu hrvatskih navijača u Armeniji.
Za obje situacije je protiv Hrvatske pokrenut disciplinski postupak. S obzirom na to da je zbog prijašnjih incidenata Hrvatska već pod uvjetnom kaznom, za očekivati je da će iduću domaću kvalifikacijsku utakmicu, protiv Turske u Osijeku, igrati pred praznim tribinama te će dobiti određenu novčanu kaznu. HNS je u pravu što je frustriran zbog tih kazni, ali sada vidi kako je klubovima koje on uporno kažnjava.
Dalić i Kustić su se složili da je riječ o namještaljci
Izbornik Zlatko Dalić je uvjeren da se radi o namještaljci u slučaju ustaške zastave u Rijeci. "To je po meni sve bilo namješteno jer kako drugačije objasniti da se pojavi jedna zastava među stotinama zastava i baš ta se uslika, i baš to se u tim momentima pojavi i netko ju uslika", poručio je Dalić.
Uskoro je i Kustić iznio sličnu tezu: "Ne znam tko stoji iza toga, ali to nije slučajno da se četiri ili pet puta istakne ta zastava baš da se vidi za predstavnika FARE-a i da vidi ustaški znak na 60-70 metara. Nije to slučajno, neka tijela rade svoj posao."
U međuvremenu su sva tri navijača uhićena, a za dvojicu su već izrečene i presude. Jedan je dobio novčanu, a drugi zatvorsku kaznu u trajanju od 20 dana. Uz to, Kustić je najavio da će HNS protiv trojice odgovornih pokrenuti i privatnu tužbu.
Strah od zatvorenih tribina je opravdan i logično je da će se Kustić postaviti u zaštitu interesa Saveza i reprezentacije. No, posebna je razina gluposti da takva kazna uopće postoji. A još je gluplje da se HNS žali na tretman koji godinama priušćuje hrvatskim klubovima.
Kako će HNS spriječiti povike s tribina?
U suštini se priča vrti oko toga može li se i treba li se kažnjavati klubove i reprezentacije zbog postupaka jednog, dvojice ili tisuću navijača. Odnosno, mogu li reprezentacije i klubovi ikako postići savršen mir i spokoj po svim UEFA-inim standardima?
I dok se unošenje sporne zastave može donekle staviti na teret organizatora kao propust, HNS je trenutno na uvjetnoj kazni zbog nepoćudnih pokliča, a ne postoji baš nikakav mehanizam da on predvidi ili utječe na to što će se na tribinama pjevati. To je nemoguće čak i da se stadion pretvori u milicijsko gnijezdo u kojem će na svakog navijača ići jedan policajac.
Dalićeva i Kustićeva teza o namještanju afere može biti kriva ili točna, ali ono što je zastrašujuće je da uopće postoji ta mogućnost. Doslovno sutra možete otići na utakmicu mrskog kluba, ubaciti u teren deset baklji i nanijeti mu veliku financijsku štetu ili, u ekstremnijim slučajevima, izbacivanje iz nekog natjecanja.
Imaju li kazne prema reprezentacijama i klubovima ikakvog smisla?
Posebno je suludo kažnjavanje u konkretnom slučaju u kojem su sva tri nositelja zastave privedena i protiv njih se provodi ili je završen proces. UEFA je jedna od rijetkih institucija koja provodi dvojako kažnjavanje - i ono koje se odnosi na individualca koji počini prekršaj i ono koje se odnosi na organizaciju koju oni, prema UEFA-inim kriterijima, predstavljaju.
Koliko nelogično i daleko ide birokracija čelne europske nogometne kuće govori i primjer iz Armenije. Protiv HNS-a se vodi disciplinski postupak iako nije domaćin niti je prodavao ulaznice za tu utakmicu. Slična stvar se nedavno dogodila i Dinamu kada ga je UEFA kaznila zbog tučnjave u Ateni i to dan prije utakmice.
Ovakav princip kažnjavanja krši svoju temeljnu svrhu (a valjda je ona osigurati utakmicu po svim standardima) i pretvara se u sredstvo koje se u datom trenutku može okrenuti protiv bilo kojeg kluba ili reprezentacije, čak i kada je riječ o tome da incident izazovu tri čovjeka od osam ili devet tisuća gledatelja na tribini.
HNS sad izigrava žrtvu, ali on godinama radi hrvatskim klubovima identičnu stvar
Kustić i HNS sada glume žrtvu, ali u cijeloj priči leže velike ironije. Prva je ona da krvi žedna javnost ne može nazvati orjunašem nekog tko šteti reprezentaciji ako na njoj nisu organizirane navijačke skupine klubova. Druga i ona puno važnija je da HNS identičnu stvar godinama radi hrvatskim klubovima.
Kažnjava ih prekomjerno zbog stvari na koje klubovi nikako ne mogu utjecati, a vrlo često i selektivno. Posebna je vrsta ludila činjenica da se klubovi kažnjavaju isključivo na temelju delegatovog zapisnika u kojem se može i ne mora naći ono važno. Kao što je netko mogao i vidjeti i ne vidjeti ustašku zastavu.
HNS godinama koristi iste instrumente koje UEFA sad koristi nad njime da zastrašuje i utjeruje dugove. Godinama je na utakmice u domaćem prvenstvu dovodio razne HHO-ove, FARE-ove, svoje povjerenike i druge uhljebe kojima je jedini cilj bio iživljavati se preko svake mjere nad klubovima.
HNS je godinama koristio uhljebe da financijski sakati domaće klubove. Sad vidi kako je to
Tako je u prosincu 2021. godine Hajduk ugostio Osijek na krcatom Poljudu. Susret se odigrao pred 35 tisuća ljudi, a Hajduk je zbog bakljade kažnjen sa 70 tisuća eura i jednom utakmicom praznih tribina, što u prijevodu znači da je Hajduk ostao bez otprilike 220 tisuća eura jednim potezom pera.
Kažnjavaju se i drugi klubovi koji imaju barem nešto ljudi na tribini po formuli - što je više ljudi na tribini, to će se odrapiti veća kazna. Jer veći broj ljudi znači i veću mogućnost da će barem jedan napraviti ono što nije smio.
Glavešine koje vode hrvatski nogomet bi mogle preispitati koliko su poštene njihove metode kažnjavanja i jesu li ikad donijele željenu promjenu ili je riječ o čistoj sili koja može što hoće. Sad kad Hrvatskoj prijeti jedna od najvećih kazni u povijesti, još jednom mogu vidjeti kako je to kad jači tlači i u kakvoj su poziciji klubovi kad "kmeče" da ih se kažnjava van svake logike.